Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-781/15 (H. L., M. L. i A. L.)

Odluka donesena 10. 10. 2016.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Vanparnični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Eksproprijacija
  • Naknada
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-781/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 10. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. oktobra 2016. godine, u predmetu broj AP-781/15, rješavajući apelaciju Hasije Lević, Mirsada Levića i Admira Levića, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli Hasija Lević, Mirsad Lević i Admir Lević protiv:

-rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 V 067303 14 Gž od 16. januara 2015. godine, -rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 V 067303 15 Rev od 5. maja 2015. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-781/15 i AP-2785/15

1. Hasija Lević, Mirsad Lević i Admir Lević (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Brčkog, koje zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčkog, podnijeli su 17. februara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud)broj 96 0 V 067303 14 Gž od 16. januara 2015. godine. Apelanti su, 3. juna 2015. godine, podnijeli novu apelaciju (AP- 2785/15) protiv rješenja Apelacionog suda broj 96 0 V 067303 15 Rev od 5. maja 2015. godine. U predmetnoj pravnoj stvari, radi određivanja naknade za eksproprisane nekretnine, konačna odluka je presuda Apelacionog suda od 5. maja 2015. godine, kojom je odbijena revizija apelanta izjavljena protiv rješenja Apelacionog suda od 16. januara 2015. godine. Tim rješenjem je žalba apelanata odbijena i potvrđeno je rješenje Osnovnog suda Brčko distrikta BiH od 23. jula 2014. godine kojim je apelantima, kao ranijim suvlasnicima, određena naknada za nekretnine eksproprisane djelimičnim rješenjem Odjeljenja za prostorno planiranje i imovinskopravne poslove.

2. U svom obrazloženju rješenja (od 5. maja 2015. godine), između ostalog, Apelacioni sud navodi da je prema utvrđenom činjeničnom stanju, nakon što je utvrđen javni interes za eksproprijaciju predmetnih nekretnina radi izgradnje zaobilaznice, rješenjem Odjeljenja za prostorno planiranje i imovinsko-pravne poslove Vlade Brčko distrikta BiH eksproprisane su nekretnine vlasništvo apelanata sa po 1/3 dijela, a apelantima nije isplaćena naknada, jer pred organom uprave stranke nisu postigle sporazum o visini naknade. Dalje se navodi da je tržišna vrijednost eksproprisanog zemljišta utvrđena od strane Direkcije za finansije - Komisije za utvrđivanje iznosa naknade u postupku eksproprijacije nekretnina (u daljem tekstu Komisija) u iznosu od 6,67 KM x m2, a što za eksproprisanu zemljišnu površinu od 6.906 m2 iznosi 46.088,19 KM u kojem iznosu je prvostepenim rješenjem i određena naknada apelantima. Apelacioni sud konstatuje da je u razlozima drugostepenog rješenja navedeno da je pravilno postupio prvostepeni sud kada nije prihvatio nalaz vještaka građevinske struke, koji je suprotno nalogu suda, koji je rješenjem naložio vještačenje spornog zemljišta kao poljoprivrednog, označenog kao njiva 4. klase, vrijednost izuzetih parcela procijenio kao građevinsko zemljište, te prilikom utvrđivanja tržišne vrijednosti koristio podatke koji se odnose na zemljište druge katastarske opštine, zatim je koristio podatke koji se odnose na poslovni prostor (iako je izuzeto poljoprivredno zemljište), kao i na zemljište koje se nalazi pored magistralnog puta, a ne u kompleksu zemljišta koje je predmet eksproprijacije, planiranu izgradnju plinovoda iako se radi o budućem projektu, za razliku od procjene Komisije, koja je uzela status zemljišta u vrijeme kada je eksproprisano kao poljoprivredno, te činjenicu da se prema Prostornom planu Brčko distrikta BiH 2007-2017. godina eksproprisane nekretnine nalaze u okviru poljoprivrednog zemljišta i kao takvo Komisija je procijenila u iznosu od 6,67 KM x m2. Apelacioni sud ističe da je nakon izvršenog uviđaja na licu mjesta Komisija uzela u obzir površinu zemljišta, vrijednost u zoni gdje se zemljište nalazi, pristup zemljištu, vrijednost za upotrebu zemljišta, te faktor atraktivnosti, kao i druge elemente (korektivne faktore) koji utiču na formiranje tržišne vrijednosti nekretnina, prema Pravilniku o načinu utvrđivanja iznosa naknade u postupku eksproprijacije nekretnina. Apelacioni sud, također, zaključuje da je pobijanim drugostepenim rješenjem odgovoreno i na žalbene navode apelanata koji se odnose na afekcionu vrijednost predmetnog zemljišta, te pozivanje na druge odluke Apelacionog suda u predmetima eksproprijacije nekretnina na teritoriji drugih katastarskih opština, na koje navode je prvostepeni sud, po ocjeni žalbenog vijeća, dao jasne i dovoljne razloge zbog čega je prihvatio tržišnu vrijednost eksproprisane nekretnine utvrđenu od strane Komisije, a koje navode apelanti ponavljaju i u reviziji.

Spajanje predmeta

3. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-781/15. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanta.

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odluci koju su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, apelanti se pozivaju i na povredu nekih drugih ustavnih prava (nediskriminacija), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-781/15 (H. L., M. L. i A. L.) | Sudska praksa | Aktio