Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5289/15 (I.P.)

Odluka donesena 15. 09. 2016.

Povreda
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5289/15

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 09. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5289/15, rješavajući apelaciju I.P., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav 2. tačka b), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14 ), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja apelacija I.P.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neprovođenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru br.

58 0 Ip 112132 12 Ip od 22. juna 2012. godine, 58 0 Ip 105450 12 Ip od 29. augusta 2012. godine, 58 0 Ip 104090 12 Ip od 5. septembra 2012. godine, 58 0 Ip 104092 12 Ip od 5. septembra 2012. godine, 58 0 Ip 116578 12 Ip od 19. oktobra 2012. godine, 58 0 Ip 104091 12 Ip od 6. decembra 2012. godine, 58 0 Ip 104088 12 Ip od 6. decembra 2012. godine, 58 0 Ip 112133 12 Ip od 11. februara 2013. godine, 58 0 Ip 121688 12 Ip od 5. marta 2013. godine, 58 0 Ip 120130 12 Ip od 5.

marta 2013. godine, 58 0 Ip 127665 13 I od 26. aprila 2013. godine, 58 0 Ip 116575 12 Ip od 3. maja 2013. godine, 58 0 Ip 122124 13 Ip od 3. septembra 2013. godine, 58 0 Ip 120131 12 Ip od 30. novembra 2013. godine, 58 0 Ip 120129 12 Ip od 20. januara 2014. godine, 58 0 Ip 145741 14 Ip od 25. aprila 2014. godine i Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 Ip 023085 12 Ip od 13.

juna 2012. godine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I.P. zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ip 121 689 12 Ip od 26. novembra 2014. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ip 121 689 14 Ip od 4. maja 2015. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

Ova odluka dostavlja se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u skladu s ranijim nalogom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz odluka Ustavnog suda o istim činjeničnim i pravnim pitanjima, izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Hercegovačko-neretvanskog kantona naplate svoja potraživanja u razumnom roku.

Ova odluka dostavlja se Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Zapadnohercegovačkog kantona naplate svoja potraživanja u razumnom roku.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. I.P. (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Šemsa Droce, advokat iz Mostara, podnijela je 27. novembra 2015. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja rješenja o izvršenju.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. S obzirom na to da se predmetnim apelacijama pokreće isto činjenično i pravno pitanje kao i u predmetu broj AP 1203/15 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1203/15 od 21. jula 2015. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud je, u smislu člana 23. stav 6. Pravila Ustavnog suda, odlučio da ne dostavlja apelacije Općinskom sudu radi davanja odgovora, već je uzeo u obzir ranije dostavljeni odgovor tog suda.

3. Ustavni sud je uzeo u obzir i dopis Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona broj 14-1- 01-1586/15 od 12. novembra 2015. godine u kojem su navedene preduzete mjere u skladu s nalozima iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda u kojima su razmatrana pravna pitanja kao u konkretnim apelacijama (neizvršenje rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Hercegovačko-neretvanskog kantona).

4. Ustavni sud je uzeo u obzir dopis Vlade Zapadnohercegovačkog kantona broj 04-01-49- 496/16 od 5. aprila 2016. godine u kojemu je opisano postupanje Vlade prilikom planiranja budžeta i dinamika isplata potraživanja povjerilaca po sudskim presudama i rješenjima na teret budžeta Zapadnohercegovačkog kantona.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelantica je u postupcima pred redovnim sudovima podnijela tužbe protiv Hercegovačko-neretvanskog kantona i Zapadnohercegovačkog kantona (u daljnjem tekstu: izvršenici) radi isplate potraživanja, te je nakon što je udovoljeno njenim tužbenim zahtjevima, podnijela prijedloge za izvršenje presuda Općinskom sudu u Mostaru i Općinskom sudu u Širokom Brijegu.

7. Postupajući povodom njenih prijedloga, općinski sudovi su donijeli rješenja o izvršenju kojima su odredili predložena izvršenja na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcijskim računima kod poslovnih banaka izvršenika.

8. Rješenja o izvršenju općinski sudovi su dostavili poslovnim bankama kod kojih izvršenik ima transakcijske račune no, prema stanju u spisima, rješenja o izvršenju nisu provedena.

9. Odlučujući o prigovoru izvršenika protiv Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ip 121 689 12 Ip od 26. novembra 2014. godine, taj sud je donio Rješenje broj 58 0 Ip 121 689 14 Ip od 4. maja 2015. godine kojim je u stavu I odlučio da se prijedlog za izvršenje radi naplate glavnog duga smatra povučenim, te se u tom dijelu rješenje o izvršenju stavlja van snage i ukidaju se sve provedene radnje radi naplate tog iznosa. U stavu II rješenja je odlučeno da u preostalom dijelu radi naplate troškova izvršnog postupka prigovor izvršenika se usvaja, te se i preostali dio rješenja o izvršenju stavlja van snage i ukidaju se sve provedene radnje naplate tog iznosa.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacija

10. Apelantica smatra da je, zbog neprovođenja rješenja o izvršenju navedenih u dispozitivu ove odluke, povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je opisala kako su tekli postupci pred redovnim sudovima i ukazala na to kako izvršni postupci traju neosnovano dugo s obzirom na to da su rješenjima općinskih sudova dopuštena predložena izvršenja i naloženo poslovnim bankama da s računa izvršenika Hercegovačko-neretvanskog kantona i Zapadnohercegovačkog kantona provedu prinudnu naplatu dosuđenih novčanih potraživanja. Apelantica je ukazala na to da je glavni razlog neizvršavanja pravomoćnih sudskih odluka – rješenja o izvršenju taj što vlade izvršenika ne osiguravaju dovoljno novčanih sredstava u budžetu radi izvršenja sudskih odluka, ili ta sredstva izdvajaju u simboličnim iznosima u odnosu na nastale obaveze po sudskim odlukama, čime vlade kantona na grub način krše odredbe Zakona o budžetu i odredbe Zakona o izvršnom postupku. Također, apelantica smatra da je navedenim zakonom stavljen „pretjeran teret na pojedince“, čime se ne zadovoljava uvjet proporcionalnosti između javnog interesa zajednice i osnovnih prava apelanata. Imajući u vidu navedeno, apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji njenu apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava i naloži Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da joj isplate naknadu na ime nematerijalne štete u odnosu na utvrđenu povredu prava na pravično suđenje i prava na imovinu.

b) Odgovor na apelaciju koji je Općinski sud u Mostaru dao u predmetu broj AP 1203/15

11. Općinski sud u Mostaru je u odgovoru na apelaciju (AP 1203/15) ukratko opisao hronologiju postupanja u predmetu, navodeći da je rješenje kojim je dopustio predloženo izvršenje poslao izvršeniku na daljnje postupanje. Sud je istakao da se nakon dostavljanja rješenja o izvršenju izvršeniku na provođenje predmet smatra izvršenim, te da nije odgovoran zbog preopterećenosti budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona, niti ima mehanizme kojima ga može prisiliti da izdvoji više sredstava u budžetu za izvršenje sudskih odluka.

c) Dopis Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona broj 14-1-01-1586/15 od 12.

novembra 2015. godine

12. Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona je u svom dopisu od 12. novembra 2015. godine navela da je postupila u skladu s nalozima iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda u kojima su razmatrana pravna pitanja kao u predmetnoj apelaciji (neizvršenje rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Hercegovačko-neretvanskog kantona), te da je na sjednici održanoj 5. novembra 2015. godine donijela zaključak broj 01-1-02-1518/15 kojim je obavezala Ministarstvo finansija da uradi ukupan zbir dugovanja na osnovu izvršnih sudskih odluka i rješenja o izvršenju sa 1. novembrom 2015. godine, koji će se ažurirati mjesečno. Dalje se navodi da je Ministarstvo finansija obavezano da sačini program/plan rješavanja potraživanja na osnovu izvršnih sudskih odluka i rješenja o izvršenju, te da predvidi finansijska sredstva u dokumentu okvirnog budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona za period od 2016. do 2018. godine i u budžetu Hercegovačko-neretvanskog kantona za 2016. godinu. Također, zaduženo je Kantonalno javno pravobranilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u saradnji sa Ministarstvom finansija, Ministarstvom pravosuđa, uprave i lokalne samouprave i Uredom za zakonodavstvo Vlade, predloži Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona postupak i kriterije za zaključivanje ugovora o vansudskim nagodbama. Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona je u dopisu navela i dostavila zaključke donesene 15. oktobra 2015. godine koji su prethodili navedenom zaključku (kojima je zadužena interresorna grupa (predstavnici Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, Ministarstva finansija, Kantonalnog javnog pravobranilaštva i Ureda za zakonodavstvo Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona) da sačini detaljnu informaciju s prijedlogom mjera u vezi sa izvršenjem odluka Ustavnog suda koje se odnose na potraživanja budžetskih korisnika iz radnih odnosa). Na kraju je navedeno da će Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona blagovremeno Ustavnom sudu dostavljati informacije o mjerama koje će preduzimati radi izvršenja svoje ustavne obaveze i osiguranja poštovanja ljudskih prava.

d) Dopis Vlade Zapadnohercegovačkog kantona broj 04-01-49-496/16 od 5. aprila 2016. godine

13. Vlada Zapadnohercegovačkog kantona je u dopisu navela da, uvažavajući stav Ustavnog suda da je odredbom člana 138. Zakona o izvršnom postupku stavljen „pretjeran teret na apelante“ i da zbog toga nije zadovoljen uvjet proporcionalnosti između javnog interesa zajednice i osnovnih prava pojedinca, Ministarstvo finansija i pored toga nije moglo omogućiti izvršenje svih pravosnažnih sudskih odluka zbog toga što u budžetu Kantona nije bilo dovoljno sredstava za podmirenje povjerilaca koji posjeduju izvršne sudske odluke, zbog čega ta potraživanja nisu mogla biti realizirana u razumnom roku, a da se istovremeno ne ugrozi funkcioniranje Zapadnohercegovačkog kantona. Navedeno je da je Kanton u budžetu za 2015. godinu za podmirenje predmetnih obaveza utvrdio iznos od 300.000,00 KM, što je za tri puta više nego za 2014. godinu, te da je isti iznos predviđen i u budžetu za 2016. godinu, čime je Zapadnohercegovački kanton pokazao ozbiljnu namjeru da izvrši postupno izmirenje obaveza prema povjeriocima. Vlada je dalje navela da je Ministarstvo finansija Zapadnohercegovačkog kantona u fiskalnoj 2015. godini sa svoje pozicije „Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju“ namjenski utrošilo sva sredstva predviđena budžetom. Osim toga, ta je pozicija u budžetu unutarnjom preraspodjelom uvećana za oko 15.000,00 KM, tako da su izvršena sredstva veća nego što su predviđena budžetom za navedeni iznos. Prilikom plaćanja strogo se poštovao redoslijed zaprimanja sudskih izvršenja, a plaćanja su rađena u komunikaciji s bankom kod koje Kanton ima otvoren transakcijski račun. S ciljem implementacije odluka Ustavnog suda, Ministarstvo finansija je sugeriralo Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da svake naredne godine planira veći iznos sredstava u odnosu na do sada planirane iznose, u skladu s finansijskim mogućnostima Kantona, za postupne isplate dugovanja. Vlada je ukazala da ukupna potraživanja koja povjerioci imaju prema Kantonu ne mogu biti isplaćivana znatno većom dinamikom od sada predviđene, jer u suprotnom bi se ugrozilo redovno finansiranje Kantona, što ne smije biti dovedeno u pitanje izvršavanjem pravosnažnih sudskih odluka, zbog čega se rješenje traži u postupnoj realizaciji tih potraživanja. Postojeća situacija u pogledu priliva sredstava i stanja trenutne likvidnosti dovela bi u pitanje redovnu isplatu plaća i naknada budžetskim korisnicima, finansiranje zakonskih obaveza Kantona, te obaveza prema dobavljačima tako da, uzevši u obzir ukupna potraživanja koja povjerioci imaju prema Kantonu, ona ne mogu biti isplaćena u kratkom roku, ali se preduzimaju mjere da se kontinuiranim planiranjem adekvatnih novčanih iznosa u budžetu svake godine steknu uvjeti da se isplata povjeriocima izvršava u razumnom roku. Konačno, Vlada je ukazala da iz navedenog proizlazi da Vlada i Ministarstvo finansija ni u kojem slučaju nisu odbili izvršenje pravosnažnih odluka suda, niti sprečavali da se takve odluke izvršavaju, ili na bilo koji drugi način onemogućavali njihovo izvršenje, odnosno da je vidljivo da je razlog za neizvršenje predmetnog pravosnažnog rješenja suda kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude sadržan isključivo u nedostatku sredstava u budžetu Kantona, kao i to da Kanton kontinuirano stvara uvjete za njihovu postupnu realizaciju i iznalazi moduse kako izvršiti isplatu svim povjeriocima u razumnom roku. V.Relevantni propisi

14. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 6.

(1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.

(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.

(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih osoba, u skladu sa ovim zakonom.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 138.

3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.

Član 167.

(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.

(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.

Član 169.

(1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.

(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno. (3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.

Član 172.

Ukoliko izvršenik ima novčana sredstva na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe člana 171. ovog zakona.

15. U Zakonu o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 9/04 i 30/04) relevantne odredbe glase:

Član 1.

Ovim zakonom se privremeno odlažu od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i općina.

Član 2.

Pod izvršnim odlukama podrazumijevaju se izvršne isprave donesene u sudskom i upravnom postupku a koje se odnose na potraživanja nastala na osnovu:

- stare devizne štednje;

- razne materijalne i nematerijalne štete;

- potraživanja nastala za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti;

- zaostalih neizmirenih obaveza korisnika budžeta.

Član 3.

Ovaj zakon će se primjenjivati do donošenja zakona kojim će se regulirati način izmirenja obaveza iz izvršnih odluka iz člana 2. ovog zakona.

Ovaj zakon se ne primjenjuje ako je obaveza korisnika budžeta nastala nakon stupanja na snagu.

16. U Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 1/94) relevantne odredbe glase:

V. Kantonalne vlasti

Član 9.

Vlada kantona nadležna je za:

a) provođenje kantonalne politike i izvršavanje kantonalnih zakona, izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene kantonu od federalne vlasti;

[…]

17. U Ustavu Hercegovačko-neretvanskog kantona („Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona“ br. 2/98, 3/98, 4/00, 1/04 i 7/04) relevantne odredbe glase: Član 16.

U skladu sa Ustavom Federacije, Kanton i Federacija odgovorni su za:

1.garanciju i provođenje ljudskih prava;

[…]

3. VLADA KANTONA

Član 51.

Vlada Kantona odgovorna je za:

2.izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene Kantonu od federalne vlasti, […]

18. Budžet Hercegovačko-neretvanskog kantona za 2013. godinu („Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona“ broj 3/13) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju1.040.000,00 KM.

19. U Zakonu o izvršavanju budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona za 2013. godinu („Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona“ broj 4/13) relevantne odredbe glase:

Član 36.

Način izmirivanja obaveza po osnovu izvršnih sudskih odluka vršit će se u skladu sa odredbama „Ispravke Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku“ („Službene novine FBiH“, broj 39/06).

20. Budžet Hercegovačko-neretvanskog kantona za 2014. godinu („Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona“ broj 3/14) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju1.087.900,00 KM.

21. U Zakonu o izvršavanju budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona za 2014. godinu („Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona“ broj 3/14) relevantne odredbe glase:

Član 36.

Način izmirivanja obaveza po osnovu izvršnih sudskih odluka vršit će se u skladu sa odredbama „Ispravke Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku“ („Službene novine FBiH“, broj 39/06), mjesečnih operativnih planova i odluka Vlade o plaćanjima.

22. Prijedlog budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona za 2015. godinu (objavljen na internetskoj stranici Hercegovačko-neretvanskog kantona http://www.vlada-hnz-k.ba) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju1.000.000,00 KM.

23. U Ustavu Zapadnohercegovačkog kantona („Narodne novine Zapadnohercegovačkog kantona” br. 1/96, 2/99, 14/00, 17/00, 1/03, 10/04,17/11) relevantne odredbe glase: Član 12.

U ostvarivanju svojih ovlasti Kanton:

a) poduzima sve potrebne mjere zaštite ljudskih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Federacije i predviđenih u instrumentima Aneksa Ustava Federacije i djeluje sukladno Ustavu Federacije i ovom Ustavu, […] B. Izvršna vlast kantona Član 36.

Premijer odgovara za:

[…]

h) provođenje politike i provedbu propisa Kantona uključujući osiguranje izvršavanja odluka Kantonalnog suda i sudova Federacije, […]

24. Budžet Zapadnohercegovačkog kantona za 2013. godinu (objavljen na internetskoj stranici Ministarstva finansija Zapadnohercegovačkog kantona, www.ministarstvo-financija-zzh.gov.ba) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 200.000,00 KM.

25. U Zakonu o izvršavanju budžeta Zapadnohercegovačkog kantona za 2013. godinu („Narodne novine Zapadnohercegovačkog kantona” br. 19/12, 6/13, 13/13, 2/14, 1/15 i 6/15) relevantna odredba glasi:

Član 41.

Izvršenja na teret sredstava Budžeta, provest će se u visini predviđenoj u razdjelu 15. Budžeta, na poziciji ''Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju'' onim redom kojim su povjeritelji stekli pravo namirivanja.

26. Budžet Zapadnohercegovačkog kantona za 2014. godinu (objavljen na internetskoj stranici Ministarstva finansija Zapadnohercegovačkog kantona, www.ministarstvo-financija-zzh.gov.ba) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 100.000,00 KM.

27. U Zakonu o izvršavanju budžeta Zapadnohercegovačkog kantona za 2014. godinu („Narodne novine Zapadnohercegovačkog kantona” br. 3/13, 19/12, 6/13, 13/13, 2/14, 1/15 i 6/15) relevantne odredbe glase:

Član 41.

Izvršenja na teret sredstava Budžeta, provest će se u visini predviđenoj u razdjelu 15. Budžeta, na poziciji “Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju’’.

28. Budžet Zapadnohercegovačkog kantona za 2015. godinu (objavljen na internetskoj stranici Ministarstva finansija Zapadnohercegovačkog kantona, www.ministarstvo-financija-zzh.gov.ba) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju300.000,00 KM

29. U Zakonu o izvršavanju budžeta Zapadnohercegovačkog kantona za 2015. godinu („Narodne novine Zapadnohercegovačkog kantona” br. 3/13, 19/12, 6/13, 13/13, 2/14, 1/15 i 6/15) relevantne odredbe glase:

Član 41.

Izvršenja na teret sredstava Budžeta, provest će se u visini predviđenoj u razdjelu 15. Budžeta, na poziciji ''Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju''.

VI.Dopustivost U odnosu na apelacione navode o neprovođenju Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ip 121 689 12 Ip od 26. novembra 2014. godine

30. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

31. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

32. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, u ovom dijelu, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 1. i stav 3. tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 1. i stav 3. tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

33. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i broj AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

34. U odnosu na apelacione navode o neprovođenju Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Ip 121 689 12 Ip od 26. novembra 2014. godine, Ustavni su konstatira da je Općinski sud u Mostaru uvažio prigovor izvršenika i donio Rješenje broj 58 0 Ip 121 689 14 Ip od 4. maja 2015. godine kojim se smatra da je apelanticin prijedlog za izvršenje radi naplate glavnog duga povučen, te je u tom dijelu rješenje o izvršenju stavljeno van snage i ukinute su sve provedene radnje radi naplate tog iznosa. U stavu II rješenja je i preostali dio rješenja o izvršenju stavljen van snage i ukinute su sve provedene radnje naplate troškova postupka. Ustavni sud zapaža da je protiv navedenog rješenja apelantica imala mogućnost, ukoliko je bila nezadovoljna navedenim rješenjem, podnijeti žalbu Kantonalnom sudu u Mostaru u roku od osam dana od dana prijema navedenog rješenja, a što, prema stanju u spisu, apelantica nije učinila. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ovom dijelu ne može razmatrati. Imajući u vidu navedeno, apelacija je, u ovom dijelu, na osnovu člana 18. stav (3) tačka

m) nedopustiva zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

U odnosu na neprovođenje ostalih rješenja o izvršenju navedenih u izreci ove odluke

35. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja - neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta kantona - razmatrao u više svojih odluka, uključujući i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ). U navedenoj odluci Ustavni sud je istakao: „U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neprovođenju rješenja o izvršenju koja su donesena u izvršnom postupku, a na osnovu pravosnažnih presuda, te da apelanti nemaju na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodili traženo izvršenje.“ Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretnu apelaciju, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.

VII.Meritum

36. Također, u vezi s meritumom predmeta u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud je u navedenoj odluci istakao: „Imajući u vidu navedeno, tj. činjenicu da Vlada Unsko-sanskog kantona nije izračunala ukupan zbir dugovanja po osnovu izvršnih sudskih odluka, koji bi ažurirala sve dok za to postoji potreba, kao i činjenicu da ne postoji centralna i transparentna evidencija potraživanja o kojoj je bilo riječi u prethodnom dijelu obrazloženja ove odluke, proizlazi da apelanti kao imatelji izvršnog sudskog naslova nemaju garancije da će u razumnom roku moći naplatiti svoja potraživanja od Unsko-sanskog kantona. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke u razumnom roku, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.“ Ustavni sud naglašava da se razlozi dati u citiranoj Odluci broj AP 4368/11 i u pogledu merituma apelacije mogu primijeniti i na ove predmete, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.

37. Stoga, imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, i to zbog nemogućnosti apelantice da realizira izvršenje pravomoćnih sudskih odluka.

38. Dalje, Ustavni sud zapaža da je iz dopisa Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona od 12. novembra 2015. godine vidljivo da su evidentni pokušaji Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona da prema raspoloživim mogućnostima osigura izvršenje pravomoćnih sudskih odluka, odnosno osigura izvršenje rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Hercegovačko-neretvanskog kantona. Naime, iz navedenog dopisa proizlazi da je Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona postupila u skladu s nalozima iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda u kojima su razmatrana pravna pitanja kao u konkretnim apelacijama (neizvršenje rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Hercegovačko-neretvanskog kantona). Ustavni sud primjećuje da je Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona preduzela niz radnji u skladu s datim nalozima tako što je na sjednici održanoj 5. novembra 2015. godine donijela zaključak broj 01-1-02-1518/15 kojim je obavezala Ministarstvo finansija da uradi ukupan zbir dugovanja na teret budžeta, da sačini program/plan rješavanja potraživanja na osnovu izvršnih sudskih odluka i rješenja o izvršenju, te da predvidi finansijska sredstva u dokumentu okvirnog budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona za period od 2016. do 2018. godine i u budžetu Hercegovačko-neretvanskog kantona za 2016. godinu. Također, zaduženo je Kantonalno javno pravobranilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u saradnji sa Ministarstvom finansija, Ministarstvom pravosuđa, uprave i lokalne samouprave i Uredom za zakonodavstvo Vlade, predloži Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona postupak i kriterije za zaključivanje ugovora o vansudskim nagodbama. Međutim, iako su evidentni napori Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona da provede svoje pozitivne obaveze, očigledno je da, zbog ukupnih potraživanja povjerilaca prema Hercegovačko-neretvanskom kantonu, Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona nije u mogućnosti odmah u cijelosti da postupi u skladu sa svim presudama sudova i odlukama Ustavnog suda, ali da kontinuirano stvara uvjete za postepenu realizaciju potraživanja. Dakle, evidentno je da apelanti, i uz sve preduzete mjere, prema postojećoj dinamici isplate na osnovu pravomoćnih sudskih odluka neće moći naplatiti svoja potraživanja za nekoliko godina.

39. Ustavni sud zapaža da je i iz dopisa Vlade Zapadnohercegovačkog kantona vidljivo da su evidentni pokušaji Vlade da prema raspoloživim mogućnostima osigura izvršenje pravosnažnih sudskih odluka, odnosno osigura izvršenje rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Zapadnohercegovačkog kantona, povećavanjem planiranih finansijskih sredstava u budžetu, kao i preraspodjelom raspoloživih sredstava za isplatu povjerilaca. Međutim, iako su evidentni napori Vlade Zapadnohercegovačkog kantona da provede svoje pozitivne obaveze, očigledno je da, zbog ukupnih potraživanja povjerilaca prema Kantonu, Vlada Zapadnohercegovačkog kantona nije u mogućnosti odmah u cijelosti postupiti u skladu sa svim presudama sudova i odlukama Ustavnog suda, ali da kontinuirano stvara uvjete za postepenu realizaciju potraživanja. Dakle, evidentno je da apelanti, i uz sve preduzete mjere, prema postojećoj dinamici isplate na osnovu pravosnažnih sudskih odluka neće moći naplatiti svoja potraživanja za nekoliko godina.

40. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu

1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštovanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje koje se proteže i na fazu izvršenja pravomoćne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravomoćnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza ne može se umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava jednog kantona, te da, uslijed velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda za ljudska prava usvojen u predmetu Jeličić protiv BiH (vidi presudu od 31. oktobra 2006. godine, stav 39), na koji se Evropski sud za ljudska prava ponovo pozvao u drugom predmetu ove vrste protiv naše države (Čolić i dr. protiv BiH, vidi presudu od 10. novembra 2009. godine) prema kojem: „Sud i dalje ponavlja da ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude. Doduše, odgoda u izvršenju presude može se opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6 § 1 (vidi, Burdov v. Rusija, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002-III, i Teteriny v. Rusija, broj 11931/03, § 41, od 30. juna 2005.).“

41. Također, Ustavni sud ukazuje i na presudu Evropskog suda za ljudska prava Đurić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, gdje je Evropski sud za ljudska prava razmatrao neizvršenje pravomoćnih i izvršnih presuda domaćih sudova kojima je aplikantima dosuđena ratna šteta. U navedenoj presudi, ispitujući adekvatnost mjera koje je preduzela Republika Srpska za izvršenje pravomoćnih domaćih presuda kojima je dosuđena ratna šteta, Evropski sud za ljudska prava osvrnuo se na Plan izmirenja (iz oktobra 2012. godine) isplate ratne štete kojim je predviđeno izvršenje pravomoćnih presuda kojima se naređuje isplata ratne štete u gotovini u roku od 13 godina, počevši od 2013. godine, koji je u julu 2013. godine produžen na period od 20 godina. Evropski sud za ljudska prava je, između ostalog, ukazao na to da, iako izvršenje pravomoćnih presuda po vremenskim fazama može biti prihvatljivo u izuzetnim okolnostima (vidi, Immobiliare Saffi protiv Italije [GC], broj 22774/93, tačka 74, ESLJP 1999-V), predloženi period od 20 godina je suviše dug imajući u vidu znatno kašnjenje do kojeg je već došlo. Također, Evropski sud za ljudska prava je i u ovoj odluci ponovio da državni organ ne može isticati nedostatak sredstava kao opravdanje za nenamirenje duga utvrđenog sudskom presudom (vidi, Burdov protiv Rusije broj 59498/00, tačka 35, ESLJP 2002-III, Teteriny protiv Rusije broj 11931/03, tačka 41, 30. juni 2005, Jeličić protiv Bosne i Hercegovine broj 41183/02, tač. 39. i 42, ESLJP 2006-XII).

42. Ustavni sud podržava navedeni stav Evropskog suda za ljudska prava, odnosno da nedostatak sredstava ne može biti isprika za nepoštovanje obaveza proisteklih iz presude, te u konkretnim slučajevima zapaža da je Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona preduzela neophodne korake s ciljem da izvrši naloge iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda. Međutim, imajući u vidu da Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona i Vlada Zapadnohercegovačkog kantona tek preduzimaju mjere i aktivnosti kako bi zaštitile prava povjerilaca i omogućile da oni u što skorijem roku transparentno naplate svoja potraživanja, pa proizlazi da će apelantica morati čekati na realizaciju svojih potraživanja, odnosno na izvršenje pravosnažnih presuda u svoju korist još nekoliko godina. S obzirom na navedeno, te imajući u vidu stavove Evropskog suda i Ustavnog suda u sličnim predmetima koji se, s obzirom na okolnosti konkretnih predmeta i pitanja koja pokreću, mogu primijeniti i na slučajeve apelantice, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom slučaju, zbog nemogućnosti apelantice da realizira izvršenja pravosnažnih sudskih odluka donesenih u njenu korist, povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pitanje naknade nematerijalne štete

43. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelantica tražila zbog povrede njenih prava, Ustavni sud, u skladu sa svojom praksom, zapaža da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak, a ne pravilo, pa, s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnim slučajevima činjenica da je izdat nalog Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da izvrše svoje ustavne obaveze i osiguraju poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da apelantica i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava navedenih kantona naplate svoja potraživanja u što kraćem roku odgovarajuća satisfakcija za apelanticu. VIII.Zaključak

44. Ustavni sud zaključuje da je apelantici povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer ne postoje garancije da će apelantica kao imalac izvršnog sudskog naslova moći naplatiti svoja potraživanja u razumnom roku.

45. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka m), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

46. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-5289/15 (I.P.) | Sudska praksa | Aktio