Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1456/14 („Oktal Pharma“ d.o.o. Sarajevo)
Odluka donesena 10. 10. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1456/14
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 10. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1456/14, rješavajući apelaciju „Oktal Pharma“ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 10. oktobra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija „Oktal Pharme“ d.o.o.
Sarajevo, podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka obustavljenog Rješenjem Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 I 035604 11 I od 23. januara 2014. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. „Oktal Pharma“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kog zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banjaluke, podnio je 31. marta 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 77 0 I 035604 11 I, u kojem je u vrijeme podnošenja apelacije bilo doneseno Rješenje o obustavi postupka broj 77 0 I 035604 11 I od 23. januara 2014. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 22. decembra 2014. godine i 28. jula 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je 30. decembra 2014. godine i 28. avgusta 2016. godine dostavio odgovore na apelaciju.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Osnovni sud u Banjaluci je Presudom zbog propuštanja broj 71 0 Ps 053055 08 Ps 7. decembra 2009. godine, obavezao tuženu Snježanu Ćirić, vlasnicu Apoteke „Vita“ iz Prijedora (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu na ime duga, a po osnovu isporučene, a neplaćene robe isplati iznose pojedinačno utvrđene kao u izreci presude, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na način preciziran izrekom presude, te da mu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.452,00 KM sve sa zakonskom zateznom kamatom (presuda je postala pravosnažna 22. decembra 2009. godine, a izvršna 8. januara 2010. godine).
6. Apelant je 3. novembra 2011. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne presude Osnovnog suda u Banjaluci, i predložio da se izvršenje radi namirenja njegovog novčanog potraživanja provede pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnih stvari tužene kao izvršenika, „koje se zateknu na adresi prebivališta“ (preciziranoj u prijedlogu) te prenosom sredstava dobijenih prodajom na račun apelanta kao tražioca izvršenja, koji prijedlog je Osnovni sud usvojio i 22. marta 2012. godine donio Rješenje o izvršenju broj 77 01 035604 11 I, koje je 11. aprila 2012. godine postalo pravosnažno.
7. Po prijemu dokaza o uplati sudske takse 19. aprila 2012. godine, Osnovi sud je Zaključkom broj 77 01 035604 11 I od 10. juna 2013. godine odredio izlazak sudskog izvršioca na teren, uz obavijest i pozivanja apelanta na to terensko ročište radi vršenja popisa, zapljene i procjene stvari tužene kao izvršenika. Sudski izvršilac je 10. juna 2013. godine izlaskom na lice mjesta na adresu izvršenika označenu u prijedlogu za izvršenje, konstatovao da na datoj adresi nije zatekao izvršenika niti bilo koga od članova njegovog porodičnog domaćinstva, te da nije mogao provesti rješenje o izvršenju i izvršiti popis pokretnih stvari izvršenika, a o rezultatima izlaska na lice mjesta apelant je obaviješten Dopisom Osnovnog suda broj 77 0 I 035604 11 od 3. oktobra 2013. godine koji je apelant zaprimio 7. oktobra 2013. godine.
8. Navedenim dopisom apelant je pozvan da u roku od osam dana predloži Osnovnom sudu druga sredstva izvršenja ili predmete izvršenja, s obzirom da se izvršenje nije moglo provesti na pokretnim stvarima izvršenika na naznačenoj adresi. Naime, tim dopisom apelant je obaviješten o bezuspješnom pokušaju zapljene pokretnih stvari tužene kao izvršenika, te je poučen da može u roku od tri mjeseca predložiti da se zapljena ponovo provede, uz upozorenje da će se postupak izvršenja obustaviti ako prijedlog ne bude u roku podnesen, odnosno ako se pri drugoj zapljeni ne pronađu stvari koje mogu biti predmet zapljene.
9. Osnovni sud je Rješenjem broj 77 0 I 035604 11 od 23. januara 2014. godine obustavio predmetni izvršni postupak i ukinuo sve provedene izvršne radnje.
10. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je prvo konstatovao da je izvršenje bilo dozvoljeno na pokretnim stvarima izvršenika, te da je sudski izvršilac izlaskom na lice mjesta 10. juna 2013. godine „na adresi izvršenika označenoj u prijedlogu za izvršenje konstatovao da na datoj adresi nije zatekao izvršenika niti koga od članova domaćinstva, te da nije mogao provesti rješenje o izvršenju i izvršiti popis pokretnih stvari“. Osnovni sud je zatim naveo da apelant nije postupio po dopisu Osnovnog suda od 3. oktobra 2013. godine, koji je primio 7. oktobra 2013. godine, odnosno da nije predložio provođenje druge pljenidbe niti provođenje izvršenja na drugom predmetu i sredstvu, pa je Osnovni sud postupajući prema odredbi člana 125 stav 3 Zakona o izvršnom postupku odlučio kao u izreci rješenja. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da je protiv rješenja dopuštena žalba Okružnom sudu u Banjaluci u roku od osam dana od dana prijema rješenja, a koje zakonsko pravo apelant nije iskoristio.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelant smatra da mu je, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), „zbog nesprovođenja izvršnog postupka u razumnom roku, usljed čega je apelant izgubio mogućnost za namirenje svog potraživanja“, zbog čega potražuje naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.170,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
12. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju opisao tok postupka. Osnovni sud je naveo da je u apelantovom predmetu postupao po zakonu zbog čega predlaže da se apelacija apelanta odbije kao neosnovana.
V. Relevantni propisi
13. Zakon o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 67/13) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5. stav 1.
Hitnost i redoslijed postupanja (1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Član 8.
Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja (1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.
(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja, sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.
(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može sprovesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem Član 125. stav 3.
Bezuspješan pokušaj zapljene (2)Ako tražilac izvršenja u roku iz stava 2. ovog člana ne predloži ponovno sprovođenje zapljene, ili ako se ni pri ponovnoj zapljeni ne nađu stvari koje mogu biti predmet izvršenja, sud će obustaviti izvršenje.
VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. Ustavni sud zapaža da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u predmetu broj 77 0 I 035604 11 I, u kojem je u vrijeme podnošenja apelacije bilo doneseno Rješenje o obustavi postupka broj 77 0 I 035604 11 I od 23. januara 2014. godine, kojim rješenjem predmetni postupak nije okončan, s obzirom da je u pouci o pravnom lijeku navedeno da je protiv navedenog rješenja dopuštena žalba Okružnom sudu u roku od osam dana od dana prijema rješenja, a koje zakonsko pravo apelant nije iskoristio.
17. Međutim, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema (konačne) odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva iako apelant u predmetnom izvršnom postupku nije došao do konačne odluke o meritumu predmetnog izvršnog postupka (apelant nije protiv navedenog rješenja o obustavi izjavio žalbu), budući da apelant ukazuje na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, čije se garancije protežu i na fazu izvršnog postupka. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kog apelacija nije dopustiva.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
19. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Osnovnim sudom u predmetu broj 77 0 I 035604 11 I povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje
20. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
21. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
22. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog nesprovođenja izvršnog postupka u razumnom roku. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od bilo kog suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6 Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kog nacionalnog suda treba promatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
23. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
a) Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud zapaža da je apelant pred Osnovnim sudom pokrenuo izvršni postupak 31. novembra 2011. godine i da je taj postupak u konačnici obustavljen rješenjem Osnovog suda od 23. januara 2014. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste period od dvije godine, jedan mjesec i 23 dana.
b) Analiza dužine trajanja postupka
25. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da se radi o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne sudske odluke, radi namirenja svog potraživanja. Prema stanju spisa i odgovoru Osnovnog suda, ne čini se da predmet sadrži elemente koji ga čine naročito složenim.
26. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud ukazuje da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi i obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.
27. Dovodeći naprijed navedene stavove u vezu sa činjenicama predmeta, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u roku od četiri mjeseca od podnošenja prijedloga za izvršenje (22. marta 2012. godine), donio rješenje o izvršenju, te da je u daljnjem roku od jedne godine, jedan mjesec i 21 dan odredio izlazak sudskog izvršioca na teren radi vršenja popisa, zapljene i procjene stvari izvršenika, ali da izvršenje nije bilo moguće provesti jer prilikom izlaska na lice mjesta 10. juna 2013. godine na adresi izvršenika nije zatekao izvršenika niti koga od članova domaćinstva zbog čega nije izvršio popis pokretnih stvari. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na vlastitu praksu i na praksu Evropskog suda prema kojoj država ima obavezu da organizuje sistem izvršenja presuda koji je djelotvoran i na nivou prava i u praksi i koji obezbjeđuje njihovo izvršenje bez nepropisnih odugovlačenja, međutim, da se moguće propuštanje izvršenja presude zbog siromaštva dužnika ne može se uzeti protiv države osim u mjeri u kojoj se može pripisati domaćim vlastima, npr. njihovim pogreškama ili odugovlačenju izvršnog postupka (vidi, Evropski sud, predmet Šoštarić protiv Hrvatske, presuda od 12. aprila 2007. godine, aplikacija broj 39659/04, tačka 31 sa daljnjim referencama, i Ustavni sud, AP 2122/11 od 17. septembra 2014. godine, tačka 117). Dovodeći okolnosti konkretnog slučaja u vezu sa navedenim stavovima, Ustavni sud, i pored okolnosti da je Osnovnom sudu trebalo više od godinu dana za provođenje popisa stvari, ne nalazi elemente koji bi ukazivali da je apelant onemogućen u izvršenju presude zbog „pogreški i odugovlačenja izvršnog postupka“ od Osnovnog suda, budući da se radi objektivnoj okolnosti, koja se po ocjeni Ustavnog suda ne može staviti na teret Osnovnom sudu. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u roku od tri mjeseca i 16 dana donio rješenje o obustavi predmetnog izvršnog postupka (23. januara 2014. godine), budući da apelant nije na zahtjev Osnovnog suda predložio drugi predmet i sredstvo izvršenja, pa se taj period ne može staviti na teret Osnovnom sudu. Pri tome Ustavni sud ukazuje da u datim okolnostima Ustavni sud ne može, u vezi s obustavom izvršnog postupka, ispitivati pravilnost odlučenja Osnovnog suda budući da navedena odluka ne predstavlja konačnu odluku, apelant je protiv tog rješenja imao pravo žalbe koje nije koristio).
28. Prema tome, Ustavni sud, imajući u vidu okolnosti predmetnog slučaja, zaključuje da su neosnovani apelantovi navodi da mu je u predmetnom izvršnom postupku koji je trajao dvije godine, jedan mjesec i 23 dana, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.
Pitanje naknade nematerijalne štete
29. Apelant je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka pred Osnovnim sudom tražio naknadu nematerijalne štete. U skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ u predmetnom izvršnom postupku, apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
VIII. Zaključak
30. Uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, Ustavni sud zaključuje da nema povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku kao segmenta prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, kada je izvršni postupak trajao dvije godine, jedan mjesec i 23 dana, te okončan obustavom postupka zbog toga što nisu pronađene pokretne stvari na kojim je predloženo izvršenje, a što predstavlja objektivne okolnosti koje se ne mogu staviti na teret Osnovnom sudu.
31. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman