Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1046/16 (V. H.)
Odluka donesena 10. 10. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1046/16
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 10. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1046/16, rješavajući apelaciju V. H. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. oktobra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija V. H.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 P 033401 13 Gž od 15. aprila 2016. godine.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da V. H. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, isplati iznos od 450,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu V. H. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. V. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Lukavca, kojeg zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 8. marta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) kao predmet broj 33 0 P 033401 13 Gž, a koji postupak je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom tog suda broj 33 0 P 033401 13 Gž od 15. aprila 2016. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 20. jula 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 9. augusta 2016. godine, a Kantonalni sud 1. augusta 2016. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je putem punomoćnika 5. maja 2011. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog radi naknade štete, gdje je apelantov predmet zaveden pod brojem 33 0 P 033401 11 P. Općinski sud je u predmetnom postupku donio Presudu broj 33 0 P 033401 11 P od 15. februara 2013. godine kojom je usvojio apelantov tužbeni zahtjev, a protiv koje presude je tuženi 8. marta 2013. godine podnio žalbu. Apelantov predmet je radi postupanja u drugom stepenu 7. maja 2013. godine dostavljen Kantonalnom sudu. Kantonalni sud je u predmetnom postupku donio Presudu broj 33 0 P 033401 13 Gž od 15. aprila 2016. godine kojom je žalbu tuženog odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio. Apelant je presudu Kantonalnog suda zaprimio 29. aprila 2016. godine, a tuženi 28. aprila 2016. godine.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni parnični postupak okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
7. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka pred Kantonalnim sudom došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čije dužine je tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu koji odredi Ustavni sud u skladu sa svojom praksom. Apelant ističe da nema primjedbi na postupanje Općinskog suda koji je u predmetnom postupku postupao efikasno, te da je za dužinu trajanja postupka odgovoran Kantonalni sud.
b) Odgovor na apelaciju.
8. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok predmetnog postupka istaknutog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da sud tokom postupka nije povrijedio apelantova prava na koja se u apelaciji poziva, zbog čega predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
9. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da navodi istaknuti u apelaciji nisu osnovani, zbog čega predlaže da se apelacija odbije.
V. Relevantni propisi
10. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
13. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
14. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je predmetni parnični postupak nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 P 033401 13 Gž od 15. aprila 2016. godine, odnosno da je predmetni postupak pred Kantonalnim sudom trajao približno tri godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
15. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
16. Apelant ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupaka pred Kantonalnim sudom došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir
19. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S obzirom na činjenicu da se apelant u apelaciji žali na dužinu trajanja predmetnog postupka pred Kantonalnim sudom, a iz stanja spisa proizlazi da je predmetni parnični postupak pred tim sudom nakon podnošenja apelacije okončan, Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 7. maja 2013. godine, od dana dostavljanja predmeta drugostepenom sudu, pa do 15. aprila 2016. godine kada je Kantonalni sud donio presudu kojom je okončao predmetni parnični postupak. Dakle, postupak koji je trajao približno tri godine.
Analiza razumnosti trajanja postupka
20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan navedenom presudom Kantonalnog suda, da predmetni postupak po zakonu nije hitne prirode, a iz stanja spisa proizlazi da se ne radi se o naročito složenom postupku. Ocjenjujući ponašanje apelanta, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja postupka, te s obzirom na činjenicu da je predmet spora naknada štete, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanta.
22. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža određenu neaktivnost Kantonalnog suda u preduzimanju procesnih radnji u predmetnom postupku, gdje je po žalbi u predmetnom postupku odlučio približno tri godine nakon dostavljanja predmeta na postupanje u drugom stepenu, a u odgovoru na apelaciju sud nije ponudio opravdanje za dužinu trajanja predmetnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Navedeno znači da je Kantonalni sud bio obavezan da na odgovarajući način upravlja predmetnim postupkom, da u razumnim rokovima preduzima procesne radnje kako bi parnične stranke blagovremeno došle do pravosnažne sudske odluke kojom bi bilo riješeno njihovo pravno pitanje. Na osnovu navedenog, Ustavni sud potpunu neaktivnost Kantonalnog suda u predmetnom postupku, u trajanju od približno tri godine, ne može smatrati opravdanom.
23. S obzirom na naprijed navedeno, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
24. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
25. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog postupka pred Kantonalnim sudom tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu koji odredi Ustavni sud u skladu sa svojom praksom. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupaka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da zbog utvrđene povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je pretrpio zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
26. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48–51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
27. U konkretnom slučaju, s obzirom da se ne radi o predmetu koji zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu odlaganja donošenja odluke, trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantu treba da se isplati je 450,00 KM, koji je dužna da plati Vlada Tuzlanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
28. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII. Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer je predmetni parnični postupak pred Kantonalnim sudom trajao približno tri godine, a u odgovoru na apelaciju Kantonalni sud nije ponudio razloge za dužinu trajanja predmetnog postupka koja ne zadovoljava zahtjeve suđenja u razumnom roku.
30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman