Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-478/15 (S. J., H. A., B. J., M. Đ., V. N., J. M., L. M., M. P. i J. S.)
Odluka donesena 10. 10. 2016.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Protek roka
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-478/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 10. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. oktobra 2016. godine, u predmetu broj AP-478/15, rješavajući apelaciju Slavka Jokića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h), l) i m člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine -Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slavka Jokića, Hanumice Alibegović, Bobana Jocića, Miodraga Đilasa, Veselina Neškovića, Jovana Mičića, Lijilje Matić, Mehmedalije Pobuđanovića i Jele Stojanović protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 Rs 038925 14 Rev od 14. oktobra 2014.
godine, rješenja Okružnog suda broj 80 0 Rs 038925 13 Rsž od 9.
decembra 2013. godine i rješenja Osnovnog suda broj 80 0 Rs 038925 12 Rs od 30. avgusta 2013. godine zbog toga što je protekao rok za podnošenja apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hanumice Alibegović, Bobana Jocića, Miodraga Đilasa, Jovana Mičića, Lijilje Matić, i Jele Stojanović u odnosu na stav II presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 049372 14 Rsž od 19. novembra 2014. godine zato što je preuranjena.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Veselina Neškovića i Mehmedalije Pobuđanovića u odnosu na stav I presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 049372 14 Rsž od 19. novembra 2014.
godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova.
OBRAZLOŽENJE
1. Slavko Jokić, Hanumica Alibegović, Boban Jocić, Miodrag Đilas, Veselin Nešković, Jovan Mičić, Lijilja Matić, Mehmedalija Pobuđanović i Jela Stojanović iz Bijeljine (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupaju Advokatska kancelarija "Muhić i dr." d.o.o. iz Tuzle podnijeli su 30. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 Rs 038925 14 Rev od 14. oktobra 2014. godine, presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 049372 14 Rsž od 19. novembra 2014. godine, presude Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 Rs 049372 13 Rs od 5. maja 2014. godine, rješenja Okružnog suda broj 80 0 Rs 038925 13 Rsž od 9. decembra 2013. godine i rješenja Osnovnog suda broj 80 0 Rs 038925 12 Rs od 30. avgusta 2013. godine.
2. Apelanti su 30. aprila 2012. godine podnijeli tužbu protiv tuženog opština/grad Bijeljina (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate neisplaćenih naknada za korištenje godišnjeg odmora, naknade za zimnicu i ogrev za 2011. godine, neisplaćene razlike plate počev od 1. aprila 2011. godine do 1. aprila 2012. godine bliže u tužbi navedeno u pogledu neisplaćenog dijela razlike plate za svakog od tužitelja pojedinačno.
3. Rješenjem Osnovnog suda broj 80 0 Rs 038925 12 Rs od 30. avgusta 2013. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda broj 80 0 Rs 038925 13 Rsž od 9. decembra 2013. godine tužba apelanata odbačena je kao nedopuštena, uz obrazloženje da su tužitelji propustili da u skladu sa odredbama člana 152. Zakona o lokalnoj samoupravi (Službeni glasnk RS br. 101/04, 42/05 i 118/05) radi ostvarivanja svojih prava iz radnog odnosa pokrenu prethodni postupak odnosno podnesu prigovor načelniku opštine u propisanom roku, kako bi se o njihovim zahtjevima raspravljalo u jedinici lokalne samouprave, a tek ukoliko ne bi bili zadovoljni odlukom o njihovom prigovoru imali bi mogućnost da podnesu tužbu nadležnom sudu.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 80 0 Rs 038925 14 Rev od 14. oktobra 2014. godine revizija apelanata je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju rješenja je navedeno da je sud reviziju odbacio jer vrijednost pobijanog dijela pravosnažnog rješenja svakog apelanta ponaosob kao formalnih suparničara ne prelazi iznos od 30000 KM u smislu odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku RS, a da tužioci nisu stavili stavili prijedlog da sud dozvoli reviziju u smislu odredbi člana 237. st. 3 i 4. jer nisu naznačili pravno pitanje zbog kojeg su podnijeli reviziju pa je sud utvrdio da revizija nije dozvoljena sa aspekta obezbjeđenja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, zbog čega je reviziju odbacio u smislu odredbi člana 237. st. 2, 3. i 4. Zakona o parničnom postupku.
5. Apelanti, osim Slavka Jokića, podnijeli su 21. juna 2013. godine tužbu Osnovnom sudu radi ostvarivanja potraživanja iz radnog odnosa po istom činjeničnom i pravnom osnovu (kao u ranijoj tužbi) ali za period koji je dospio nakon perioda utuženja iz ranije parnice odnosno period od 1. aprila 2012. godine do 31. maja 2013. godine.
6. Presudom Osnovnog suda broj 80 0 Rs 049372 14 Rsž od 5. maja 2014. godine tužbeni zahtjev apelanata za naplatu pojedinih naznačenih novčanih potraživanja apelanata kao tužitelja prema tuženom za pojedine periode vremena po njihovim tužbenim zahtjevima za naplatu tih novčanih potraživanja u cjelosti je odbijen kao neosnovan.
7. Presudom Okružnog suda broj 80 0 Rs 049372 14 Rsž od 19. novembra 2014. godine žalba apelanata Mehmedalije Pobuđanovića i Veselina Neškovića odbijena kao neosnovana i u odnosu na njih prvostepena presuda potvrđena, dok je u odnosu na ostale apelante žalba uvažena, prvostepena presuda ukinuta i u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak.
8. U obrazloženju presude u odnosu na stav I kojim je žalba apelanata Veselina Neškovića i Mehmedalije Pobuđanovića protiv presude Osnovnog suda broj 80 0 Rs 049372 14 Rsž od 5. maja 2014. godine odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena, sud je naveo da iz stanja spisa proizlazi da je radni odnos tužioca-apelanta Veselina Neškovića sa tuženim prestao 15. februara 2012. godine, a tužioca apelanta Mehmedalije Pobuđanovića prestao 25. aprila 2012. godine, te da su tužioci podnijeli tužbu sudu za naplatu regresa za korištenje godišnjeg odmora novčane naknade za zimnicu i novčane naknade za ogrev za 2012. godinu, a da je tužilac Veselin Nešković podnio zahtjev tuženom za naknadu novčanih potraživanja 14. maja 2013. godine, tužilac Mehmedalija Pobuđanović tuženom 12. aprila 2013. godine. Dalje sud je naveo da je zaključkom tuženog broj 02-131-8/13 od 23. septembra 2013. godine odbačen zahtjev apelanata za naplatu novčanih potraživanja (sa poukom da mogu pokrenuti upravni spor kod prvostepenog suda) zbog čega je prvostepeni sud pravilno utvrdio da je neblagovremena tužba apelanata za naplatu novčanih potraživanja iz perioda 2012. godine, jer je podnesena nakon isteka prekluzivnog roka od jedne godine od saznanja za povredu prava na naplatu naznačenih potraživanja iz člana 118. stav 2. Zakona o radu RS (Službeni glasnik RS broj 55/07), zbog čega je sud iz navedenih razloga žalbu apelanata Mehmedalije Pobuđanovića i Veselina Neškovića odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu u dijelu koji se odnosi na te apelante i tuženog (kojim je odbijen njihov tužbeni zahtjev za naplatu naznačenih novčanih potraživanja prema tuženom).
9. U obrazloženju presude u odnosu na stav II presude kojim je žalba apelanata Hanumice Alibegović, Bobana Jocića, Miodraga Đilasa, Jovana Mičića, Lijilje Matić, i Jele Stojanović protiv presude Osnovnog suda broj 80 0 Rs 049372 14 Rsž od 5. maja 2014. godine uvažena i predmet u odnosu na navedene apelante vraćen na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu, Okružni sud je naveo da je osnovano ukazivanje navedenih apelanata da je nepravilan stav prvostepenog suda u obrazloženju presude da su tužioci-apelanti bili u obavezi da podnesu zahtjev gradonačelniku tuženog za naplatu svoji naznačenih novčanih potraživanja u roku od 30 dana od dana saznanja za povredu njihovih prava na naplatu potraživanja iz člana 117. stav 2. Zakona o radu RS (Službeni glasnik RS broj 55/07) i da nemaju pravo na sudsku zaštitu, jer nisu blagovremeno podnijeli zahtjev za naplatu tih potraživanja gradonačelniku tuženog u roku iz člana 117. stav 2. Zakona o radu RS (Službeni glasnik RS broj 55/07) i nije bilo osnova za meritorno razmatranje njihove tužbe, prije okončanja postupka po zahtjevu za naplatu tih potraživanja podnesnog gradonačelniku prema odredbama člana 152. Zakona o lokalnoj samoupravi. Sud je takođe naveo da s obzirom da član
152. Zakona o lokalnoj samoupravi ne predviđa nikakav rok za podnošenje zahtjeva gradonačelniku niti je odredbama člana 117. stav 2. Zakona o radu predviđeno da će se odbaciti zahtjev radnika za zaštitu prava iz radnog odnosa ukoliko ga ne podnese u roku od 30 dana od dana saznanja za povredu prava, te da je odredbom člana 118. Zakona o radu RS (Službeni glasnik RS broj 55/07) pravo na podnošenje tužbe za zaštitu prava iz radnog odnosa nije uslovljeno prethodnim obraćanjem poslodavcu za zaštitu prava, zbog čega je prvostepeni sud trebao da se upusti u utvrđivanje blagovremenosti tužbe navedenih apelanta za naplatu pojedinih naznačenih novčanih potraživanja bez obzira na okolnost da li je podnesena tužba prije nego što je gradonačelnik dobio Odluku po zahtjevu navedenih tužilaca-apelanata za naplatu pojedinih naznačenih novčanih potraživanja (rješenjem broj 02-131-8/13 od 23. septembra 2013. godine) kojom je odbijen zahtjev apelanata Jovana Mičića, Bobana Jocića, Miodraga Đilasa, Jele Stojanović, a zaključkom gradonačelnika broj 02-131-8/13 od 23. septembra 2013. godine odbačen zahtjev Hanumice Alibegović i Lijilje Matić za isplatu naknade za regres, novčane naknade za zimnicu, novčane naknade za ogrev), te da li je osnovan zahtjev za naplatu pojedinih novčanih potraživanja za koje tužba blagovremeno podnesena. S obzirom da je sud utvrdio da je prvostepeni sud propustima onemogućio tužioce-apelante Jovana Mičića, Bobana Jocića, Miodraga Đilasa, Jele Stojanović Hanumice Alibegović i Lijilje Matić da valjano raspravljaju o njihovim tužbenim zahtjevima i da je to dovelo do donošenja nepravilne i nezakonite presude u odnos na njih, a što predstavlja povredu postupka u smislu člana 227. stav 1 tačka 2. Zakona o parničnom postupku (Službeni glasnik Republike Srpske br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09, 49/09 i 61/13) žalbu navedenih apelanata je uvažio i u odnosu na njih i tuženog ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
10. Apelanti se u apelaciji pozivaju na povredu prava na pristup sudu iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu pravo na djelotvoran pravni lijek.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 1. i stav 3. tač. c), l) i m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav 1. i stav 3. tač. h), l) i m) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(c) protekao rok za podnošenje apelacije;
(l) apelacija je preuranjena;
(m) nisu iscrpljeni pravni lijekovi;
Protek roka
12. Ustavni sud ukazuje da se apelanti u apelaciji, u ovom dijelu, žale da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pristup sudu iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, jer je njihova tužba radi zaštite prava iz radnog odnosa odbačena kao nedopuštena. Rješenjem Osnovnog suda broj 80 0 Rs 038925 12 Rs od 30. avgusta 2013. godine tužba apelanata odbačena je kao nedopuštena, a rješenjem Okružnog suda broj 80 0 Rs 038925 13 Rsž od 9. decembra 2013. godine žalba apelanata je odbijena i potvrđeno prvostepeno rješenje. Ustavni sud zapaža da revizija apelanata protiv drugostepenog rješenja nije bila efektivan pravni lijek u smislu člana 18 stav 1) Pravila Ustavnog suda jer je rješenjem Vrhovnog suda broj 80 0 Rs 038925 14 Rev od 14. oktobra 2014. godine odbačena kao nedopuštena u skladu sa odredbama iz člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku RS, s obzirom da su apelanti formalni suparničari i da vrijednost pobijanog dijela osporene presude za svakog pojedinačno ne prelazi 30.000 KM, pa slijedi da je konačna odluka kojom je odlučeno o dopustivosti tužbe apelanata rješenje Okružnog suda. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepenog rješenja s obzirom da je reviziono rješenje doneseno 14. oktobra 2014. godine, pa se samo po sebi podrazumjeva da su drugostepeno rješenje primili prije tog datuma, a apelanti su apelaciju podnijeli 30. januara 2015. godine, dakle nakon isteka roka od 60 dana iz člana 18 stav 1) Pravila Ustavnog suda, pa je apelacija, u ovom dijelu, nedopuštena jer je protekao rok za podnošenje apelacije u smislu člana 18 stav 3) tačka (c) Pravila Ustavnog suda. Apelacija preuranjena
13. Ustavni sud zapaža da je stavom II presude Okružnog suda broj 80 0 Rs 049372 14 Rsž od 19. novembra 2014. godine žalba apelanata Hanumice Alibegović, Bobana Jocića, Miodraga Đilasa, Jovana Mičića, Lijilje Matić, i Jele Stojanović protiv presude Osnovnog suda broj 80 0 Rs 049372 14 Rsž od 5. maja 2014. godine uvažena i u odnosu na njih i tuženog prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
14. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije, u ovom dijelu, je u toku pred Osnovnim sudom, pa slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena u smislu odredbe člana18 stav 3) tačka (l) Pravila Ustavnog suda.
Neiscrpljivanje pravnih lijekova
15. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
16. Ustavni sud zapaža da je stavom I presude Okružnog suda broj 80 0 Rs 049372 14 Rsž od 19. novembra 2014. godine žalba apelanata Mehmedalije Pobuđanovića i Veselina Neškovića odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda u dijelu koji se odnosi na te apelante i tuženog (kojim je odbijen njihov tužbeni zahtjev za naplatu naznačenih novčanih potraživanja prema tuženom) jer je utvrđeno da je tužba apelanata neblagovremena s obzirom da su apelanti tužbu za naplatu novčanih potraživanja iz perioda 2012. godine u kojem su bili u radnom odnosu kod tuženog, podnijeli po isteku prekluzivnog roka od jedne godine od saznanja za povredu prava na naplatu novčanih potraživanja iz člana 118. stav 2. Zakona o radu.
17. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se, u ovom dijelu, ne može razmatrati u smislu člana 18. stav 3) tačka m) Pravila Ustavnog suda.
18. Imajući u vidu odredbu člana 18. st. (1) i (3) tač. c), l) i m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko jeprotekao rok za pdonošenje apelacije, odnosno, apelacija preuranjena, odnosno nisu iscrpljeni pravni lijekovi Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman