Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-175/15 (V. B.)

Odluka donesena 15. 09. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-175/15

Apelacija

Odluka o meritumu

15. 09. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 175/15, rješavajući apelaciju Vasilja Bjelice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Vasilja Bjelice.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja krivičnog postupka okončanog Presudom Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 89 1 K 015828 14 Kž 2 od 2. decembra 2014. godine.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Vasilju Bjelici u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.700,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da nakon isteka tog roka plati Vasilju Bjelici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Vasilj Bjelica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, kojeg zastupa Zlatan Dž. Bektić, advokat iz Živinica, podnio je 14. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja krivičnog postupka okončanog Presudom Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 89 1 K 015828 14 Kž 2 od 2. decembra 2014. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo je 26. februara 2015. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Osnovni sud je 6. marta 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Okružni sud 9. marta 2015. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Osnovni javni tužilac u Ilidži je podigao optužnicu broj KT-3/95 od 10. jula 1995. godine zbog osnovane sumnje da je apelant počinio krivično djelo ubistvo iz člana 36. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske u vezi sa članom 12. stav 2. istog zakona. Iz stanja spisa proizlazi da je optužnica 10. jula 1995. godine dostavljena Osnovnom sudu na Ilidži, a potom i Osnovnom sudu u Srpskom Sarajevu (sadašnjem Osnovnom sudu u Sokocu - Odjeljenje u Istočnom Sarajevu, u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i predmet je označen brojem K-81/95.

6. Osnovni sud je donio Presudu broj 89 1 K 015828 04 K od 25. marta 2013. godine kojom je odbijena optužnica protiv apelanta.

7. Okružni sud je donio Rješenje broj 89 1 K 015828 13 Kž od 11. septembra 2013. godine kojim je žalbu Okružnog tužilaštva u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: tužilac) uvažio, presudu Osnovnog suda od 25. marta 2013. godine ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje i odluku.

8. Osnovni sud je u ponovnom postupku donio Presudu broj 89 1 K 015828 13 K od 30. juna 2014. godine kojom je odbijena optužnica Tužilaštva.

9. Okružni sud je Presudom broj 89 1 K 015828 14 Kž 2 od 2. decembra 2014. godine odbio kao neosnovane žalbe tužioca i apelanta, te potvrdio presudu Osnovnog suda od 30. juna 2014. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja krivičnog postupka vođenog protiv njega, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je opisao hronologiju predmetnog postupka koji je, prema njegovim navodima, trajao punih 19 godina. Apelant je, između ostalog, naveo da je, zbog ovako dugog trajanja postupka, pretrpio nematerijalnu štetu u vidu duševnih bolova zbog neizvjesnosti oko okončanja predmetnog postupka, a uz to je bio izložen i troškovima na ime angažiranja branioca i plaćanja vještačenja, ali i troškovima koji se odnose na njegova putovanja na pretrese na relaciji Bijeljina - Istočno Sarajevo. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu prava na pravično suđenje u odnosu na razuman rok i naloži Republici Srpskoj da mu isplati iznos od 3.000,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

11. Osnovni sud je u svom odgovoru na apelaciju od 6. marta 2015. godine opisao tok postupka koji je, u skladu s dostavljenim podacima, naveden u činjeničnom stanju. Postupajuća sutkinja Osnovnog suda je navela da je 1. jula 2010. godine imenovana za sudiju tog suda i da je predmet preuzela od sutkinje Biljane Ćuković, koja je u međuvremenu imenovana za sudiju Suda BiH. Dalje, postupajuća sutkinja Osnovnog suda je u odgovoru na apelaciju navela da „zbog promjene u sastavu vijeća (predmet se vodio po odredbama starog ZKP) u skladu sa načelom neposrednosti glavni pretres je vođen iznova i ponovo su saslušani svjedoci i vještaci, dok su neki iskazi svjedoka pročitani uz saglasnost stranaka, te su sprovedeni ostali materijalni dokazi. Zbog složenosti predmeta, prethodno su izvršena tri psihijatrijska vještačenja, balističko vještačenje, vještačenje parafimskih rukavica i jedno timsko vještačenje vještaka balističara i vještaka medicinske struke“. Također, Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju istakao „i da se predmetni događaj desio u ratnom periodu, tačnije 7. januara 1995. godine, pa je sud imao objektivno problema da pronađe i obezbijedi prisustvo svjedoka jer su svjedoci promijenili adrese prebivališta [...]. Takođe, nalazi vještaka su bili oprečni pa je bilo potrebno pokušati usaglasiti iste, dok je medicinska dokumentacija koja je datirala iz perioda od 1995. godine bila manjkava pa je sud bio primoran da pronađe i sasluša ljekare koji su u tom periodu bili zaposleni u Domu zdravlja u Vogošći“. Konačno, Osnovni sud je naveo da je apelant imao dokaznih prijedloga i u toku postupka je više puta otkazivao punomoć angažiranim branicima (advokatima Miloradu Raševiću i Zlatanu Bektiću, dok je u toku krivičnog postupka advokat Milan Trbojević preminuo), što je imalo kao posljedicu odlaganje glavnih pretresa kako bi odbrana imala dovoljno vremena da se upozna sa krivičnim spisom i pripremi odbranu, te osigura nove dokaze. Zbog svega navedenog, Osnovni sud je istakao da je predmetna apelacija neosnovana.

12. Okružni sud je u svom odgovoru na apelaciju od 9. marta 2015. godine naveo da ni na koji način nije oštetio apelanta, niti je došlo do, navodnih, povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na razuman rok, niti je bilo povrede drugih prava u vezi sa krivičnim postupkom, odnosno nisu povrijeđene odredbe Ustava, niti Evropske konvencije, a posebno ničim nisu povrijeđeni njegovi interesi, u smislu nanošenja nematerijalne štete, u bilo kojem vidu.

V.Relevantni propisi

13. Zakon o krivičnom postupku - prečišćeni tekst („Službeni list SFRJ” br. 26/86, 74/87, 57/89 i 3/90) u relevantnom dijelu glasi:

Član 14.

Sud je dužan da nastoji da se postupak sprovede bez odugovlačenja i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.

14. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 53/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 13. st. 1. i 2.

Pravo na suđenje bez odlaganja Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred nezavisan i nepristrasan sud i da mu bude suđeno bez odlaganja.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.

[...].

VI.Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina krivičnog postupka vođenog protiv apelanta, okončanog Presudom Okružnog suda broj 89 1 K 015828 14 Kž 2 od 2. decembra 2014. godine, koja je dostavljena apelantu 23. decembra 2014. godine, a apelacija je podnesena 14. januara 2015. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda.

18. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

19. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja krivičnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

20. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

21. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrsanim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Relevantni principi

22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). b)Period koji se uzima u obzir

23. U skladu s praksom Evropskog suda, početak relevantnog perioda u krivičnim stvarima pri ocjeni razumnoga roka vezuje se za trenutak u kojem je lice koje je u pitanju postalo svjesno da je osumnjičeno za krivično djelo, jer od tog momenta ima interes da o postojanju ove sumnje sud donese odluku. Ovakvo određivanje relevantnog perioda očito je u slučajevima u kojim je hapšenje prethodilo formalnoj optužbi (vidi, Evropski sud, Wemhoff protiv Njemačke, presuda broj 2122/64 od 27. juna 1968. godine, stav 19, Dobbertin protiv Francuske, presuda broj 13089/87 od 25. februara 1993. godine, st. 9. i 138). Dalje, za kraj relevantnog perioda uzima se trenutak u kojem je okončana nesigurnost u pogledu pravne pozicije lica koje je u pitanju. U tom smislu Evropski sud i u krivičnim i u građanskim stvarima primjenjuje jednake kriterije. Pri tome u krivičnom postupku odluka o optužnici, odnosno oslobađanje od optužbe ili odbacivanje optužbe moraju biti konačni. Najzad, konačno odlučenje o optužbi može predstavljati i odustajanje od daljnjeg vođenja krivičnog postupka (vidi već citiranu presudu Wemhoff , stav 18).

24. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut optužnicom osnovnog javnog tužioca u Ilidži od 10. jula 1995. godine i da je okončan Presudom Okružnog suda broj 89 1 K 015828 14 Kž 2 od 2. decembra 2014. godine. Međutim, iako je optužnica podignuta 10. jula 1995. godine, Ustavni sud podsjeća da period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada, već 14. decembra 1995. godine, kao datuma kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu, pa će Ustavni sud dužinu postupka ocijeniti od tog datuma. Stoga će Ustavni sud, podržavajući svoju praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta pokretali slična pravna pitanja (vidi, mutatis mutandis, Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 23/10 od 23. marta 2010. godine, tačka 31), u okolnostima konkretnog slučaja pri ocjeni dužine postupka ocijeniti period od zasnivanja nadležnosti Ustavnog suda 14. decembra 1995. godine do dana donošenja presude Okružnog suda (2. decembra 2014. godine). Dakle, Ustavni sud zapaža da, iako je predmetni postupak trajao duže od 19 godina, relevantni period koji treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka jeste više od 18 godina. c)Analiza dužine trajanja postupka

25. U konkretnom slučaju radi se o krivičnom postupku pokrenutom protiv apelanta zbog počinjenog krivičnog djela ubistvo. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se radilo o relativno složenom predmetu u kome su provođena vještačenja, te saslušavani svjedoci i vještaci.

26. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud nalazi da je, što proizlazi iz odgovora na apelaciju Osnovnog suda, svojim procesnim radnjama, odnosno otkazivanjem punomoći angažiranim braniocima, u izvjesnoj mjeri, doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.

27. Što se tiče postupanja Osnovnog suda, Ustavni sud primjećuje da je optužnica protiv apelanta podignuta 10. jula 1995. godine, te da je Osnovni sud donio presudu tek nakon 17 godina i osam mjeseci (25. marta 2013. godine). Navedena presuda Osnovnog suda je ukinuta rješenjem Okružnog suda nakon pet mjeseci (11. septembra 2013. godine). Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u ponovljenom postupku donio novu presudu nakon devet mjeseci (30. juna 2014. godine) koja je potvrđena presudom Okružnog suda nakon pet mjeseci (2. decembra 2014. godine). Osnovni sud je u svom odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da je u toku postupka došlo do promjene postupajućeg sudije, tačnije postupajuća sutkinja je odlaskom na drugu funkciju prestala biti zadužena apelantovim predmetom, da se predmetni događaj desio u ratnom periodu, pa je sud imao problema da pronađe i osigura prisustvo svjedoka, da su nalazi vještaka oprečni, te da ih je bilo potrebno usaglasiti, dok je medicinska dokumentacija bila manjkava, a Okružni sud je naveo da ni na koji način nije oštetio apelanta, niti je došlo do, navodnih, povreda prava na pravično suđenje u odnosu na razuman rok. Ustavni sud smatra da su okolnosti na koje je ukazao Osnovni sud u određenoj mjeri objektivno utjecale na dužinu trajanja predmetnog postupka, ali da je članom 14. Zakona o krivičnom postupku - prečišćeni tekst (koji je bio na snazi u vrijeme izvršenja krivičnog djela), odnosno članom 13. st. 1. i 2. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske propisano da je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku, te da osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred nezavisan i nepristrasan sud i da mu bude suđeno bez odgađanja. Prema stanju spisa i u odgovoru Osnovnog suda, evidentno je da u postupku pred tim sudom nije poštovana navedena odredba člana 14. Zakona o krivičnom postupku - prečišćeni tekst, odnosno člana 13. st. 1. i 2. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, budući da je Osnovni sud o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta odlučio tek nakon 17 godina i osam mjeseci, što se ne može smatrati razumno dugim trajanjem postupka, ni pored objektivnih okolnosti koje su utjecale na njegovu ukupnu dužinu, a koje se ne mogu staviti na teret Osnovnom sudu. U pogledu ponašanja Okružnog suda, Ustavni sud uočava da je taj sud svoje odluke po žalbama donio u rokovima od pet mjeseci, što se ne može smatrati naročito dugim periodima.

28. Posmatrajući postupak u cjelini, Ustavni sud zapaža da efikasnost Okružnog suda u predmetnom postupku nije dovoljna da nadoknadi nedjelotvornost i nerazumnu dužinu trajanja postupka pred Osnovnim sudom kome je bilo potrebno duže od 17 godina da donese prvostepenu odluku, koju je drugostepeni sud kao nepravilnu ukinuo i vratio na ponovno suđenje. U ponovnom postupku Osnovni sud je postupao sa adekvatnom ažurnošću, jer je presudu donio nakon devet mjeseci. S obzirom na navedeno, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

29. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog krivičnog postupka koji je trajao duže od 18 godina ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

30. Apelant je, zbog dužine trajanja predmetnog krivičnog postupka, tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da, zbog utvrđene povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je pretrpio zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

31. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM. Imajući u vidu da je navedeni postupak trajao više od 18 godina, apelantu je određena naknada u iznosu od 2.700,00 KM, koji je dužna platiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je krivični postupak trajao duže od 18 godina, a obrazloženje Osnovnog suda ne nudi razumno niti objektivno opravdanje za tako dugo trajanje postupka.

33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-175/15 (V. B.) | Sudska praksa | Aktio