Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2561/15 (H. M.)
Odluka donesena 26. 10. 2016.
- Protek roka
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2561/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 10. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. oktobra 2016. godine, u predmetu broj AP-2561/15, rješavajući apelaciju Hasibe Mulalić na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tač. c) i l), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hasibe Mulalić u odnosu na stav I rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 20 0 P 006839 15 Rev 2 od 16. aprila 2015. godine i presudu Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 006839 14 Gž 2 od 24. oktobra 2014.
godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hasibe Mulalić u odnosu na stav II rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 20 0 P 006839 15 Rev 2 od 16. aprila 2015. godine zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Hasibe Mulalić iz Cazina (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Hasib Mulalić, diplomirani pravnik podnijela je 22. maja 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 20 0 P 006839 15 Rev 2 od 16. aprila 2015. godine i presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 P 006839 14 Gž 2 od 24. oktobra 2014. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Cazinu broj 20 0 P 006839 99 P od 4. jula 2014. godine obavezana je S.K. da apelantici isplati iznos od 42.000,00 KM na način preciziran u presudi, a odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice da joj S.K. isplati kamate po stopi od 1% počev od 25. oktobra 1997. godine dnevno do konačne isplate na iznos od 42.000,00 KM. Istom presudom u cjelosti je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice da se obaveže DOO Extra iz Cazina da apelantici vrati iznos od 42.000,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama na način preciziran u presudi.
3. Presudom Kantonalnog suda broj 20 0 P 006839 14 Gž 2 od 24. oktobra 2014. godine žalba apelantice djelimično je uvažena, a žalba S.K. uvažena u cjelosti i prvostepena presuda preinačena na način da je obavezan drugotuženi DOO Extra Cazin da apelantici isplati iznos od 42.000,00 KM i nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu do 594,00 KM u roku od 30 dana od dana prijema presude, dok je tužbeni zahtjev u odnosu na Extra doo Cazin u dijelu koji se odnosi na naplatu kamatua 5% na iznos od 42.000,00 KM počevši od 24. septembra 1997. godine do 24. oktobra 1997. godine i isplatu kamate po stopi od 1% dnevno počevši od 25. oktobra 1997. godine do isplate odbijen kao neosnovan. Istom presudom tužbeni zahtjev apelantice da joj S.K. isplati iznos od 42.000,00 KM odbijen je u cjelosti, kao i tužbeni zahtjev apelantice prema S.K. i Extra doo Cazin za isplatu još 6.606 KM po osnovu troškova parničnog postupka, a apelantica obavezana da S.K. kao prvotuženoj nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.561,00 KM, a u ostalom dijelu koji se odnosi na isplatu 8.523,00 KM po osnovu troškova parničnog postupka apelanticin tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
4. Apelantica je podnijela reviziju Vrhovnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 20 0 P 006839 14 Gž 2 od 24. oktobra 2014. godine u dijelu odluke o kamatama i troškovima spora, dok je drugotuženi DOO Extra Cazin izjavio reviziju protiv drugostepene presude u dijelu kojim je obavezan na isplatu iznosa od 42.000,00 KM i naknadu troškova postupka.
5. Rješenjem Vrhovnog suda broj 20 0 P 006839 15 Rev 2 od 16. aprila 2015. godine revizija apelantice odbačena je kao nedopuštena, dok je revizija drugotuženog DOO Extra Cazin usvojena i drugostepena presuda ukinuta u dijelu u kojem je drugotuženi DOO Extra Cazin obavezan da isplati apelantici 42.000,00 KM i naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 594,00 KM i predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
6. U obrazloženju rješenja u odnosu na stav I rješenja Vrhovnog suda kojim je revizija apelantice protiv drugostepene presude odbačena kao nedopuštena sud je naveo da s obzirom da apelantica revizijom osporila odluku u dijelu odluke o kamatama i troškovima spora i da je odredbom 312. Zakona o parničnom postupku propisano da je vrijednost spora uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, a članom 316. stav 3 Zakona propisano da se kamate, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja među koja spadaju i troškovi postupka ne uzimaju pri određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev, a u konkretnom slučaju tražene kamate nisu obračunate u nominalnom iznosu, odnosno nisu uglavničene, znači da revizija protiv odluke o takvim potraživanjima-kamatama nije dozvoljena sa stanovišta odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku. Sud je dalje naveo da je odredbama člana 254. stav 1. Zakona o parničnom postupku propisano da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostepenog suda kojim je postupak pravosnažno završen, a stavom 2. istog člana propisano da revizija protiv rješenja iz stava 1. nije dozvoljena u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena revizija protiv pravosnažne presude. Sud dalje navodi da u situaciji kada je rješenjem drugostepenog suda o troškovima postupka meritorno riješeno pitanje obaveze naknade troškova postupka (predmetni slučaj) da se postupak u pogledu sporednog novčanog potraživanja pravosnažno završi, pod uslovima iz člana 237. stav 2. Zakona protiv takvog rješenja revizija dopuštena uz kumulativno ispunjenje dva uslova-da je u tom sporu revizija dopuštena protiv odluke o glavnoj stvari, te da revizijom pobijani dio odluke o troškovima prelazi imovinski cenzus. U predmetnom slučaju revizija je dozvoljena protiv odluke o glavnoj stvari, jer se radi o sporu u kojem je vrijednost glavnog zahtjeva 42.000,00 KM dok pobijana odluka o troškovima postupka iznosi 4.561,00 KM i ne prelazi iznos od 10.000,00 KM pa u ovom slučaju revizija nije dozvoljena iz osnova člana 237. stav 2. Zakona. Sud je takođe naveo da odlučivanje po reviziji apelantice nije značajno za primjenu prava jer je po ovim pravnim pitanjima (dozvoljenost revizije na odluku o troškovima postupka i kamatama) tako da revizija nije dozvoljena ni iz osnova člana 237. stav 3. Zakona. Sud je iz navedenih razloga reviziju apelantice ocijenio nedopuštenom i primjenom odredbi čl. 237. i 247. Zakona odbacio je kao nedopuštenu.
7. U obrazloženju rješenja u odnosu na stav II rješenja Vrhovnog suda kojim je revizija drugotuženog DOO Extra Cazin usvojena i drugostepena presuda ukinuta u dijelu u kojem je drugotuženi DOO Extra Cazin obavezan da isplati apelantici 42000 KM i naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 594 KM i predmet vraćen drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje sud je naveo da suprotno razlozima koje je naveo prvostepeni sud kada je donio rješenje o preinačenju tužbe, u konkretnoj činjneičnoj pravnoj situaciji po ocjeni Vrhovnog suda nije moglo doći do proširenja niti preinačenja tužbe na drugotuženog DOO Extra Cazin prema odredbama važećeg ZPP-a. Sud je dalje naveo iz podneska od 26. septembra 2013. godine proizlazi da je apelantica kao tužene označila S.K. i DOO Extra Cazin, odnosno tužila drugo lice, pa stoga nema preinačenja tužbe u subjektivnom smislu. Sud je dalje naveo da odredbama člana 362 st. 1. i
2. ZPP propisano da se jednom tužbom može tužiti više tuženih, a da se tužba može proširiti na novog tuženog do zaključenja pripremnog ročišta samo uz pristanak no označenog tuženog, a u predmetnom slučaju drugotuženi DOO Extra Cazin nije dao svoj pristanak da se tužba i na njega proširi, a zbog čega se tokom cijelog postupka opravdano i protivio i u reviziji ukazuje na povredu člana 362. stav 2. ZPP-a koja je počinjena pred prvostepenim sudom. Vrhovni sud je utvrdio da je drugostepena presuda donesena u pogrešnu primjenu člana 237. stav 2. ZPP-a, te da se radi o povredi koja ima u vidu član 209. ZPP-a, jer je uticala na pravilnost i zakonitost odluke zbog čega je drugostepenu presudu ukinuo u dijelu u kojem je drugotuženi DOO Extra Cazin obavezan da isplati apelantici 42000 KM i naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 594 KM i predmet u tom dijelu vraćen drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
8. Apelantica se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelantica se pozvala i na povredu člana 1. Protokola broj 12., ali te navode nije posebno obrazlagala niti argumentovala.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav 1. i stav (3). tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav 1. i stav 3. tačka c) i l) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
l) apelacija je preuranjena» Protek roka
10. Ustavni sud zapaža da je stavom I rješenja Vrhovnog suda broj 20 0 P 006839 15 Rev 2 od 16. aprila 2015. godine apelanticina revizija protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 006839 14 Gž 2 od 24. oktobra 2014. godine u dijelu odluke o kamatama i troškovima spora odbačena kao neblagovremena, tako je u smislu člana 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 006839 14 Gž 2 od 24. oktobra 2014. godine koju je apelantica primila 3. novembra 2014. godine, rok od 60 dana za podnošenje apelacije istekao je 2. januara 2015. godine, a apelacija podnesena 22. maja 2015. godine. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija, u ovom dijelu, podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu drugostepenu presudu.
Apelacija preuranjena
11. Ustavni sud zapaža da je stavom II rješenja Vrhovnog suda broj 20 0 P 006839 15 Rev 2 od 16. aprila 2015. godine revizija drugotuženog DOO Extra Cazin usvojena i drugostepena presuda ukinuta u dijelu u kojem je drugotuženi DOO Extra Cazin obavezan da isplati apelantici 42.000,00 KM i naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 594,00 KM i predmet u tom dijelu vraćen drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
12. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije, u ovom dijelu, je u toku pred Kantonalnim sudom, pa slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena.
13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tač. c) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman