Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2709/15 (M. P.)

Odluka donesena 10. 10. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Smetanje posjeda
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2709/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 10. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. oktobra 2016. godine, u predmetu broj AP-2709/15, rješavajući apelaciju Muharema Porića, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Muharem Porić, protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 159967 14 Gž od 26. marta 2015. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Muharem Porić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banje Luke, kojeg zastupa Hajrudin Pokvić, advokat iz Bugojna, podnio je 30. maja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 159967 14 Gž od 26. marta 2015. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev, kojim je tražio, pored ostalog, da se utvrdi da je tuženi (Z. B.) smetao tužioca u zadnjem mirnom i faktičkom posjedu.

2. U svom obrazloženju, između ostalog, Okružni sud navodi da iz stanja predmetnog spisa, proizlazi da apelant u činjeničnom opisu tužbe navodi da ga je tužilac smetao u posjedu predmetne parcele, tako što je u periodu od 1. decembra 2012. godine do 17. decembra 2012. godine, na istoj parceli nezakonito izgradio drvenu šupu i gdje tužbenim zahtjevom se traži da se uspostavi prijašnje stanje uklanjanjem predmetne drvene šupe, da je tuženi, u odgovoru na tužbu, izjavio da na isti način koristi predmetnu parcelu od dana kada je kupio nekretnine u decembru mjesecu 2002. godine, da je cijeneći izvedene dokaze prvostepeni sud utvrdio da predmetnu nekretninu na kojoj je izgrađena predmetna šupa, tuženi drži u posjedu od 2002. godine, kada je kupio predmetne nekretnine i navedeni objekat tuženom služi kao garaža, da je apelant izjavio da ne zna kada je sagrađena predmetna garaža, a da iskazu svjedoka R. T. nije poklonio vjeru jer nema neposredna saznanja i jer je pravosnažnom krivičnom presudom nesporno osuđena zbog nanošenja teških tjelesnih povreda supruzi tuženog, pa da je ista pristrasna. Iz naprijed navedenog, prvostepeni sud je utvrdio da je predmetna tužba neblagovremena, jer je ista podnesena dana 28. decembra 2012. godine, a objekat se koristi od 2002. godine, te je utvrdio da kod tuženog nije utvrđeno postojanje svijesti da oduzme apelantu posjed predmetne nekretnine, kao i da apelant nije dokazao da je držao, u posjedu, predmetnu nekretninu. Okružni sud konstatuje, da je prvostepeni sud pravilno ocijenio dokaz iskaza svjedoka R. T., kojoj nije poklonio vjeru, jer je isti svjedok u očiglednoj zavadi sa suprugom tuženog, te nema neposredna saznanja kada je predmetni objekat izgrađen, već samo posredna, a iskaz istog svjedoka, je u suprotnosti sa iskazima svjedoka S. J. i Z. B., te tuženog, pa je apelantova žalba u tom dijelu neosnovana. Okružni sud ističe, da apelant u žalbi bez osnova ukazuje da je pobijanim rješenjem pogrešno utvrđeno da tuženi nije imao namjeru kao ni volju, za oduzimanje posjeda apelantu, kao i da nije tačno da apelant nije posjedovao sporni dio predmetne nekretnine. Po ocjeni Okružnog suda, prvostepeni sud je pravilno i zakonito ocijenio, da apelant nije dokazao da je tuženi izrazio volju da mu oduzme predmetni posjed, jer tuženi nije izgradio predmetni objekat šupu nego je ista bila sagrađena kada je tuženi kupio predmetne nekretnine 2002. godine. Nadalje, iz iskaza vještaka na glavnoj raspravi, proizlazi da crvena linija na skici lica mjesta predstavlja ogradu koja faktički razdvaja posjed apelanta i tuženog, na skici lica mjesta je vidljivo da dio predmetnog objekta se nalazi na parceli predmetnoj kako je to vještak naveo u površini od 40,5 m2, ali da se isti nalazi u ograđenom prostoru koji je u posjedu tuženog. Okružni sud zaključuje da kako se predmetni objekat nalazi iza ograde, gledajući sa predmetne parcele apelanta, na takav način apelant nema direktni pristup dijelu te parcele, već to ima tuženi (nesporno iz iskaza apelanta koji navodi da predmetnoj parceli pristupa preko susjedne parcele koja je u posjedu svjedoka R. T.), to je, također, očigledno da tuženi od 2002. godine, kada je u posjedu predmetne parcele, zato što se predmetni objekat nalazi u njegovom ograđenom prostoru, sasvim logično nema svijesti da je posjed tuđi.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu ovog prava apelant posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je u odluci koju je osporio pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2709/15 (M. P.) | Sudska praksa | Aktio