Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-588/16 (Dragan-Zdenko Marić)

Odluka donesena 10. 10. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Materijalna šteta
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-588/16

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 10. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 588/16, rješavajući apelaciju Dragana-Zdenka Marića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. oktobra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Dragana-Zdenka Marića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu, Odjeljenjem za sporove male vrijednosti Ilidža, u predmetu broj 65 0 Mal 257748 12 Mal.

Nalaže se Općinskom sudu u Sarajevu, Odjeljenju za sporove male vrijednosti Ilidža da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku, donese odluku u predmetu broj 65 0 Mal 257748 12 Mal, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Draganu-Zdenku Mariću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu Draganu-Zdenku Mariću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i Općinskom sudu u Sarajevu, Odjeljenju za sporove male vrijednosti Ilidža da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Dragan-Zdenko Marić (u daljem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Zlatan Dž. Bektić, advokat iz Živinica, podnio je 8. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud), zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu, Odjeljenjem za sporove male vrijednosti Ilidža (u daljem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 65 0 Mal 257748 12 Mal.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 15. jula 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 18. augusta 2016. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je putem punomoćnika 19. aprila 2012. godine podnio tužbu Općinskom sudu radi naknade materijalne štete. Općinski sud je apelantov predmet zaveo i vodi kao predmet broj 65 0 Mal 257748 12 Mal. Općinski sud je dopisom od 24. aprila 2012. godine pozvao apelanta da uplati sudsku taksu, koju je apelant uplatio 8. maja 2012. godine. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud tužbu na odgovor tuženom pokušao dostaviti 2. jula 2012. godine koju tuženi nije uredno zaprimio, te je sud, nakon promjene postupajućeg stručnog saradnika u predmetnom postupku, tužbu na odgovor poslao tuženom 23. oktobra 2013. godine. Tuženi je tužbu na odgovor zaprimio 8. novembra 2013. godine, ali sudu nije dostavio odgovor na tužbu. Općinski sud je dnevnom naredbom od 17. augusta 2016. godine u predmetnom postupku zakazao pripremno ročište za 17. novembar 2016. godine.

6. Apelant je u cilju okončanja predmetnog postupka 7. decembra 2012. godine i 18. februara 2015. godine podnosio urgencije Općinskom sudu.

7. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega je tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 600,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

9. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok predmetnog postupka izloženog u činjeničnom dijelu odluke, navodeći da referat postupajućeg stručnog saradnika broji 6.400 predmeta koji se rješavaju u skladu sa Zakonom o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 42/98, 3/99 i 98/15, u daljem tekstu: Zakon o parničnom postupku) i Planom rješavanja starih predmeta. Ističe da apelantov predmet prema Planu rješavanja starih predmeta nije bio predviđen za rješavanje za prethodne godine, kao ni u tekućoj 2016. godini. Navodi da je prema Planu rješavanja starih predmeta za 2016. godinu planirano za rad 263 predmeta koji su po inicijalnom aktu stariji u odnosu na apelantov predmet zbog čega imaju prioritet u rješavanju. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je istakao da, iako tuženi nije dostavio odgovor na tužbu, u apelantovom predmetu nisu postojale zakonske mogućnosti da sud donese presudu zbog propuštanja.

V. Relevantni propisi

10. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 42/98, 3/99 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

13. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

14. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno, okolnost da predmetni parnični postupak i nakon vremenskog perioda dužeg od četiri godine od podnošenja tužbe nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

16. Apelant ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupaka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir

19. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju apelant žali na dužinu trajanja postupka koji je pred Općinskim sudom pokrenuo tužbom 19. aprila 2012. godine. U vezi s tim, Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 19. aprila 2012. godine do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak koji traje duže od četiri godine.

Analiza razumnosti trajanja postupka

20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, Aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom, da predmetni postupak po zakonu nije hitne prirode, a iz stanja spisa proizlazi da se ne radi se o naročito složenom postupku.

22. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka, te da je u cilju njegovog okončanja podnosio urgencije Općinskom sudu.

23. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža evidentnu pasivnost u preduzimanju procesnih radnji u predmetnom postupku, gdje i nakon četiri godine od podnošenja tužbe Općinski sud nije preduzimao procesne radnje u cilju okončanja predmetnog postupka, odnosno Općinski sud nije preduzimao procesne radnje koje bi omogućile da apelant dođe do sudske odluke kojom bi bilo riješeno njegovo pravno pitanje. Kao opravdanje za dužinu trajanja predmetnog parničnog postupka Općinski sud je naveo da posutpajući stručni saradnik u svom referatu ima veliki broj predmeta koje rješava u skladu sa Zakonom o parničnom postupku, odnosno prema Planu rješavanja starih predmeta. Opravdanje da se predmeti rješavaju prema Planu rješavanja starih predmeta, Ustavni sud ne može ocijeniti kao opravdano. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stavovi 25–32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom Planu rezultiralo je nepostupanje povodom apelantove tužbe u periodu dužem od četiri godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu, s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda.

24. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka u kome i nakon četiri godine od podnošenja tužbe nije donesena prvostepena sudska odluka kojom bi bilo riješeno apelantovo pravno pitanje ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

25. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

26. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 600,00 KM. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da zbog utvrđene povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je pretrpio zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

27. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48–51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

28. U konkretnom slučaju, s obzirom da se ne radi o predmetu koji zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantu treba da se isplati je 600,00 KM, koji je dužna da plati Vlada Kantona Sarajevo, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

29. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII. Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni parnični postupak i nakon četiri godine od podnošenja tužbe pred Općinskim sudom nije okončan, odnosno apelant nije došao do sudske odluke kojom bi bilo riješeno njegovo pravno pitanje, za čiju dužinu je u odlučujućoj mjeri odgovoran Općinski sud koji u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdane razloge za dužinu trajanja predmetnog postupka, čija dužina ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje.

31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-588/16 (Dragan-Zdenko Marić) | Sudska praksa | Aktio