Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1837/16 (I. Š. i T. A.)
Odluka donesena 10. 10. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Vlasničko-pravni odnosi
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1837/16
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 10. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1837/16, rješavajući apelaciju Ibrahima Šarića i Tome Antunovića na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. oktobra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Ibrahima Šarića i Tome Antunovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli u predmetu broj 33 0 P 048814 13 Gž.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 62.
stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 33 0 P 048814 13 Gž u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav
1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da Ibrahimu Šariću i Tomi Antunoviću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 450,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima Ibrahimu Šariću i Tomi Antunoviću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona i Kantonalnom sudu u Tuzli, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ibrahim Šarić i Tomo Antunović (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Husein Salkanović, advokat iz Živinica, podnijeli su 25. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 33 0 P 048814 13 Gž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 4. jula 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Kantonalni sud je dostavio 11. jula 2016. godine, a Općinski sud nije dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelanti su Općinskom sudu 9. januara 2013. godine podnijeli tužbu protiv tužene Općine Živinice radi utvrđivanja prava vlasništva. Općinski sud je predmet apelanata zaveo i vodio pod brojem 33 0 P 048814 13 P. Općinski sud je tužbu na odgovor tuženoj dostavio 11. januara 2013. godine, a tužena je odgovor na tužbu dostavila Sudu 15. februara 2013. godine. Pripremno ročište u predmetnom postupku Općinski sud je održao 12. marta 2013. godine, a ročište za glavnu raspravu 17. aprila 2013. godine. Iz stanja spisa proizlazi da je Općinski sud u predmetnom postupku donio Rješenje broj 33 0 P 048814 13 P od 6. juna 2013. godine kojim se oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u predmetnom postupku, ukinuo sve provedene radnje i tužbu apelanata odbacio. Protiv navedenog prvostepenog rješenja apelanti su 31. jula 2013. godine podnijeli žalbu i predmet je radi postupanja u drugom stepenu 22. oktobra 2013. godine dostavljen Kantonalnom sudu koji predmet apelanata vodi pod brojem 33 0 P 048814 13 Gž i u predmetnom postupku nije donio drugostepenu odluku.
6. Iz stanja spisa proizlazi da predmetni parnični postupak nije okončan.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
7. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka pred Kantonalnim sudom došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog čije dužine su tražili naknadu nematerijalne štete u iznosu koji odredi Ustavni sud u skladu sa svojom praksom.
b) Odgovor na apelaciju
8. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da je predmet apelanata radi postupanja po žalbi Sud zaprimio 22. oktobra 2013. godine i da je predmet prema Planu rješavanja starih predmeta planiran za rad u III kvartalu tekuće godine.
V.Relevantni propisi
9. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 42/98, 3/99) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
10. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
11. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
12. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
13. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno, okolnost da predmetni parnični postupak i nakon vremenskog perioda od tri godine pred Kantonalnim sudom nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
15. Apelanti ukazuju da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka pred Kantonalnim sudom došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
16. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
17. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir
18. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju apelanti žale na dužinu trajanja predmetnog postupka pred Kantonalnim sudom koji je predmet radi postupanja u drugom stepenu zaprimio 22. oktobra 2013. godine. S tim u vezi Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 22. oktobra 2013. godine do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak koji traje tri godine.
Analiza razumnosti trajanja postupka
19. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
20. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se radi postupanja po žalbi apelanata na Rješenje Općinskog suda broj 33 0 P 048814 13 P od 6. juna 2013. godine vodi pred Kantonalnim sudom, da predmetni postupak po zakonu nije hitne prirode, a iz stanja spisa proizlazi da se ne radi se o naročito složenom postupku.
21. Ocjenjujući ponašanje apelanata Ustavni sud zapaža da apelanti svojim postupcima nisu utjecali na dužinu trajanja postupka.
22. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža veću neaktivnost tog suda u preduzimanju procesnih radnji, gdje u vremenskom periodu od tri godine nakon dostavljanja predmeta na postupanje u drugom stepenu još uvijek nije donio odluku, a kao opravdanje Sud je ukazao na svoju obavezu postupanja po Planu rješavanja starih predmeta. Opravdanje da se predmeti rješavaju prema Planu rješavanja starih predmeta Ustavni sud ne može ocijeniti kao opravdano. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A, broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom Planu rezultiralo je nepostupanjem povodom žalbe apelanata u periodu od tri godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda.
23. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka u kome tri godine od dostavljanja predmeta na postupanje u drugom stepenu Kantonalni sud nije donio odluku ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda prava apelanata na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
24. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
25. Apelanti su zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražili naknadu nematerijalne štete u iznosu koji odredi Ustavni sud u skladu sa svojom praksom. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da zbog utvrđene povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, apelantima pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju su pretrpjeli zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
26. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
27. U konkretnom slučaju, s obzirom da se ne radi o predmetu koji zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantima kao jedinstvenim suparničarima za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantima treba da se isplati je 450,00 KM, koji je dužna da plati Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
28. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni parnični postupak pred Kantonalnim sudom traje tri godine, a u odgovoru na apelaciju Kantonalni sud nije ponudio opravdane razloge za dužinu trajanja predmetnog postupka koja ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje.
30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman