Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4821/13 (I.H.)
Odluka donesena 15. 09. 2016.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Isplata duga
- Pasivna legitimacija
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4821/13
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine , u predmetu broj AP-4821/13, rješavajući apelaciju I.H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I.H. podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 28 0 P 007560 13 Gž od 10.
septembra 2013. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. I.H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradačca, kojeg zastupa Kemal Begović, advokat iz Gradačca, podnio je 21. novembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 28 0 P 007560 13 Gž od 10. septembra 2013. godine.
2. Presudom Opštinskog suda u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj 28 0 P 007560 04 P od 19. jula 2012. godine odbijen je tužbeni zahtjev tužioca BH Telecom d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužilac) kojim je tražio da se obaveže apelant da mu isplati na ime glavnog duga iznos od 4.912,39 KM sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka. U obrazloženju presude Opštinski sud je naveo da je tužilac u predmetnoj tužbi i u toku postupka isticao da je sa apelantom 15. januara 1999. godine zaključio ugovor o priključenju na GSM BiH za korišćenje privatnog paketa usluga broj 02.3-02-10-03-0337/1-99. U vezi s tim, tužilac je istakao da je apelant 15. januara 1999. godine uplatio iznos od 330,00 KM, umjesto 990,00 KM, na ime priključenja na GSM mrežu, te da nije plaćao mjesečne račune na ime korišćenja mobilne mreže od januara do juna 1999. godine (u iznosu od 4.252,39 KM), tako da apelantovo dugovanje prema tužiocu iznosi ukupno 4.912,39 KM. Opštinski sud je naveo da je apelant, s druge strane, istakao prigovor nedostatka pasivne legitimacije. Naime, Opštinski sud je naveo da je apelant istakao da nije zaključio sa tužiocem ugovor o priključenju na GMS mrežu, te da je u vezi s tim predložio da se provede grafološko vještačenje na osnovu kojeg bi se utvrdilo da on nije lice koje je podnijelo zahtjev i stupilo u ugovorni odnos sa tužiocem. Osim toga, apelant je istakao da nema stalno boravište u Donjoj Međiđi, opština Gradačac, da je zaposlen u Austriji, da mu je 1995. godine ukradeno vozilo u kojem su bili njegovi lični dokumenti, te da je vjerovatno tako iskorišćen njegov jedinstveni matični broj pri potpisivanju predmetnog ugovora. Opštinski sud je naveo da je cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi odlučio kao u izreci presude. Naime, Opštinski sud je naveo da je u toku postupka utvrdio da je apelant u vrijeme zasnivanja predmetnog ugovornog odnosa boravio u Austriji, da mu je 1995. godine ukradeno vozilo u kojem su bili njegovi lični dokumenti. Takođe, Opštinski sud je naveo da je na osnovu nalaza i mišljenja vještaka grafologa utvrdio da potpis na "zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa" nije grafološki podudaran sa nespornim apelantovim potpisima, tj. da predmetni zahtjev nije potpisao apelant. S obzirom na to, Opštinski sud je naveo da je ocijenio kao osnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije koji je istakao apelant, te da je stoga odlučio kao u izreci presude.
3. Odlučujući o tužiočevoj žalbi protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj 28 0 P 007560 13 Gž od 10. septembra 2013. godine kojom je žalbu uvažio, pa je prvostepenu presudu preinačio tako što je obvezao apelanta da tužiocu isplati na ime glavnog duga iznos od 4.912,39 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 23. maja 2000. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do isplate, te da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznos od 290,00 KM. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je apelant u toku prvostepenog postupka osporavao postavljeni tužbeni zahtjev, navodeći da sa tužiocem nije zaključio ugovor o priključenju na mrežu GSM BiH i da nije koristio usluge mobilne telefonije. Kantonalni sud je naveo da je, međutim, apelant za te svoje tvrdnje propustio da predloži i izvede odgovarajuće dokaze, zbog čega snosi rizik nedokazanosti tih tvrdnji. Naime, Kantonalni sud je ukazao da je u konkretnom slučaju na apelantu bio teret dokazivanja činjenice da nije bio u materijalno-pravnom odnosu sa tužiocem, budući da se radi o činjenici koja ide njemu u prilog i kojom negira zahtjev tužioca (član 7. stav 1. u vezi sa članom 123. stav 1. Zakona o parničnom postupku). Kantonalni sud je ukazao da je na apelantov prijedlog proveden dokaz vještačenjem po vještaku grafologu, te da je predmet i obim vještačenja određen na apelantov prijedlog (čl. 147. i 148. Zakona o parničnom postupku). U vezi s tim, Kantonalni sud je ukazao da se navedeni vještak u dostavljenom pisanom nalazu i mišljenju, a shodno datim zadacima vještačenja po apelantovom prijedlogu, decidno izjasnio da potpis na ime I.H. sa spornog dokumenta "zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa" nije grafološki podudaran sa prezentovanim nespornim apelantovim potpisima. Kantonalni sud je ukazao da, međutim, predmetom i obimom vještačenja nije bio obuhvaćen predmetni ugovor o priključenju na mrežu GSM BiH za korišćenje privatnog paketa usluga. S obzirom na to, te kako apelant na drugi odgovarajući način nije dokazao da nije potpisao ugovor o priključenju na GSM BiH broj 02.3-02-10-03-0337/1-99 od 15. januara 1999. godine, Kantonalni sud je naveo nije bilo mjesta zaključku prvostepenog suda da apelant nije pasivno legitimisan u ovoj pravnoj stvari.
4. Kantonalni sud je naveo da iz predmetnog ugovora od 15. januara 1999. godine proizlazi da je ugovor zaključen između tužioca kao davaoca usluge i apelanta kao pretplatnika, da je predmet ugovora priključenje GSM pretplatnika na mrežu GSM BiH za korišćenje privatnog paketa usluga. Kantonalni sud je naveo da iz priložene analitičke kartice i računa PTT usluga od 26. januara, 26. februara, 31. marta, 27. aprila, 26. maja i 24. juna 1999. godine proizlazi da apelantovo dugovanje po osnovu priključenja na mrežu GSM BiH iznosi 660,00 KM i na korišćenja mobilne mreže 4.252,39 KM, to jest da da ukupno dugovanje apelanta kao pretplatnika iznosi 4.912,39 KM. Kantonalni sud je naveo da apelant visinu duga prema navedenim računima nije osporavao, niti je sa svoje strane doveo u sumnju sadržinu navedenih materijalnih dokaza. Po ocjeni Kantonalnog suda, tužilac je naprijed navedenim materijalnim dokazima na odgovarajući način, u smislu odredaba člana 123. Zakona o parničnom postupku, dokazao da je sa apelantom bio u međusobnom materijalno-pravnom odnosu po osnovu navedenog ugovora o priključenju na mrežu GSM BiH za korišćenje privatnog paketa usluga broj 02.3-02-10-03-0337/1-99 od 15. januara 1999. godine, te da apelant nije uplatio dugovanja prema tužiocu u navedenom novčanom iznosu. S obzirom na to, Kantonalni sud je naveo da tužilac ima pravo potraživati od apelanta na ime duga isplatu potraživanog iznosa od 4.912,39 KM, te da je slijedom toga i odlučio kao u izreci presude.
5. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je u toku postupka isticao da on nije lice koje je podnijelo zahtjev i potpisalo ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa, već da je to učinilo drugo lice sa istim imenom i prezimenom. Apelant navodi da je predložio da se provede grafološko vještačenje potpisa na zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa jer je na tom zahtjevu bio naveden njegov jedinstveni matični broj. Apelant navodi da, s druge strane, nije imao interesa da predlaže da se grafološki vještači potpis na ugovoru o zasnivanju pretplatničkog odnosa, budući da je na tom ugovoru navedeno lice I.H. iz Živinica, sa ličnom kartom broj 241/95, a da je apelant u to vrijeme posjedovao ličnu kartu broj 970/95 koja je izdata u Policijskoj upravi Gradačac.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi tj. ako apelant nema "opravdan zahtjev" (vidi Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije "žrtva" kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Apelant smatra da je Kantonalni sud, pri donošenju osporene odluke, pogrešno zaključio da je apelant pasivno legitimisan u predmetnoj pravnoj stvari, što je za posljedicu imalo kršenje njihovog prava na pravično suđenje i prava na imovinu. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivno-pravnih propisa (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituišu redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine" broj 58/05).
9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud, odlučujući o prigovoru nedostatka pasivne legitimacije koji je istakao apelant, u obrazloženju svoje presude ukazao da je na osnovu nalaza i mišljenja vještaka grafologa utvrdio da apelant nije potpisao zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa, slijedom čega je odbio tužiočev tužbeni zahtjev zbog nedostatka pasivne legitimacije na strani apelanta. Međutim, Ustavni sud zapaža da je drugostepeni sud, odlučujući o tužiočevoj žalbi protiv prvostepene presude, preinačio prvostepenu presudu tako što je obavezao apelanta da tužiocu isplati navedeni novčani iznos (na ime duga po osnovu priključenja na mrežu GSM BiH u iznosu od 660,00 KM i na ime korišćenja mobilne mreže u iznosu 4.252,39 KM). Naime, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud, pozivajući se na odredbe člana 7. stav 1. u vezi sa članom 123. stav 1., te odredbe čl. 147. i 148. Zakona o parničnom postupku, u obrazloženju osporene odluke ukazao da je apelant, osim što je dokazao da nije potpisao zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa, bio dužan da dokaže da nije potpisao ugovor o priključenju na GSM BiH broj 02.3-02-10-03-0337/1-99 od 15. januara 1999. godine, a što je apelant propustio da učinio. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke dao detaljne, jasne i potpune razloge kojima se rukovodio pri izvođenju takvog zaključka, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman