Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4205/13 (VF Komerc d.o.o Sarajevo)

Odluka donesena 10. 10. 2016.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Građanski postupak
  • Uknjižba
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Nekretnina
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4205/13

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 10. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4205/13, rješavajući apelaciju „VF Komerc“ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b. i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. oktobra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija VF „Komerc“ d.o.o.

Sarajevo podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 Dn 006131 09 Gž od 10. juna 2013. godine i Općinskog suda u Sarajevu broj 065-0-DN-II-09-4010 od 16. februara 2009.

godine.

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. VF Komerc d.o.o Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, koga zastupaju advokati Ekrem Galijatović, Maida Galijatović, Nerma Bavčić i Vesna Ključo, advokati iz Sarajeva, podnio je 14. oktobra 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu. Kantonalni sud) broj 09 0 Dn 006131 09 Gž od 10. juna 2013. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu. Općinski sud) broj 065-0-DN II-09-44010 od 16. februara 2009. godine.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda zatraženo je 11. novembra 2014. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 19. novembra 2014. godine, a Općinski sud 28. novembra 2014. godine.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Rješenjem Općinskog suda broj 065-0-Dn-06-3652 od 2. marta 2007. godine odbijen je prijedlog apelanta za uknjižbu založnog prava u z z.k.ul. broj XLVII/131 KO Sarajevo nekretnine i to na stan broj G-3, na mansardi i galeriji površine 163, 28m2, opisan pod B/23 i B/24 i garažno mjesto broj 3, površine 12,86,m2, opisan pod B/9 u stambeno -poslovnom objektu sagrađenom na parceli broj 33 upisana u ,,A“ listu pod I vlasništvo Alme Smailbegović (u daljnjem tekstu: sporni stan), za kredit u iznosu od 500.000,00 i slovima (petstohiljada) KM sa pripadajućim kamatama i ostalim troškovima prema uslovima navedenim u ugovoru o kreditu u korist apelanta i određena zabilježba odbijenog prijedloga

6. Rješenjem Općinskog suda broj 65-0-DN-07-8690 od 1. aprila 2008. godine dozvoljena je uknjižba založnog prava na spornom stanu u korist apelanta.

7. Rješenjem Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-07-002783 od 17. decembra 2008. godine žalbe apelanta i protivnice Alme Smailbegović su uvažene, osporena rješenja od 2. marta 2007. godine i 1. aprila 2008. godine ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

8. Kantonalni sud je naveo da je punomoćnik apelanta osnovano žalbom isticao da je u ovoj pravnoj stvari povrijeđena odredba člana 36. Zakona o zemljišnim knjigama FBiH („Službene novine FBiH“, br. 19/03 i 54/04) i člana 40. istog Zakona, u kojima je navedeno da ukoliko se zahtjevanom upisu suprotstavlja neki nedostatak koji se može otkloniti zemišljo-knjižni referent određuje rok za otklanjanje tog nedostatka. Iz čega se zaključuje da je zemišljno-knjižni referent morao izvršiti zabilježbu o određivanju roka za otklanjanje nedostataka. U zk.ul broj XLVII /131 KO Sarajevo uknjiženo je založno pravo na mansardi i galeriji vlasništvo Smailbegović Alme u korist „Unicedit zagrebačke banke“ d.d. Mostar. Tako je na osnovu kasnije podnesenog zahtjeva izvršen upis založnog prava u korist povjerioca „Unicedit zagrebačka banka DD Mostar, iako je taj prijedlog zaprimljen nakon prijema prijedloga žalitelja od 18. aprila 2006. godine.

9. Kako je dalje navedeno, iz spisa predmeta se vidi da je prijedlog apelanta zaprimljen 18. aprila 2006. godine, a prijedlog „Unicredit zagrebačke banke DD Mostar“, zaprimljen 23. maja 2006. godine. Prema tome, osnovano se žalbom ističe da je prijedloge u smislu čl. 36 i 40. Zakona o zemljišnim knjigama u FBiH, trebalo rješavati po redoslijedu prijema, a ukoliko postojao neki nedostatak, tada je predlagaču trebalo ostaviti rok za otklanjanje nedostatka.

10. Rješenjem Općinskog suda broj 065-0-DN II-09-44010 od 16. februara 2009. godine određeno je u elektronskom zk.ul.broj 59 KO Sarajevo Mahala XLVII (zk.ul.131 iste ko): 1) Brisanje zabilježbe podnešene žalbe broj Dn.br.4680/07 protiv rješenja broj DN-3652/06 pod C/3 2) Zabilježba izvršena u koloni upisi C lista pod C/2 na osnovu Rješenja broj DN- 3652/06 ostaje na snazi 3) Brisanje upisa u koloni upisi C lista pod 1-uknjižba založnog prava na osnovu ugovora o hipoteci ovjerenoj od strane Općinskog suda broj 065-0-0v-06-001201 od 14. marta 2006. godine i založne izjeve ovjerene od strane Općinskog suda broj U65-U-U 001202 od 14. marta 2006.godine

11. Stavom II određuje se U elektronskom zk.ul.broj 114 KO Sarajevo Mahala XLVII (zk.ul.131 liste o) 5) Brisanje zabilježbe podnešene žalbe broj Dn.br.4680/07 protiv rješenja broj DN-3652/06 pod C/3 6) Zabilježba izvršena u koloni upisi C lista pod C/2 na osnovu Rješenja broj DN- 3652/06 ostaje na snazi 7) Brisanje upisa u koloni upisi C lista pod 1 -uknjižba založnog prava na osnovu ugovora o hipoteci ovjerenoj od strane Općinskog suda broj 065-O-OV-O6-OO1201 od 14. marta 2006. godine i 8) Brisanje zabilježbe podnešene žalbe broj 065-0-DN11-08-13726 pod C/4 protiv rjesenja broj 065-0-DN -07-8690

12. Općinski sud je utvrdio da je prilikom riješavanja predmeta 065-0-DN 11-08-8690 prekršen član 36 stav 1 Zakona o zemljišnim knjigama FBiH tj, uknjižena je hipoteka koja je zaprimljena 1. oktobra 2007. godine pod Dn.br.8690/07 čime je onemogućeno provođenje kupoprodajnog ugovora koji je zaprimljen ranije i to 14. marta 2006. godine pod Dn.br.8362/07. Provođenjem navedenog kupoprodajnog ugovora pod DN.br.8362/07 (sada el. broj predmeta 11154/08) odnosno notarski sačinjenog i obrađenog kupoprodajnog ugovora od strane notara Bračković Mugdima broj OPU 221/07 od 20. juna 2007. godine između Alme Smailbegović kao prodavca i Megamix d.o.o Sarajevo kao kupca došlo je promjene vlasnika predmetne nekretnine pa samim tim navedena hipoteka ne može ostati na snazi jer Alma Smailbegović kao založni dužnik nije više vlasnik predmetne nekretnine, te sud nije ostavio na snazi uknjižbu hipoteke izvršenu pod brojem Dn.br.8690/07.

13. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 Dn 006131 09 Gž od 10. juna 2013. godine žalba apelanta je odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno.

14. Kantonalni sud navodi da je prvostepeni sud u ponovnom postupku izvršio uknjižbu prema redoslijedu prijema primjenom člana 36. stav 1 Zakona o zemljišnim knjigama FBiH. Ovakvo utvrđenje prvostepenog suda nije dovedeno u sumnju navodima žalbe i stanjem u spisu. Dalje se navodi da su neosnovani navodi žalbe za Almu Smailbegović da nije poslala punomoć za zastupanje po advokatu Amili Tataragić jer se iz spisa vidi da postoji punomoć za zastupanje data advokatu Amili Eterović od 8. februara 2007. godine. Po ocjeni Kantonalnog suda, iz ovog proizilazi da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je dostavio advokatu Amili Eterović zahtjev za otklanjanje nedostataka. Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio činjeniočno stanje i na isto pravilno primjenio član 36. stav 1 Zakona o zemljišnim knjigama FBiH tako što je uknjižbu izvršio prema redoslijedu prijema zahtjeva.

IV. Apelacije

a) Navodi iz apelacije

15. Apelant smatra da mu je osporenom presudom prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

16. Apelant smatra da je proizvoljnom primjenom prava i nezakonitim postupanjem zemljišno-knjižnog referenta nije upisana navedena zabilježba povodom prethodno podnesenog prijedloga za upis hipoteke u korist apelanta, čime mu je nanesena znatna materijalna šteta kao prvenstvenom podnosiocu zahtjeva za uknjižbu hipoteke na istoj nekretnini. U ponovljenom postupku rješenjem Zemljišnoknjižnog ureda broj 065-0-DV II-09-4010 od 16. februara 2009. godine potpuno nezakonito i suprotno uputi Kantonalnog suda određeno je brisanje uknjiženog založnog prava u korist apelanta i brisanje podnesene žalbe. Nadalje, apelant smatra da je po žalbi doneseno nezakonito pobijano rješenje koje je „konfuzno, nerazumljivo i suprotno dokazima koji se nalaze u spisu“. Apelant zaključuje da je drugostepeni sud iz apelantu nejasnih razloga prekoračio granice svog zadatka utvrđujući nejasne i netačne činjenice koje niko od njega nije tražio čime je uskratio apelantu pravo na pravično suđenje. Apelant navodi da nema pravo na bilo kakav redovni ili vanredni pravni lijek kojim bi osporio netačne tvrdnje i nezakonite radnje drugostepenog suda te zaštitio svoju imovinu.

17. Apelant smatra da je propustima ili svjesnim nezakonitim radnjama Zemljišno knjižnog ureda i Kantonalnog suda, koje su razlog ove apelacije, data mogućnost hipotekarnom dužniku Almi Smailbegović da prevarnom radnjom otuđi stan koji je opterećen hipotekom i time potpuno onemogući apelanta da naplati svoje potraživanje iz založne stvari. Iz navedenih razloga, apelant predlaže da se donese odluka o meritumu kojom se usvaja apelacija, preinačava rješenje Kantonalnog suda tako što se žalba predlagača uvažava u cjelosti i pobijano rvostepeno rješenje Zemljišno knjižnog ureda preinačava i udovoljava predlagaču (apelantu) u cjelosti ili usvaja se apelacija, poništava osporeno rješenje i predmet vraća na ponovni postupak pred Kantonalnim sudom.

b) Odgovor na apelaciju

18. U odgovoru na apelaciju Općinskog suda je navedena hronologija upisa u predmetnoj stvari utvrđeno da nisu povređena ustavna prava apelanta.

19. Kantonalni sud navodi da se apelacija odbije kao neosnovana obzirom da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i da je na isto pravilno primjenjeno materijalno pravo i to član

34. Zakona o zemljišnim knjigama.

V. Relevantni propisi

20. U Zakonu o zemljišnim knjigama FBiH („Službene novine FBiH“, br. 19/03 i 54/04) relevantne odredbe glase:

Član 36 stav (1) Obrada zahtjeva za upis (1) Ako je podnošeno više zahtjeva koji se odnose na isto pravo, tada se ne smije izvršiti upis na osnovu kasnije podnesenog zahtjeva prije nego što se izvrši upis na osnovu ranije podnesenog zahtjeva. (...)

Član 40 stav 2 Otklanjanje nedostataka (...)

(2) Određivanje roka za otklanjanje nedostatka se upisuje u zemljišnoknjižnom ulošku. Zabilježba važi do donošenja rješenja o pomenutom zahtjevu, u skladu sa članom 36. stav 1. ovog zakona. Zabilježba se briše donošenjem rješenja o pomenutom zahtjevu.

VI. Dopustivost

21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

23. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 Dn 006131 09 Gž od 10. juna 2013. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje je apelantu dostavljeno 15. august 2013. godine, a apelacija je podnesena 14. oktobra 2013. godine, tj. u roku od 60 dana kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

25. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

26. Ustavni sud, prije svega, zapaža da se u predmetnom postupku koji je okončan osporenom presudom odlučivalo o zemljišno-knjižnom predmetu apelanta dakle o predmetu građanskopravne prirode, iz čega proizlazi da je član 6. Evropske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će ispitati je li postupak pred sudom bio pravičan onako kako to zahtijevaju član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije.

27. U suštini, apelant smatra da mu je pravo na pravično suđenje prekršeno zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja i proizvoljne primjene prava. S tim u vezi Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova ocijeniti činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati je li eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

28. Ustavni sud se, dakle, prema navedenome stavu, može izuzetno, kada ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao kako u utvrđivanju činjenica tako i u primjeni relevantnih pozitivno-pravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26), upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivno-pravne propise. U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi pravičnom postupku (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje).

29. Ustavni sud zapaža da apelant navodi da je propustima ili svjesnim nezakonitim radnjama Općinskog suda-Zemljišno knjižnog ureda i Kantonalnog suda data mogućnost hipotekarnom dužniku Almi Smailbegović da prevarnom radnjom otuđi stan koji je opterećen hipotekom i time potpuno onemogući apelanta da naplati svoje potraživanje iz založne stvari.

30. Ustavni sud dalje zapaža da je Općinski sud utvrdio da je prilikom riješavanja predmeta 065- 0-DN 11-08-8690 prekršen član 36 stav 1 Zakona o zemljišnim knjigama Federacije BiH tj, uknjižena je hipoteka koja je zaprimljena 1. oktobra 2007. godine pod Dn.br.8690/07 čime je onemogućeno provođenje kupoprodajnog ugovora koji je zaprimljen ranije i to 14. marta 2006. godine pod Dn.br.8362/07. Iz navoda apelacije dalje slijedi da iz notarski sačinjenog i obrađenog kupoprodajnog ugovora od strane notara Bračković Mugdima broj OPU 221/07 od 20. juna 2007. godine između Alme Smailbegović kao prodavca i Megamix d.o.o Sarajevo kao kupca došlo promjene vlasnika predmetne nekretnine, pa samim tim navedena hipoteka nije ni mogla ostati na snazi jer Smailbegović Alma kao založni dužnik nije više vlasnik predmetne nekretnine, pa sud nije ostavio na snazi uknjižbu hipoteke izvršenu pod brojem Dn.br.8690/07.

31. Nadalje, Ustavni sud nalazi da je Kantonalni sud utvrdio da je prvostepeni sud u ponovnom postupku izvršio uknjižbu prema redoslijedu prijema primjenom člana 36. stav 1 Zakona o zemljišnim knjigama Federacije BiH, a ovakvo utvrđenje prvostepenog suda nije dovedeno u sumnju navodima žalbe i stanjem u spisu. Iz ovog proizilazi da je prvostepeni sud pravilno postupio kada je dostavio advokatu Amili Eterović zahtjev za otklanjanje nedostataka. Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilno i potpuno utvrdio činjeniočno stanje i na isto pravilno primjenio član 36. stav 1 Zakona o zemljišnim knjigama FBiH tako što je uknjižbu izvršio prema redoslijedu prijema zahtjeva.

32. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju osporene odluke dao zadovoljavajuće, jasne i potpune razloge u pogledu činjeničnog stanje i primjeni materijalnog prava, te da je na taj način ispoštovao garancije prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud detaljno ispitao navode apelanta koje je on isticao u toku postupka, dajući za svoje stavove dovoljno jasna i argumentirana obrazloženja, koja Ustavni sud, u okolnostima konkretnog slučaja, ne smatra proizvoljnim, niti se primjena materijalnog prava čini proizvoljnom. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da su neosnovani navodi apelanta u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava, te da apelantu nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje u smislu garancija iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.

33. Zbog navedenog, Ustavni sud smatra navode apelanta o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije neosnovanim. Pravo na imovinu

34. Apelant je naveo da mu je osporenom presudom povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud, međutim, zapaža da apelant kršenje ovog prava zasniva na identičnim navodima kao i u pogledu prava na pravično suđenje, dakle pogrešnoj primjeni materijalnog prava o čemu je u prethodnim tačkama ove odluke dato detaljno obrazloženje, pa Ustavni sud smatra da su navodi apelanta u pogledu navodnog kršenja ovog prava neosnovani iz istih razloga koji su navedeni u vezi s pravom na pravično suđenje.

VIII. Zaključak

35. Nema kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada sud detaljno i jasno obrazloži svoju odluku u pogledu primjene relevantnih odredaba materijalnog prava, te pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.

36. Nema kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kada apelant kršenje ovog prava vezuje za navode o proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, te pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, a Ustavni sud je zaključio da materijalno pravo nije proizvoljno primijenjeno niti sud nepravilno utvrdio činjenično stanje.

37. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-4205/13 (VF Komerc d.o.o Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio