Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-519/16 (L. D.)

Odluka donesena 10. 10. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-519/16

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 10. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 519/16, rješavajući apelaciju Ljubana Drmića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. oktobra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Ljubana Drmića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neokončanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Travniku u predmetu broj 51 0 Rs 058409 13 I.

Nalaže se Općinskom sudu u Travniku da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 51 0 Rs 058409 13 I u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6.

stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Srednjobosanskog kantona da, u skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Ljubanu Drmiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog neokončanja izvršnog postupka, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu Ljubanu Drmiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Općinskom sudu u Travniku i Vladi Srednjobosanskog kantona da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ljuban Drmić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Viteza, podnio je 2. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja rješenja o izvršenju Općinskog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 51 0 Rs 058409 13 I od 14. januara 2013. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 3. marta 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 17. marta 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 11. januara 2013. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne Presude Općinskog suda broj 51 0 Rs 058409 12 Rs od 12. oktobra 2012. godine protiv izvršenika Poslovni sustav „VITEZIT“ d.o.o. Vitez (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 2.378,82 KM na ime otpremnine zbog odlaska u penziju i u iznosu od 3.632,92 KM na ime naknade štete, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka. Apelant je predložio da se izvršenje provede pljenidbom novčanih sredstva izvršenika na transakcijskim računima otvorenim kod „Hypo Alpe Adria bank“ Mostar, „UniCredti Bank“ i „UniCredti Bank“ d.d. Mostar.

6. Općinski sud je Rješenjem broj 51 0 Rs 058409 13 I od 14. januara 2013. godine odredio predloženo izvršenje. Općinski sud je 15. marta 2013. godine predmetno rješenje o izvršenju dostavio na provođenje bankama.

7. Apelant je podnescima od 2. jula i 22. decembra 2014. godine urgirao kod Općinskog suda tražeći da taj sud preduzme potrebne aktivnosti kako bi apelant u što kraćem roku namirio svoje potraživanje, odnosno u što kraćem roku provede navedeno rješenje o izvršenju.

8. Pored toga, apelant je 30. novembra 2015. godine podnio pritužbu Uredu disciplinskog tužioca protiv uređujućeg sudije Općinskog suda u konkretnom predmetu.

9. Prema stanju spisa, rješenje o izvršenju nije provedeno.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je zbog neprovođenja rješenja o izvršenju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant je ukratko opisao hronologiju predmetnog postupka, te predložio da Ustavni sud utvrdi povredu navedenih prava, te naloži Općinskom sudu da hitno provede postupak izvršenja, kao i da mu isplati naknadu.

b) Odgovor na apelaciju

11. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju ukratko opisao hronologiju predmetnog izvršnog postupka, istakavši da je „15. marta 2013. godine poslao dopis bankama uz dostavljanje rješenja o ovrsi, te su [banke] bile obavezne obaviti provjeru stanja na računu ovršenika, a iste su se očitovale o nepostojanju novčanih sredstava na računima navedenim u prijedlogu za ovrhu, [te da apelant nije] naknadno uredio svoj prijedlog za ovrhu, niti je tražio promjenu sredstava ovrhe.“ V.Relevantni propisi

12. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

16. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje neizvršavanja pravosnažnog rješenja, kojim je određeno izvršenje na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda od 12. oktobra 2012. godine, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije koje sadrži pravo na pristup sudu.

17. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, serija A, broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, serija A, broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se moraju realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i sveukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.

18. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog neizvršenja pravosnažne presude, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.

19. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, serija A, broj 194, stav 21).

20. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neprovođenju rješenja o izvršenju koje je doneseno u izvršnom postupku, na osnovu pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda od 12. oktobra 2012. godine, te da apelant nema na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodio traženo izvršenje.

21. Na osnovu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

22. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

25. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u toku pred Općinskim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

26. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). a)Period koji se uzima u obzir

27. Ustavni sud zapaža da je apelant 11. januara 2013. godine pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika kako bi realizirao svoje potraživanje, ali da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije u cjelini okončan i da traje duže od tri i po godine.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

28. U konkretnom slučaju se radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda, smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu suda da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari, Ustavni sud smatra da se predmet ne može smatrati naročito složenim.

29. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud konstatira da apelant ni na koji način nije doprinio dužini trajanja postupka. Naprotiv, apelant je podnescima u više navrata urgirao postupanje Općinskog suda. Dakle, apelant je preduzimao radnje koje su mu bile na raspolaganju kako bi ubrzao postupak izvršenja. Osim toga, ocjenjujući značaj koji predmetni postupak ima za apelanta, Ustavni sud zapaža da je u pitanju izvršni postupak radi provođenja sudske odluke kojom je apelantu dosuđen određeni novčani iznos na ime potraživanja iz radnog odnosa, pa se može zaključiti da je predmetni postupak od značaja za apelanta.

30. Razmatrajući postupanje Općinskog suda u predmetnom izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno podsjeća da se izvršni postupak, prema odredbi člana 5. stav 1. ZIP-a i praksi Evropskog suda (vidi Evropski sud za ljudska prava, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina) smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obavezu da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje nijedna stranka u sporu nije vlast ni državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenje presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). U tom kontekstu, analizirajući postupanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da Općinski sud ni nakon više od tri i po godine nije okončao predmetni izvršni postupak, koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, odlučujući o apelantovom prijedlogu za izvršenje od 11. januara 2013. godine, rješenje o izvršenju donio 14. januara 2013. godine, odnosno nakon tri dana. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko opisao hronologiju predmetnog izvršnog postupka, istakvši da je „15. marta 2013. godine poslao dopis bankama uz dostavljanje rješenja o ovrsi, te su [banke] bile obavezne obaviti provjeru stanja na računu ovršenika, a iste su se očitovale o nepostojanju novčanih sredstava na računima navedenim u prijedlogu za ovrhu, [te da apelant nije] naknadno uredio svoj prijedlog za ovrhu, niti je tražio promjenu sredstava ovrhe“. Međutim, iz stanja spisa, Ustavni sud primjećuje da Općinski sud uz odgovor na apelaciju nije dostavio dokaz o tome da je obavijestio apelanta o nepostojanju novčanih sredstava na računima navedenih banaka, niti je od apelanta tražio da uredi prijedlog za izvršenje, budući da je apelant podnescima od 2. jula i 22. decembra 2014. godine urgirao kod Općinskog suda tražeći da taj sud u što kraćem roku provede navedeno rješenje o izvršenju, odnosno podneskom od 30. novembra 2015. godine podnio pritužbu Uredu disciplinskog tužioca protiv uređujućeg sudije Općinskog suda u konkretnom predmetu. Uzevši u obzir sve činjenice u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da je Općinski sud svojim nepostupanjem, odnosno odsustvom aktivnosti nakon donošenja rješenja o izvršenju od 14. januara 2013. godine, propustio izvršiti svoju obavezu da učinkovito i ekonomično provede izvršni postupak koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim. Zbog toga Ustavni sud smatra da se odgovornost za neokončanje predmetnog izvršnog postupka u periodu dužem od tri i po godine može isključivo pripisati Općinskom sudu. Uzimajući u obzir navedeno, Ustavni sud smatra da nije nužno upuštati se u daljnju analizu razumnosti trajanja postupka jer je očigledno da se period duži od tri i po godine u kojem nije okončan izvršni postupak ne može smatrati razumnim s aspekta standarda prava na pravično suđenje.

31. Stoga, imajući u vidu ukupno trajanje postupka, neaktivnosti Općinskog suda, a naročito činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je hitne naravi, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog neokončanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

32. Apelant traži da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja izvršnog postupka. Prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

33. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48–51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da se izvršni postupak prema odredbama ZIP-a smatra hitnim i da traje duže od tri godine, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 900,00 KM. Ovaj iznos je apelantu dužna isplatiti Vlada Srednjobosanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

34. S obzirom na zaključak o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitivati apelantove navode u odnosu na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, imajući u vidu da se ti navodi zasnivaju na navodima o povredi prava na pravično suđenje. VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupak traje duže od tri i po godine i još uvijek nije okončan zbog toga što je Općinski sud, nepreduzimanjem izvršnih radnji u značajnom vremenskom periodu, propustio izvršiti svoju obavezu da učinkovito i ekonomično provede izvršni postupak.

36. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-519/16 (L. D.) | Sudska praksa | Aktio