Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3732/16 (N. U.)
Odluka donesena 10. 10. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Smetanje posjeda
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3732/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 10. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. oktobra 2016. godine, u predmetu broj AP-3732/16, rješavajući apelaciju Neđeljka Udovičića, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Neđeljko Udovičić, protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 73 0 P 023137 16 Gž od 8. jula 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Neđeljko Udovičić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Kneževa, podnio je 12. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 73 0 P 023137 16 Gž od 8. jula 2016. godine. Također, apelant je tražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru, kojom će se odgoditi izvršenje presude Osnovnog suda u Kotor Varoši broj 73 0 P 023137 15 P od 25. aprila 2016. godine, potvrđene predmetnom presudom do okončanja postupka, odnosno donošenja odluke Ustavnog suda po predmetnoj apelaciji. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom utvrđeno je da je apelant smetao tužiteljicu (D. V.) u posljednjoj mirnoj državini predmetnih nekretnina (bliže opisanih u izreci prvostepenog rješenja), na način što je postavio ogradu i na taj način zahvatio određenu površinu predmetnih nekretnina, te je naloženo apelantu da u roku od osam dana ukloni predmetnu ogradu i zabranjeno mu je takvo ili slično smetanje ubuduće.
2. U svom obrazloženju, pored ostalog, Okružni sud navodi da su nalazom i mišljenjem vještaka geodetske struke identifikovane predmetne nepokretnosti, da se ovaj dokaz inače u postupku za smetanje posjeda provodi radi identifikacije nepokretnosti, istim dokazom se u pravilu ne može utvrditi zadnja faktička državina, pa granice oranja nisu ni mogle biti utvrđene nalazom i mišljenjem vještaka geodetske struke, zbog čega nisu osnovani apelantovi žalbeni prigovori na nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke. Dalje se navodi, da je iskaz svjedoka P. J. jasan, nedvosmislen, logičan, dosljedan, da se radi o svjedoku koji živi u istom mjestu u kojem žive i parnične stranke i čije nepokretnosti graniče sa nepokretnostima parničnih stranaka koje su predmet spora u ovom postupku. Okružni sud konstatuje da iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da je apelant ograđivanjem zauzeo dio parcele koja je do tada bila u državini tužiteljice, te da je iskazom ovog svjedoka potvrđen iskaz tužiteljice i njenog sina. Okružni sud ističe, da je na okolnost oduzimanja posjeda ograđivanjem saslušan i apelant, a njegov iskaz je suprotan iskazu svjedoka P. J., M. V. (sin tužiteljice) i tužiteljice. Okružni sud zaključuje da kod takvog stanja stvari proizlazi pravilnim zaključak prvostepenog suda da je tužiteljica u konkretnom postupku dokazala da ju je apelant smetao u posjedu nepokretnosti na način opisan u izreci prvostepene odluke. Okružni sud, također, navodi da je apelant u pismenom odgovoru na tužbu priznao da je on izvršio radnju smetanja tvrdnjom "tuženi (apelant) priznaje da je dana 11. avgusta 2015. godine postavio ogradu u dužini od 2l m, na koju je prikovao bodljikavu žicu...", te da je kod ovog odgovora na tužbu apelant ostao i na pripremnom ročištu. Po ocjeni Okružnog suda okolnosti da je zajedno sa apelantom ogradu postavljao i njegov brat i da je isti suvlasnik nepokretnosti (bliže opisanih u osporenoj odluci), nemaju uticaja na pravilnost i zakonitost prvostepene presude. Naime, iz iskaza apelanta i njegovog brata proizlazi da je apelant neposredni držalac označenih nepokretnosti koje su u suvlasništvu svjedoka (apelantovog brata) i apelanta, i da je apelant vršio ograđivanje parcele koju on drži iz razloga da njegova stoka ne ulazi na susjedne nepokretnosti. Okružni sud smatra da u postupku za smetanje posjeda pasivno su legitimisana lica koja su izvršila radnju smetanja, kao i lice u čiju korist je ta radnja izvršena, da ta lica nemaju procesnu poziciju jedinstvenih i nužnih suparničara, u smislu odredbe člana 366. Zakona o parničnom postupku, pa da nema mjesta apelantovom žalbenom prigovoru da je tužba neuredna u pogledu stranačke sposobnosti.
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelant posebno ne obrazlaže osim što, u suštini, smatra da je u odluci koju je osporio pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije potrebno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman