Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-599/16 (A. G.)
Odluka donesena 10. 10. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-599/16
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 10. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 599/16, rješavajući apelaciju Admira Gojačića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. oktobra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Admira Gojačića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku, u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli kao predmet broj 33 0 Mal 061124 14 Gž.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku, donese odluku u predmetu broj 33 0 Mal 061124 14 Gž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Admiru Gojačiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 750,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu Admiru Gojačiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona i Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Admir Gojačić (u daljem tekstu: apelant) kojeg zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnio je 4. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 32 0 Mal 061124 11 Mal, a koji se u trenutku podnošenja apelacije vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) kao predmet broj 33 0 Mal 061124 14 Gž.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 15. jula 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 22. jula 2016. godine, a Kantonalni sud 25. jula 2016. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je putem punomoćnika 28. februara 2011. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog radi naknade štete. Općinski sud je predmet apelanta zaveo i vodio pod brojem 32 0 Mal 061124 11 Mal. Tužbu na odgovor Općinski sud je dostavio tuženom 18. januara 2013. godine, a tuženi je odgovor na tužbu dostavio 29. januara 2013. godine. Pripremno ročište sud je održao 9. januara 2014. godine, na kome su predloženi materijalni dokazi i vještačenje vještaka medicinske struke. Vještak medicinske struke je svoj nalaz i mišljenje dostavio sudu 30. januara 2014. godine. Ročište za glavnu raspravu Općinski sud je održao i zaključio 17. februara 2014. godine, te je u predmetnom postupku donio Presudu broj 32 0 Mal 061124 11 Mal od 28. februara 2014. godine kojom je usvojio apelantov tužbeni zahtjev. Protiv navedene presude tuženi je podnio žalbu i predmet je radi postupanja u drugom stepenu 2. aprila 2014. godine dostavljen Kantonalnom sudu, gdje je zaveden i vodi se pod brojem 32 0 Mal 061124 14 Gž. Kantonalni sud je zbog „Sedmice sudske nagodbe“ koja se pred Kantonalnim sudom održava od 1. do 17. oktobra 2016. godine parnične stranke dopisom od 7. jula 2016. godine pozvao da spor riješe mirnim putem, tj. sklapanjem sudske nagodbe.
6. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
7. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega potražuje naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.800,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
8. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok predmetnog postupka izloženog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da sud tokom postupka nije povrijedio prava na koja se apelant u apelaciji poziva. Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razloge za dužinu trajanja predmetnog postupka.
9. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo tok predmetnog postupka izloženog u činjeničnom dijelu odluke, navodeći da Kantonalni sud na građanskom referatu ima preko 8.000 predmeta, da je apelantov predmet stavljen na listu predmeta postupajućem sudiji, a koji predmet po zakonu nije hitne prirode, a inicijalni akt je od 2011. godine. Ističe da će sud nastojati da predmetni postupak riješi sklapanjem sudske nagodbe koja će se održati na „Sedmici sudske nagodbe“ koju će Kantonalni sud održati od 1. do 17. oktobra 2016. godine, o čemu su parnične stranke obaviještene.
V. Relevantni propisi
10. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 42/98 i 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
11. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
12. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
13. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
14. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak i nakon vremenskog perioda dužeg od pet i po godina nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
16. Apelant ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
Pravo na pravično suđenje
17. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
18. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir
19. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se u konkrentom slučaju apelant žali na dužinu trajanja predmetnog postupka koji je 28. februara 2011. godine tužbom pokrenuo pred Općinskim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 28. februara 2011. godine do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak koji traje duže od pet i po godina.
Analiza razumnosti trajanja postupka
20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, Aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
21. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode, a iz stanja spisa proizlazi da se ne radi se o naročito složenom postupku.
22. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja postupka u kome potražuje naknadu štete, iz čega proizlazi da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanta.
23. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža veću neaktivnost Općinskog suda u preduzimanju procesnih radnji, gdje je približno dvije godine nakon podnošenja tužbe sud poslao tuženom tužbu na odgovor, godinu dana nakon dostavljenog odgovora na tužbu održao pripremno ročište, odnosno tri godine nakon što je apelant podnio tužbu. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon održanog pripremnog ročišta, u daljem toku predmetnog postupka u razumnim rokovima preduzimao procesne radnje, gdje je prvostepenu presudu donio 28. februara 2014. godine. Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio razloge za dužinu trajanja predmetnog postupka. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud u apelantovom predmetu godinu i po nakon prijema predmeta na postupanje u drugom stepenu nije preduzimao procesne radnje, te da je zbog „Sedmice sudske nagodbe“ koja se pred Kantonalnim sudom održava od 1. do 17. oktobra 2016. godine, pozvao parnične stranke da spor pokušaju riješiti sklapanjem sudske nagodbe. Kao opravdanje za neblagovremeno preduzimanje procesnih radnji u predmetnom postupku Kantonalni sud je istakao da ima veliki broj predmeta na građanskom referatu, tj. preko 8.000 predmeta, te da je apelantov predmet stavljen na listu rješavanja postupajućem sudiji iako predmet nije hitne prirode, a inicijalni akt je od 2011. godine. Navedeno opravdanje Kantonalnog suda Ustavni sud ne može ocijeniti kao opravdano. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21; i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, serija A, broj 66, stavovi 25–32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija, ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom planu rezultiralo je nepostupanje povodom žalbe tuženog u periodu od jedne i po godine godine, odnosno da parnične stranke u periodu dužem od pet i po godina ne dođu do konačne odluke kojom bi bilo riješeno njihovo pravno pitanje. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu, s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju naveo i to da će nastojati da apelantov predmet okonča sklapanjem sudske nagodbe između parničnih stranaka na „Sedmici sudske nagodbe“. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud parničnim strankama samo omogućio da pristupe sudu radi eventualnog sklapanja sudske nagodbe, koju parnične stranke ne moraju sklopiti, odnosno to ne znači da će predmetni postupak na „Sedmici sudske nagodbe“ biti okončan.
24. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka, u kome i nakon vremenskog perioda dužeg od pet i po godina apelant nije došao do konačne odluke suda, ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
25. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
26. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.800,00 KM. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da zbog utvrđene povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je pretrpio zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
27. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48–51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
28. U konkretnom slučaju, s obzirom da se ne radi o predmetu koji zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu odlaganja donošenja odluke, trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantu treba da se isplati je 750,00 KM, a dužna je da plati Vlada Tuzlanskog kantona, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
29. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
30. S obzirom na zaključak Ustavnog suda, Ustavni sud neće posebno ispitivati apelantove navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, jer se i oni u suštini odnose na dužinu trajanja predmetnog postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio u dispozitivu odluke.
VIII. Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer u predmetnom parničnom postupku koji traje duže od pet i po godina nije donesena konačna odluka, kojom bi bilo riješeno pravno pitanje apelanta, a čijoj dužini su u odlučujućoj mjeri doprinijeli redovni sudovi koji u odgovoru na apelaciju nisu ponudili opravdane razloge za neblagovremeno postupanje u predmetu, čija dužina ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje.
32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman