Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1552/15 (J.L.)
Odluka donesena 15. 09. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Vanparnični postupak
- Eksproprijacija
- Naknada
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1552/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
15. 09. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 15. septembra 2016. godine, u predmetu broj AP-1552/15, rješavajući apelacije J.L., na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnijela J.L.
protiv rješenjâ Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 V 070588 15 Gž od 13. februara 2015. godine i 96 0 V 070588 15 Gž 2 od 4. novembra 2015. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP-1552/15 i AP-332/16
J.L. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Brčkog, koju zastupa Milenko Marjanović advokat iz Brčkog, podnijela je 31. marta 2015. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 V 070588 15 Gž od 13. februara 2015. godine i koja je zavedena pod brojem AP-1552/15. Ista apelantica je 18. januara 2016. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Apelacionog suda broj 96 0 V 070588 15 Gž 2 od 4. novembra 2015. godine i koja je zavedena pod brojem AP-332/16.
U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom (u predmetu AP-1552/15 pravosnažno odlučeno o naknadi za eksproprisane nekretnine apelanticevoćne zasade i građevine-temelj garaže i temelj poslovne zgrade) odbijena je žalba apelantice izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 V 070588 14 V 2 od 16. septembra 2014. godine, dok je osporenom konačnom odlukom (u predmetu AP-332/16 pravosnažno odlučeno o naknadi za eksproprisane nekretnine apelantice-zemljište i pomoćne zgrade) odbijena žalba apelantice izjavljena protiv rješenja Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 V 070588 14 V 6 od 16. juna 2015. godine. Navedenim prvostepenim rješenjima određena je naknada za nekretnine eksproprisane djelimičnim rješenjem Odjeljenja za prostorno planiranje i imovinsko pravne poslove od 25. februara 2013. godine, apelantici kao ranijem vlasniku, te je obavezan predlagač (Brčko distrikt Bosne i Hercegovine) da apelantici isplati određeni novčani iznos i naknadi troškove vanparničnog postupka. U toku postupka, utvrđeno je, pored ostalog, da su rješenjem Odjeljenja za prostorno planiranje i imovinsko pravne poslove Vlade Brčko distrikta BiH, eksproprisane nekretnine u vlasništvu apelantice, te da joj nije isplaćena naknada, jer pred organom uprave, stranke nisu postigle sporazum o visini naknade. Nadalje, u obrazloženju osporene odluke (u predmetu AP-1552/15) je navedeno da je u pogledu naknade za voćne zasade sud prihvatio procjenu Direkcije za finansije – Komisija za utvrđivanje iznosa naknade u postupku eksproprijacije (u daljnjem tekstu: Komisija) na koju apelantica nije imala primjedbi. Dalje se navodi da je sud (u pogledu naknade za građevine-temelj garaže i temelj poslovne zgrade) poklonio vjeru nalazu i mišljenju sudskog vješataka građevinske struke I.K., te na osnovu nalaza priznao apelantici naknadu za temelj garaže i poslovnog objekta, dok za ostale objekte za koje nije imala odobrenje za građenje i za objekte u kakvom su stanju bili prije 1992. godine nije određena isplata naknade. Također, u obrazloženju osporene odluke (u predmetu AP-332/16) je navedeno da je Komisija utvrdila tržišnu vrijednost predmetnih nekretnina u skladu sa odredbama Zakona o eksproprijaciji nekretnina u Brčko distriktu BiH, Pravilnika o načinu utvrđivanja iznosa naknade u postupku eksproprijacije nekretnina, Pravilnika i izmjenama Pravilnika o načinu utvrđivanja iznosa naknade u postupku eksproprijacije nekretnina i Pravilnika i izmjenama i dopuni Pravilnika o načinu utvrđivanja iznosa naknade u postupku eksproprijacije nekretnina, cijeneći sve parametre koji utiču na visinu naknade (površina zemljišta, vrijednost za pristup zemljišta, zona gdje se zemljište nalazi, vrijednost za upotrebu i faktor atraktivnosti). Apelacioni sud je istakao da je apelantici u konkretnom postupku omogućeno da iznese činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev, da predloži dokaze i da se u postupku izjasni o predloženim dokazima u pogledu vrijednosti eksproprisanih nekretnina. Također, Osnovni sud je prihvatajući procjenu Komisije vrijednost eksproprisanih nekretnina odredio prema provedenim dokazima sa jasnim i konkretnim razlozima i dao im odgovarajući značaj sa aspekta odredaba člana 142. Zakona o vanparničnom postupku BD BiH i čl. 33. i 40. Zakona o eksproprijaciji.
Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-1552/15. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi U predmetnim apelacijama apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud je zaključio da apelantica, u suštini, smatra da je u odlukama koje je osporila pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je Apelacioni sud u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelantice. Ustavni sud naročito ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvala, osim što je nezadovoljna rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman