Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3237/16 (Raiffeisen Bank dd BiH, Glavna filijala Bihać i Unicredit Bank d.d. Mostar)

Odluka donesena 15. 09. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3237/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

15. 09. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine, u predmetu broj AP-3237/16, rješavajući apelacije Raiffeisen Bank dd BiH, Glavna filijala Bihać i drugih, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Raiffeisen Bank dd BiH, Glavna filijala Bihać protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Ip 020695 16 Pž 2 od 20. juna 2016. godine;

Unicredit Bank d.d. Mostar protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Ip 020695 16 Pž 2 od 20. juna 2016. godine;

zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3237/16 Raiffeisen Bank dd BiH, Glavna filijala Bihać (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jasmin Žerić - uposlenik apelanta, podnio je 27. jula 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Ip 020695 16 Pž 2 od 20. juna 2016. godine.

2. AP-3397/16 Unicredit Bank d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ajdin Selmanović – uposlenik apelanta, podnio je 9. avgusta 2016 godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Ip 020695 16 Pž 2 od 20. juna 2016. godine. Apelant je, također, tražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom će zabraniti zakazivanje i održavanje ročišta radi diobe i namirenja povjerilaca u predmetnom izvršnom postupku, te zabraniti zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Bihaću da izvrši upis prava vlasništva na ime kupca (na predmetnim nekretninama), do donošenja konačne odluke Ustavnog suda po predmetnoj apelaciji. Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3237/16. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, u izvršnom predmetu tražitelja izvršenja prvoapelanta, Unicredit Leasing d.d. Sarajevo, drugoapelanta i Union Banke d.d. Sarajevo protiv izvršenika (d.o.o. „Kasupović“ Bihać i S.K. kojeg zastupa privremeni zastupnik S.K.) radi izvršenja na nekretninama izvršenika, odbijene su kao neosnovane žalbe apelanata i potvrđeno je prvostepeno rješenje (od 18. novembra 2015. godine) o dosudi, dok je po službenoj dužnosti preinačeno prvostepeno rješenje i odbačen zahtjev Sparkasse Bank d.d. BiH za stupanje u već pokrenuti izvršni postupak. Prvostepenim rješenjem o dosudi ponuđaču d.o.o. „Una Auto“ Bihać dosuđene su nekretnine izvršenika (koje su bile predmet izvršnog postupka), obzirom da je navedeni ponuđač na trećem ročištu za javno nadmetanje kupio nekretnine za cijenu od 300.000,00 KM, te je određeno da se predmetne nekretnine predaju u posjed kupcu, dok je zemljišnoknjižnom uredu naloženo da izvrši upis promjene posjednika i vlasnika navedenih nekretnina, te da briše sva prava trećih lica.

Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud prodaju nekretnina izvršenika na trećem ročištu za javno nadmetanje izvršio na način kako je to i propisano odredbama iz člana 84. ZlP-a, jer suprotne činjenice ne proizilaze iz zapisnika prvostepenog suda od 28. oktobra 2015. godine i zaključka o prodaji od 8. oktobra 2015. godine, jer prvostepeni sud prilikom donošenja zaključka o prodaji temeljem člana 82. ZlP-a, zatim prilikom unošenja uslova prodaje u isti temeljem člana 85. ZlP-a i održavanja trećeg ročišta u smislu odredbe iz člana 89. stav 5. ZlP-a nije povrijedio navedene odredbe izvršnog postupka, a na štetu apelanata. Dalje, sud navodi da imajući u vidu odredbu člana 90. stav 5. ZlP-a, valja naglasiti da iako prvostepeni sud ponude apelanata u iznosima od 250.000,00 KM i 150.000,00 KM nije uvrstio na listu ponuđača koji su ponudili cijenu iznad minimuma, takav propust prvostepenog suda nije bio od uticaja na drugačije rješavanje ove pravne stvari i donošenje rješenja o dosudi, obzirom da su nekretnine izvršenika prodane za cijenu od 300.000,00 KM, koja ponuda je veća od ponuda apelanata koje su dali na trećem ročištu od 28. oktobra 2015. godine, pa neuvrštavanjem ponuda apelanata na listu ponuđača sa cijenama iznad minimuma prvostepeni sud jeste učinio propust u smislu odredbe iz člana 90. stav 5. ZlP-a, ali takav propust prvostepenog suda nije bio od uticaja na drugačije rješavanje navedene pravne stvari. Naime, ponude apelanata prvostepeni sud je unio u zapisnik od 28. oktobra 2015. godine, ali kako ponude nisu bile povoljnije od cijene za koju su nekretnine izvršenika prodane ponuđaču d.o.o. „Una Auto“ Bihać, to se ne radi o povredi odredaba izvršnog postupka koja je bila od uticaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o dosudi od 18. novembra 2015. godine. S tim u vezi, neosnovan je navod apelanata da su im takvim postupanjem povrijeđena prava iz člana 6. Evropske konvencije o ljudskim pravima, u kojem je sadržano pravo na ravnopravnost stranaka i jednak pristup sudu iz člana 4. i člana 5. ZlP-a, jer nekretnine izvršenika nisu prodane za cijenu koja ja manja od ponuđene cijene apelanata sa trećeg ročišta za javno nadmetanje, zaključio je na kraju Kantonalni sud.

Apelacioni navodi Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud, sumirajući navode iz apelacija zaključuje da apelanti, u suštini, smatraju da je u odluci koju su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (nediskriminacija), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene pojedinačnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije potrebno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere u predmetu AP-3397/16.

U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3237/16 (Raiffeisen Bank dd BiH, Glavna… | Sudska praksa | Aktio