Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4835/13 (A.L.)
Odluka donesena 15. 09. 2016.
- Nema povrede
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Uporedive situacije
- Radni spor
- Građanski postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine
- Zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopuni Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-4835/13
Apelacija
Odluka o meritumu
15. 09. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4835/13, rješavajući apelaciju A. L., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija A. L. podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 006116 11 U od 1.
oktobra 2013. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. A. L. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je, 27. novembra 2013. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 006116 11 U od 1. oktobra 2013. godine. S obzirom da apelacija nije sadržavala sve elemente propisane članom 21. stav 2. Pravila Ustavnog suda (nisu navedene odredbe Ustava ili međunarodnih dokumenata za koje se smatra da su prekršeni), od apelanta je 17. septembra 2014. godine zatraženo da dopuni apelaciju. Apelant je 26. septembra 2014. godine dostavio traženu dopunu.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Suda BiH, Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i Odbora državne službe za žalbe Vijeća ministara BiH (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 7. jula 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Sud BiH je dostavio odgovor 17. jula 2016. godine, Ministarstvo 18. jula 2016. godine, a tuženi 19. jula 2016. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Presudom Suda BiH broj S1 3 U 006116 11 U od 1. oktobra 2013. godine odbijena je apelantova tužba podnesena protiv Rješenja tuženog broj 01-07-145/11 od 7. juna 2011. godine. U obrazloženju je navedeno da je osporenim rješenjem tuženog odbijena apelantova žalba podnesena protiv Obavijesti Komisije za izbor državnih službenika Ministarstva (u daljnjem tekstu: Komisija) broj 07-2-34-1279-9-I/11 od 11. juna 2005. godine kojom je apelant obaviješten da se njegova prijava na interni oglas za popunjavanje radnih mjesta državnih službenika u Ministarstvu neće uzeti u razmatranje jer nije dostavljena na odgovarajući način. Navedeno je da je protiv tog rješenja apelant blagovremeno podnio tužbu tom sudu kojom je tražio da se navedeno rješenje kao i odluka Komisije ponište i predmet vrati Komisiji da izvrši ponovni izbor šefa Odsjeka za koordinaciju politike, poljoprivrede i ruralnog razvoja u Ministarstvu. Kako je navedeno u tužbi, apelant smatra da je tuženi povrijedio pravila postupka propisana Uputstvom o načinu vršenja kancelarijskog poslovanja ministarstava, službi, institucija i drugih tijela Vijeća ministara BiH (u daljnjem tekstu: Uputstvo) jer ga službenik koji je primio njegovu prijavu na konkurs nije obavijestio da se prijave moraju predati putem preporučene pošte, nego je njegovu prijavu primio.
6. Nadalje, Sud BiH je naveo da je u postupku utvrđeno da je Agencija za državnu službu BiH (u daljnjem tekstu: Agencija) putem Ministarstva raspisala interni oglas za popunjavanje radnih mjesta državnih službenika u Ministarstvu, i to pet radnih mjesta među kojima i naprijed navedeno, te da je naknadno Agencija poništila dio internog oglasa koji se odnosio na radno mjesto šefa Odsjeka za analizu politike, monitoring i evaluaciju i informiranje. Sud BiH je istakao da je u navedenom internom oglasu navedeno da kandidati sve tražene dokumente trebaju dostaviti najkasnije do 5. maja 2011. godine putem poštanske službe, preporučeno na adresu Ministarstva sa naznakom „Interni oglas za popunjavanje radnih mjesta državnih službenika u Ministarstvu“. Navedeno je da je po prijemu prijava svih kandidata Komisija konstatirala da se na objavljeni oglas prijavilo 13 kandidata koji ispunjavaju uvjete iz oglasa, a da je apelantova prijava predata lično u pisarnicu Ministarstva umjesto, kako je to propisano internim oglasom, putem poštanske službe preporučeno zbog čega je Komisija odlučila se ta prijava odbaci iz formalnopravnih razloga. U vezi s tim obrazloženo je da su način prijave i predaja dokumenata od strane kandidata na interni oglas navedeni u tekstu internog oglasa, te da je samom prijavom na taj oglas apelant prihvatio i uvjete tog internog oglasa, a to je, između ostalog, i predaja dokumenata putem poštanske službe preporučeno. Sud BiH je istakao da je zbog navedenog neosnovano pozivanje apelanta na navedeno Uputstvo i tvrdnju da je zaposlenik za prijem pošte neposredno od stranke bio dužan apelanta obavijestiti da dokumente mora predati putem pošte preporučeno. Zbog navedenog Sud BiH je zaključio da apelant neosnovano osporava pravilnost utvrđenih činjenica i primjenu materijalnog prava jer je nesporno da je apelant prijavom na predmetni oglas prihvatio sve uvjete tog oglasa, a samim tim i predaju dokumenata putem poštanske službe preporučeno. Imajući u vidu navedeno, Sud BiH je donio presudu kao u dispozitivu.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
7. Apelant smatra da su mu osporenom presudom prekršena prava iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju kojim je propisana zabrana diskriminacije u bilo kom obliku. Smatra da su i osporeni akti upravnih organa i predmetna tužba doneseni na ovakav način jer je porijeklom Rusin i da je na taj način, kao i prethodno donesenim rješenjem Agencije kojim je oglašen prekobrojnim u Uredu za veterinarstvo BiH, diskriminiran u odnosu na sve ostale. Apelant je naveo da smatra da je njegova prijava na interni oglas predata na propisani način jer ga službenik nije upozorio da mora podnijeti prijavu poštom i u roku, a da je odbačena zbog gore navedenih razloga.
b) Odgovor na apelaciju
8. Sud BiH je naveo da je apelacija neosnovana i preuranjena jer apelant nije iskoristio niti jedan vanredni pravni lijek koji mu je prema zakonu stajao na raspolaganju.
9. Ministarstvo je navelo da apelacija nije osnovana i da je nesporno da je apelant prijavom na oglas prihvatio i uvjete tog oglasa.
10. Tuženi je naveo da je apelacija neosnovana jer apelant ničim nije dokazao da je diskriminiran po osnovu imena i porijekla.
V. Relevantni propisi
11. U Zakonu o državnoj službi BiH („Službeni glasnik BiH“ br. 12/02, 19/02, 8/03, 35/03, 4/04, 17/04, 26/04, 37/04, 48/05, 2/06, 32/07, 43/09, 8/10 i 40/12) relevantne odredbe glase: Član 20.
Interno oglašavanje 1. Agencija oglašava upražnjeno mjesto.
2. Interni oglas se objavljuje najmanje jedan mjesec dana prije krajnjeg roka za prijave u "Službenom glasniku BiH" i u instituciji u kojoj se upražnjeno mjesto pojavilo. 3. Interni oglas sadrži:
a) opis upražnjenog radnog mjesta;
b) opis vrste konkurencije;
c) popis najvažnijih oblasti konkurencije;
d) spisak potrebnih dokumenta, rok i mjesto njihovog podnošenja;
e) posebne akademske i profesionalne uslove za radno mjesto koje se popunjava;
f) druge uslove koji se mogu smatrati primjerenim za odgovarajuće radno mjesto. VI.Dopustivost
12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
14. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Suda BiH broj S1 3 U 006116 11 U od 1. oktobra 2013. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 4. oktobra 2013. godine, a apelacija je podnesena 27. novembra 2013. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
16. Apelant pobija navedenu presudu, tvrdeći da je tom presudom prekršeno njegovo pravo iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.
17. Član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
Član 14. Evropske konvencije glasi:
Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovoj konvenciji osigurava se bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
Član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju glasi:
1. Uživanje svakog prava koje zakon predviđa mora se osigurati bez diskriminacije po bilo kom osnovu kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.
2. Javne vlasti ne smiju ni prema kome vršiti diskriminaciju po bilo kom osnovu kao što su oni spomenuti u stavu 1.
18. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora utvrditi da li se prema apelantu postupalo različito od drugih u istoj ili sličnoj situaciji. Svako različito postupanje se smatra diskriminacijskim, ukoliko nema razumno i objektivno opravdanje, odnosno ukoliko ne slijedi zakoniti cilj ili ako nema razumnog odnosa proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi postići.
19. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant navodi da je diskriminiran jer je njegova prijava na interni oglas koju je predao lično u Pisarni Ministarstva odbačena iz formalnih razloga jer nije predata na propisani način poštanskom službom preporučeno, a da ga službenik pisarne nije na to upozorio. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na odredbe člana 20. Zakona o državnoj službi kojom je propisano, između ostalog, i da se internim oglasom propisuje i način, rok i mjesto predaje dokumentacije potrebne za prijavu na interni oglas. Zbog navedenog Ustavni sud smatra da nema ništa što bi ukazivalo da su upravni organi i Sud BiH proizvoljno primijenili pravo kada su utvrdili da je apelantova prijava na interni oglas bila neuredna i da je samom prijavom prihvatio pravila i proceduru vezanu za konkretan interni oglas, a koja je, između ostalog, podrazumijevala i predaju prijave putem poštanske službe preporučeno. Imajući u vidu navedeno, te kako apelant nije ponudio niti jedan dokaz niti argument iz kojeg bi proizlazilo da je njegova prijava odbačena zbog njegove nacionalne pripadnosti i imena, a ne iz nepoštivanja formalnih uvjeta internog oglasa, niti je bilo kakva diskriminacija vidljiva iz činjenica predmeta, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi neosnovani. Pri tom Ustavni sud primjećuje da se apelant poziva i na ranije doneseno rješenje Agencije kojim je oglašen prekobrojnim, a koje datira iz 2003. godine i koje nije bilo predmetom konkretnog spora, te zbog toga smatra pozivanje apelanta i na ovo rješenje neosnovanim.
20. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nema kršenja prava apelanta iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
21. Nema kršenja prava iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju kada nema ništa što bi ukazivalo da je apelantova prijava na interni oglas odbačena zbog apelantove nacionalne pripadnosti i imena, a ne zbog neispunjavanja formalnih uvjeta propisanih internim oglasom.
22. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
23. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman