Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2895/15 („Staršped“ d.o.o. Gacko)
Odluka donesena 15. 09. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Stečaj
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2895/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine, u predmetu broj AP-2895/15, rješavajući apelaciju „Staršped“ d.o.o. Gacko, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio „Staršped“ d.o.o. Gacko, protiv rješenja Okružnog privrednog suda u Trebinju broj 62 0 St 003107 06 St od 15. maja 2015. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
„Staršped“ d.o.o. Gacko (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 9. jun 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog privrednog suda u Trebinju (Okružni privredni sud) broj 62 0 St 003107 06 St od 15. maja 2015. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom izmijenjena je tabela priznatih i osporenih potraživanja prema stečajnom dužniku (RMU „Miljevina“ a.d. Miljevina – u stečaju), između ostalog, pod rednim brojem 34. opšti isplatni red II – povjerilac „Staršped“ d.o.o. Gacko, na način da u koloni prijavljenih potraživanja iznosi ostaju nepromijenjeni, dok u koloni priznata potraživanja, djelimično, umjesto ukupnog iznosa od 675.654,85 KM, upisuje se iznos od 53.288,69 KM, a u istoj koloni pod a) umjesto iznosa od 645.360,67 KM upisuje se iznos od 49.411,39 KM, pod b) umjesto iznosa od 11.314,10 KM unosi se iznos od 2.544,00 KM, pod c) umjesto iznosa od 18.980,08 KM unosi se iznos od 1.333,30 KM. U koloni osporena potraživanja djelimično, umjesto ukupnog iznosa od 8.928,59 KM upisuje se iznos od 631.294,75 KM, a u istoj koloni pod a) upisuje se iznos od 595.949,28 KM, pod b) upisuje se iznos od 8.770,10 KM, pod c) umjesto iznosa od 8.928,59 KM upisuje se iznos od 26.575,37 KM.
U obrazloženju osporene odluke navodi se, između ostalog, da je 13. maja 2015. godine zaprimljen zahtjev stečajnog upravnika za izmjenu podataka u Tabeli priznatih i osporenih potraživanja (u daljnjem tekstu: Tabela) od 12. marta 2007. godine, u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom, u kom zahtjevu stečajni upravnik predlaže da se izvrši izmjena Tabele, jer su u međuvremenu pred nadležnim sudovima okončani parnični postupci. Nadalje, konstatovano je da je uz zahtjev, stečajni sudija dostavio i kopije presuda. U vezi s tim, navedeno je da je presudom Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 Ps 000609 10 Rev od 10. maja 2012. godine usvojena revizija stečajnog dužnika i da je apelant odbijen sa tužbenim zahtjevom u cjelosti. Osim toga, Okružni privredni sud je izvršio uvid u sve priložene odluke i utvrdio da su dosuđeni iznosi po presudama broj 135/04 i 134/04 poništeni. Isto tako, konstatovano je da stečajni upravnik u zahtjevu navodi da su apelantu na osnovu pravosnažnih presuda broj 135/04 i 133/04, te rješenja o izvršenju koja su donijeta po osnovu presuda, kao izvršnih isprava, priznata potraživanja, ali obzirom da je došlo do promjene pravnog osnova za priznavanje potraživanja po navedenim presudama, stečajni upravnik je predložio da se izvrši promjena podataka u Tabeli. Imajući u vidu naprijed navedeno, zaključeno je da je zahtjev stečajnog upravnika za izmjenu podataka u Tabeli osnovan, te je shodno tome izvršena ispravka Tabele, na način kako je to navedeno u izreci osporene odluke. Apelacioni navodi U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je u odluci koju je osporio pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman