Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-749/16 (A. R. rođ. J.)

Odluka donesena 10. 10. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-749/16

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 10. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 749/16, rješavajući apelaciju A. R. rođ. J. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. oktobra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija A. R. rođ. J.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli kao predmet broj 33 0 P 043242 13 Gž.

Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 62.

stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku, donese odluku u predmetu broj 33 0 P 043242 13 Gž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, A. R. rođ. J. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici A. R. rođ. J. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona i Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. A. R. rođ. J. (u daljem tekstu: apelantica) iz Kalesije, koju zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnijela je 15. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud), zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Živinicama (u daljem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 33 0 P 043242 12 P, a koji se u trenutku podnošenja apelacije vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljem tekstu: Kantonalni sud) kao predmet broj 33 0 P 043242 13 Gž.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 29. jula 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 25. augusta 2016. godine, a Kantonalni sud 1. septembra 2016. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelantica je 3. maja 2012. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv tuženog radi isplate osigurane sume po kolektivnom osiguranju. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u predmetnom postupku pripremno ročište održao 15. oktobra 2012. godine, ročište za glavnu raspravu 8. novembra 2012. godine, a prvostepenu Presudu broj 33 0 P 043242 12 P sud je donio 20. novembra 2012. godine. Navedenom presudom Općinski sud je u cijelosti usvojio apelanticin tužbeni zahtjev, a protiv koje presude je tuženi 21. decembra 2012. godine podnio žalbu. Apelanticin predmet je 8. marta 2013. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu gdje je zaveden i vodi se pod brojem 33 0 P 043242 13 Gž.

6. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

7. Apelantica smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega potražuje naknadu nematerijalne štete u iznosu koji odredi Ustavni sud u skladu sa svojom praksom, računajući od dana podnošenja tužbe Općinskom sudu. Apelantica ističe da je Općinski sud u razumnom roku preduzimao procesne radnje, te da je za dužinu trajanja predmetnog postupka odgovoran Kantonalni sud.

b) Odgovor na apelaciju

8. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok predmetnog postupka izloženog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je sud u predmetu apelantice preduzimao procesne radnje sa većom efikasnošću i da tokom postupka nije povrijedio prava na koja se apelantica poziva u apelaciji.

9. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo tok predmetnog postupka izloženog u činjeničnom dijelu odluke, navodeći i to da Kantonalni sud na građanskom referatu ima veliki broj neriješenih starih predmeta koji se rješavaju kvartalno, po prioritetu. Navodi da apelanticin predmet nije bio na spisku predmeta za rješavanje za III kvartal 2016. godine, te da će u narednom periodu od dva mjeseca biti uzet u rad od postupajućeg sudije. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud navodi da apelacija nije osnovana i predlaže da se odbije.

V. Relevantni propisi

10. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 10.

Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI. Dopustivost

11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

12. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

13. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

14. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno, okolnost da predmetni parnični postupak i nakon vremenskog perioda dužeg od četiri godine nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

16. Apelantica ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupaka došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir

19. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se u konkrentom slučaju apelantica žali na dužinu trajanja predmetnog postupka koji je 3. maja 2012. godine tužbom pokrenula pred Općinskim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 3. maja 2012. godine do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak koji traje duže od četiri godine.

Analiza razumnosti trajanja postupka

20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode, a iz stanja spisa proizlazi da se ne radi se o naročito složenom postupku.

22. Ocjenjujući apelanticino ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelantica svojim postupcima nije utjecala na dužinu trajanja postupka u kome potražuje isplatu osigurane sume po kolektivnom osiguranju, zbog posljedice nastalog osiguranog slučaja, iz čega proizlazi da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanticu.

23. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku pola godine nakon podnošenja tužbe donio prvostepenu presudu, kojom je usvojio apelanticin tužbeni zahtjev, protiv koje je tuženi podnio žalbu i predmet je radi postupanja u drugom stepenu 8. marta 2013. godine dostavljen Kantonalnom sudu. Ustavni sud zapaža veću neaktivnost u preduzimanju procesnih radnji kod Kantonalnog suda, koji u periodu dužem od tri godine nije odlučio po žalbi tuženog, opravdavajući svoju neaktivnost na način da apelanticin predmet prema Planu rješavanja predmeta nije hitan za rješavanje, da nije bio na listi rješavanja starih predmeta, a koje opravdanje Ustavni sud ne može ocijeniti kao opravdano. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, st. 25–32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, tj. preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija, Ustavni sud smatra da se navedene okolnosti ne mogu smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom Planu rezultiralo je nepostupanje povodom žalbe tuženog u periodu dužem od tri godine, odnosno da parnične stranke u periodu dužem od četiri godine ne dođu do konačne odluke kojom bi bilo riješeno njihovo pravno pitanje. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu, s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju naveo i to da će apelanticin predmet u narednom periodu od dva mjeseca u rad uzeti postupajući sudija. Međutim, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud tokom predmetnog postupka nije pratio efikasnost Općinskog suda u preduzimanju procesnih radnji, već po žalbi tuženog nije odlučio ni tri godine nakon što mu je predmet dostavljen na postupanje u drugom stepenu, što je odlučujuće doprinijelo dužini trajanja postupka.

24. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka u kome i nakon vremenskog perioda dužeg od četiri godine apelantica nije došla do konačne odluke suda, odnosno u kome Kantonalni sud u periodu dužem od tri godine od prijema predmeta na postupanje po žalbi nije donio odluku, ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelanticinog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

25. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

26. Apelantica je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražila naknadu nematerijalne štete u iznosu koji odredi Ustavni sud u skladu sa svojom praksom. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da zbog utvrđene povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, apelantici pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je pretrpjela zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

27. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48–51). Prema utvrđenom načelu, apelantici bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

28. U konkretnom slučaju, s obzirom da se ne radi o predmetu koji zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantici za svaku godinu odlaganja donošenja odluke, trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantici treba da se isplati je 600,00 KM, a dužna ga je da platiti Vlada Tuzlanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.

29. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII. Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelanticinog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer u predmetnom parničnom postupku koji traje duže od četiri godine nije donesena konačna odluka kojom bi bilo riješeno pravno pitanje apelantice, a toj dužini je u odlučujućoj mjeri doprinio Kantonalni sud, koji po žalbi tuženog na Presudu Općinskog suda broj 33 0 P 043242 12 P od 20. novembra 2012. godine u periodu dužem od tri godine nije donio odluku, a u odgovoru na apelaciju nije ponudio razloge koji bi mogli opravdati neblagovremeno postupanje u predmetu, čija dužina ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje.

31. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-749/16 (A. R. rođ. J.) | Sudska praksa | Aktio