Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1640/16 (S.G.)
Odluka donesena 10. 10. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Radni spor
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1640/16
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 10. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1640/16, rješavajući apelaciju S. G., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. oktobra 2016. donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija S. G.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku odlučivanja o žalbi koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Rs 221905 13 Rsž.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku o žalbi u predmetu broj 65 0 Rs 221905 13 Rsž u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu S. G. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu S. G. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. S.G. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Vogošće, kojeg zastupa Advokatska kancelarija „Eterović“, podnio je 12. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka po žalbi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Rs 221905 13 Rsž. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 31. augusta 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 7. septembra 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način.
5. Apelant je 15. decembra 2011. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) protiv Zavoda za transfuzijsku medicinu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naplate potraživanja iz radnog odnosa, v. sp. 13.604,56 KM.
6. Općinski sud je Presudom broj 65 0 221905 11 Rs od 23. oktobra 2012. godine apelantovu tužbu odbio.
7. Nezadovoljan navedenom presudom apelant je 15. novembra 2012. godine izjavio žalbu.
8. Prema stanju u spisu, Kantonalni sud nije donio odluku o žalbi.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da je zbog nedonošenja odluke o žalbi u parničnom postupku povrijeđeno njegovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je, između ostalog, naveo da je od podnošenja žalbe proteklo tri i po godine, te da Kantonalni sud nije donio odluku o žalbi, zbog čega smatra da mu je time nesumnjivo povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku. S obzirom na navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju i naloži Kantonalnom sudu da donese odluku o žalbi. Također, apelant je predložio da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.000,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
10. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da je postupajuća sutkinja zadužila parnični referat sa više od 900 predmeta, među kojima je predmet na koji se odnosi apelacija. Također, u odgovoru je navedeno da je Visoko sudsko i tužilačko vijeće za sve sudove sačinilo plan rješavanja predmeta prema starosti inicijalnog akta i da postupajuća sutkinja trenutno odlučuje o žalbama na odluke donesene u predmetima u kojima je tužba podnesena početkom 2010. godine. Budući da je u konkretnom predmetu tužba podnesena 15. decembra 2011. godine, Kantonalni sud je naveo da u navedenom predmetu nije bilo moguće postupanje.
V.Relevantni propisi
11. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217. st. 3. i 4.
(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost
12. U skladu sa članom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
14. Prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
15. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da je apelacija podnesena zbog toga što Kantonalni sud nije u razumnom roku donio odluku o žalbi protiv prvostepene presude, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav 2. Pravila Ustavnog suda dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII.Meritum
16. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja postupka po žalbi povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
19. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
20. Ustavni sud zapaža da apelant ne osporava dužinu postupka pred prvostepenim sudom, već isključivo ukazuje na dužinu trajanja postupka po žalbi pred Kantonalnim sudom u predmetu u kojem je žalba podnesena 15. novembra 2012. godine. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će s aspekta donošenja odluke u razumnom roku razmatrati period od dana kada je Kantonalni sud zaprimio predmet radi odlučivanja o žalbi do dana donošenja ove odluke, dakle, postupak koji traje tri godine i devet mjeseci i koji, prema stanju spisa, nije okončan.
Analiza razumnosti trajanja postupka
21. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da se predmetni postupak vodi radi odlučivanja o apelantovoj žalbi u parničnom postupku radi naplate potraživanja iz radnih odnosa. Na osnovu priloženih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim.
22. Ocjenjujući apelantovo ponašanje Ustavni sud smatra da apelant ni na koji način nije doprinio dužini trajanja žalbenog postupka. Također, ocjenjujući značaj koji predmetni postupak ima za apelanta, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak vodi radi naplate potraživanja iz radnog odnosa, pa se može zaključiti da je predmetni postupak od značaja za apelanta.
23. Analizirajući dužinu trajanja postupka i postupanje drugostepenog suda, Ustavni sud primjećuje da je u predmetnom postupku apelant 15. novembra 2012. godine podnio žalbu protiv prvostepene presude, te da Kantonalni sud u periodu od tri godine i devet mjeseci nije donio odluku o izjavljenoj žalbi apelanta. U odgovoru na apelaciju, Kantonalni sud je istakao da postupajuća sutkinja ima veliki broj neriješenih starih predmeta, da trenutno postupa u predmetima u kojima je tužba podnesena početkom 2010. godine, a da je apelantova tužba podnesena 15. decembra 2011. godine, zbog čega postupanje u apelantovom predmetu nije bilo moguće. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A, broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja u kojem u apelantovom predmetu koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim drugostepena presuda nije donesena ni nakon proteka više od tri godine i devet mjeseci, preopterećenost postupajuće sutkinje velikim brojem starih predmeta ne može se smatrati vanrednom okolnošću, već sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom planu je rezultiralo nepostupanjem povodom apelantove žalbe u periodu dužem od tri godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda.
24. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da dužina drugostepenog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
25. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
26. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da predmetni postupak po žalbi, u predmetu koji se po zakonu smatra hitnim, traje više od tri godine, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku isplatiti iznos od 900,00 KM.
27. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedište Kantonalnog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. VIII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u situaciji kada postupak po žalbi pred Kantonalnim sudom traje tri godine i devet mjeseci i još uvijek nije okončan zbog toga što mjere koje javna vlast preduzima nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda.
29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman