Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2071/14 („Polara“ MKO Banja Luka)

Odluka donesena 10. 10. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2071/14

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 10. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2071/14, rješavajući apelaciju „Polare“ MKO Banja Luka, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 10. oktobra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija „Polare“ MKO Banja Luka.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji je obustavljen Rješenjem Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 77 0 I 053558 08 I od 17. marta 2014. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Polara“ MKO Banja Luka (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banje Luke, podnijela je 7. maja 2014. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 77 0 I 053558 08 I u kojem je u vrijeme podnošenja apelacije bilo doneseno Rješenje o obustavi postupka broj 71 0 I 053558 08 I od 17. marta 2014. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 22. decembra 2014. godine i 21. jula 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 31. decembra 2014. godine i 2. avgusta 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantkinjinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

Uvodne napomene

5. Apelantkinja je Osnovnom sudu 2. marta 2005. godine kao protestant-povjerilac podnijela zahtjev za podizanje protesta mjenice preciziranog broja od 12. septembra 2003. godine (u daljnjem tekstu: sporna mjenica) zbog neisplate duga u iznosu od 1.345,00 KM od trasanta-mjeničnog dužnika „Gomy“ Banja Luka putem Raiffeisen bank d.d. BiH, Banja Luka (u daljnjem tekstu: Raiffeisen bank). Predmetni zahtjev je u Osnovnom sudu evidentiran kao P- 222/05. U zahtjevu je navedeno da je apelantkinja pokušala naplatu mjenice putem Raiffeisen bank, ali da ju je ona dopisom od 2. marta 2006. godine obavijestila da protestat-mjenični dužnik nema raspoloživih sredstava na žiro računu kod navedene banke (saldo nula) jer je on ugašen, te da banka nije u mogućnosti izvršiti naplatu apelantkinjinog potraživanja.

6. Osnovni sud - Protestni registar je 24. oktobra 2010. godine izdao protest predmetne mjenice u kojem je konstatovao da nije uspio pronaći mjeničnog dužnika u njegovom lokalu/stanu iako se bezuspješno raspitivao kad nadležnih opštinskih organa, te da mu nije saopštio zahtjev.

Predmetni izvršni postupak

7. Apelantkinja je 31. decembra 2008. godine podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave - mjenice s protestom (po osnovu mjenice serijski broj RS 419165611 izdate 12. septembra 2003. godine u Banjoj Luci, protestovane kod Osnovnog suda, protestna isprava broj 260/08 od 24. oktobra 2008. godine) protiv izvršenika Gordane Strahinić iz Banje Luke, Ulica kralja Petra I Karađorđevića broj 68, vlasnice STR „Gomy“ Banja Luka, kao mjeničnog dužnika, te Ruže Ožegović iz Banje Luke, Ulica Gavrila Principa broj 18, vlasnice STR „Ruža“ Banja Luka i Saše Pavlovića iz Banje Luke, Ulica Stevana Bulajića broj 66, vlasnika „STR „Cameleon“ Banja Luka, kao mjeničnih jemaca. Tačkom I prijedloga za izvršenje apelantkinja je predložila da se naloži izvršenicima da joj kao tražiocu izvršenja izvrše isplatu. Tačkom II apelantkinja je predložila da Sud radi namirenja predmetnog novčanog potraživanja odredi izvršenje popisom, procjenom i prodajom nepokretnosti, vlasništvo mjeničnog dužnika i mjeničnih jemaca, kao i pokretnih stvari koje se zateknu u njihovim prostorijama (stambenim objektima, poslovnim objektima, pomoćnim objektima ...), te prenosom sredstava dobijenih prodajom na račun apelantkinje kao tražioca izvršenja, dok je tačkom III predložila da Sud u skladu sa članom 37 Zakona o izvršnom postupku od Zemljišno-knjižnog odjeljenja Osnovnog suda, Katastra Grada Banja Luke, Odjeljenja za privredu i društvenu djelatnost Grada Banja Luke i registra MUPRS CJBRS Banja Luka zatraži da Sudu dostave podatke o imovini mjeničnog dužnika i mjeničnih jemaca, kao i druge činjenice od značaja za utvrđivanje stanja izvršenika i sprovođenje izvršenja.

8. Osnovni sud je 13. septembra 2010. godine u cijelosti usvojio prijedlog za izvršenje tražioca izvršenja i donio Rješenje o izvršenju broj 71 0 I 053558 08 I.

9. Osnovni sud je 17. februara 2014. godine donio Zaključak broj 71 0 I 053558 08 I kojim je apelantkinji kao tražiocu izvršenja vratio na ispravku prijedlog za izvršenje od 29. decembra 2008. godine, uz obrazloženje da je tražilac izvršenja prema članu 36 Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) bio dužan da označi tačnu adresu mjeničnog dužnika i mjeničnih jemaca (u daljnjem tekstu: izvršenika), jer je dostavu rješenja o izvršenju pokušao izvršiti na adrese koje je Sudu dostavila apelantkinja kao tražilac izvršenja, ali da su rješenja vraćena Sudu uz napomenu da su se izvršenici odselili s navedenih adresa i zato što tražilac izvršenja u prijedlogu za izvršenje nije precizirao na kojim nepokretnostima izvršenika predlaže izvršenje, pa je apelantkinjin prijedlog za izvršenje ocijenio neurednim. Takođe je navedeno, s obzirom da je apelantkinja predložila utvrđivanje imovine u smislu člana 37 stav 1 ZIP-a, da se navedena odredba primjenjuje u slučaju kada se radi o izvršenju na osnovu izvršne isprave, a u konkretnom slučaju se radi o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave, pa da stoga nisu ispunjeni uslovi za primjenu navedene odredbe. Iz navedenih razloga Osnovni sud je apelantkinji kao tražiocu izvršenja naložio da navedeni prijedlog, ispravljen i dopunjen, dostavi Sudu u roku od 30 dana od dana prijema ovog zaključka, a ako prijedlog za izvršenje ne bude vraćen Sudu u određenom roku da će se smatrati da je povučen ili ako bude vraćen bez ispravke odnosno dopune on će biti odbačen.

10. Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 I 053558 08 I od 17. marta 2014. godine obustavio postupak izvršenja u predmetnoj izvršnoj stvari i ukinuo sve sprovedene izvršne radnje.

11. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je konstatovao da je zaključkom od 17. februara 2014. godine od apelantkinje kao tražioca izvršenja (zaključak Osnovnog suda primila 17. februara 2014. godine) zatražio da po njemu postupi u ostavljenom roku i kojim je apelantkinja upozorena na posljedice nepostupanja po njemu zbog čega je, postupajući prema relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku, odlučio kao u izreci rješenja. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da je protiv rješenja dopuštena žalba Okružnom sudu u Banjoj Luci u roku od osam dana od dana prijema rješenja, a to zakonsko pravo apelantkinja nije iskoristila.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelantkinja smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) „zbog nesprovođenja izvršnog postupka po Rješenju Osnovnog suda od 17. februara 2014. godine koji je pokrenut zahtjevom za podizanje protesta 2. marta 2005. godine i prijedlogom za izvršenje tražioca izvršenja od 13. decembra 2008. godine te zbog nesprovođenja izvršnog postupka u razumnom roku, usljed čega je izgubila mogućnost namirenja svog potraživanja“. Smatra da je Osnovni sud postupao neažurno, te da ju je na taj način onemogućio da naplati „kredit“ iz razloga što je od podnošenja zahtjeva za podizanje protesta mjenice (2. marta 2005. godine) pa do donošenja rješenja o obustavi izvršenja (17. marta 2014. godine) proteklo devet godina i petnaest dana, a od podnošenja prijedloga za izvršenje (31. decembra 2008. godine) do donošenja rješenja o izvršenju (17. marta 2014. godine) pet godina, dva mjeseca i 13 dana, zbog čega potražuje i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.700,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

13. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju opisao tok postupka, navodeći da je u apelantkinjinom predmetu postupao po zakonu, da je rješenjem od 17. marta 2014. godine obustavio izvršni postupak, protiv kojeg rješenja apelantkinja nije izjavila žalbu. V.Relevantni propisi

14. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik RS“ broj 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10 i 67/13) relevantne odredbe glase:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 29.

Vjerodostojna isprava (1) Izvršenje radi ostvarivanja novčanog potraživanja određuje se i na osnovu vjerodostojne isprave.

(2) Vjerodostojna isprava je prema ovom zakonu, mjenica i ček s protestom i povratnim računom ako su potrebni za zasnivanje potraživanja i računi ili izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga isporuke vode, toplotne energije i odvoz smeća.

(3) Vjerodostojna isprava je podobna za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze.

Član 36.

Prijedlog za izvršenje (1) Prijedlog za izvršenje mora sadržavati zahtjev za izvršenje u kojem će biti naznačena izvršna ili vjerodostojna isprava na osnovu koje se traži izvršenje, tražilac izvršenja i izvršenik, potraživanje čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim izvršenje treba sprovesti, predmet izvršenja ako je poznat, kao i druge podatke koji su potrebni za sprovođenje izvršenja.

(2) Ukoliko je uz prijedlog za izvršenje podnesen i zahtjev za utvrđivanje dužnikove imovine, o rezultatima istog sud će obavijestiti tražioca izvršenja i ostaviti mu rok da podneseni prijedlog uredi, odnosno izmijeni i dopuni.

(3) Prijedlog za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave mora da sadrži: 1) izvršni zahtjev iz stava 1. ovog člana, 2) zahtjev da sud obaveže izvršenika da u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri dana po dostavi rješenja, namiri potraživanje, zajedno sa odmjerenim troškovima.

3) Ako se traži izvršenje na pokretnim stvarima, u prijedlogu za izvršenje ne moraju biti bliže označene te stvari.

Utvrđivanje dužnikove imovine Član 37.

(1) Tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje koje se zasniva na izvršnoj ispravi zahtijevati da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od samog izvršenika i od drugih u zahtjevu određenih fizičkih i pravnih lica odnosno upravnih i drugih organa i organizacija, da sudu dostave podatke o imovini izvršenika, ako tražilac izvršenja učini vjerovatnim da bi ova lica mogla imat ove podatke.

VI.Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

17. Ustavni sud zapaža da apelantkinja pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka pred Osnovnim sudom u predmetu broj 77 0 I 053558 08, u kojem je u vrijeme podnošenja apelacije bilo doneseno Rješenje o obustavi postupka broj 77 0 I 035604 11 I od 23. januara 2014. godine kojim predmetni postupak nije okončan u smislu člana 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je u pouci o pravnom lijeku navedeno da je protiv navedenog rješenja dopuštena žalba Okružnom sudu u roku od osam dana od dana prijema rješenja, a to zakonsko pravo apelantkinja nije iskoristila.

18. Međutim, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema konačne odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na ovu odredbu, Ustavni sud smatra da je apelacija dopustiva iako apelantkinja u predmetnom izvršnom postupku nije došla do konačne odluke o meritumu predmetnog izvršnog postupka (apelantkinja nije protiv navedenog rješenja o obustavi izjavila žalbu), budući da apelantkinja ukazuje na povredu prava na pravično suđenje u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, čije se garancije protežu i na fazu izvršnog postupka. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

20. Apelantkinja smatra da joj je zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Osnovnim sudom u predmetu broj 71 0 I 053558 08 I povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje

21. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

22. U konkretnom slučaju apelantkinja smatra da je do povrede njenog prava na pravično suđenje došlo zbog nesprovođenja izvršnog postupka u razumnom roku.

23. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6 Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

24. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

a) Period koji se uzima u obzir

25. Ustavni sud zapaža da apelantkinja smatra da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku i taj period računa od podnošenja zahtjeva za podizanje protesta mjenice pred Osnovnim sudom (2. marta 2008. godine) pa do donošenja rješenja o obustavljanju postupka izvršenja (17. marta 2014. godine), dakle period od devet godina i petnaest dana. U vezi s tim Ustavni sud prvenstveno ukazuje da, suprotno apelacionim navodima, u ovom postupku ne može cijeniti dužinu postupka vezanog za protest mjenice jer taj postupak predstavlja zaseban postupak koji je okončan izdavanjem protesta.

26. S druge strane Ustavni suda zapaža, u vezi s apelantkinjinim navodima o dužini izvršnog postupka, da je apelantkinja kao tražilac izvršenja Osnovnom sudu podnijela prijedlog za izvršenje protiv izvršenika 31. decembra 2008. godine i taj postupak je u konačnici obustavljen rješenjem Osnovnog suda od 17. marta 2014. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba da uzme u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste period od podnošenje prijedloga za izvršenje, odnosno period od pet godina, dva mjeseca i 17 dana.

b) Analiza dužine trajanja postupka

27. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da se radi o izvršnom postupku koji je apelantkinja pokrenula radi provođenja postupka izvršenja na osnovu vjerodostojne isprave - mjenice radi namirenja svog potraživanja. Prema stanju spisa i odgovoru Osnovnog suda ne čini se da predmet sadrži elemente koji ga čine naročito složenim.

28. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud ukazuje da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu tako i u praksi i obezbijedi njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantuje izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja, već za efikasno i ekonomično sprovođenje sudskog postupka.

29. Dovodeći naprijed navedene stavove u vezu s činjenicama predmeta Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, nakon što je apelantkinja podnijela prijedlog za izvršenje (31. decembra 2008. godine), rješenje o izvršenju donio tek nakon jedne godine, devet mjeseci i 13 dana (13. septembra 2010. godine), te da je u daljem toku postupka tek nakon tri godine i pet mjeseci (17. februara 2014. godine) apelantkinji kao tražiocu izvršenja vratio prijedlog za izvršenje na ispravku i dopunu. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da iz ovakvog postupanja Osnovnog suda proizlazi da je Sud propustio da djelotvorno kontroliše postupak budući da je, nakon što je protekao znatan period, donio rješenje o izvršenju iako u prijedlogu za izvršenje predmet izvršenja nije bio preciziran-konkretizovan na način koji bi sudu omogućavao sprovođenje izvršenja. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je apelantkinja uz prijedlog za izvršenje dostavila protest mjenice iz kojeg se vidi da ni u prethodnom postupku (izdavanja protesta) izvršenik nije bio na predmetnoj adresi. U takvim okolnostima je bilo logično i na zakonu zasnovano očekivati da Sud prije donošenja rješenja o izvršenju raspravi ova sporna pitanja, što je očito propustio da učini prilikom prethodnog razmatranja da li su ispunjeni uslovi za usvajanja prijedloga za izvršenje. Nadalje je evidentno da su Osnovnom sudu trebale dodatne tri godine i pet mjeseci da pozove apelantkinju da otkloni uočene nedostatke iako je to trebao da učini u početnoj fazi postupka. Iz navedenog proizlazi da se dužina predmetnog izvršnog postupka koji je zakonom propisan kao hitan, a koji je trajao pet godina, dva mjeseca i 17 dana, i pored činjenice da je apelantkinja podnijela neuredan prijedlog (izvršenik već tada nije bio na naznačenoj adresi, a predmet izvršenja nije bio dovoljno označen), u cijelosti može staviti na teret Osnovnom sudu zbog „pogreški i odugovlačenja izvršnog postupka“ (mutatis mutandis, vidi Evropski sud, predmet Šoštarić protiv Hrvatske, presuda od 12. aprila 2007. godine, apl. broj 39659/04, tačka 31 s daljnjim referencama i Ustavni sud, AP 2122/11 od 17. septembra 2014. godine, tačka 117). Pri tome, Ustavni sud ukazuje da u datim okolnostima Ustavni sud ne može, u vezi s obustavom izvršnog postupka, ispitivati pravilnost odlučenja Osnovnog suda budući da navedena odluka ne predstavlja konačnu odluku (apelantkinja je protiv tog rješenja imala pravo žalbe koje nije koristila).

30. Dakle, imajući u vidu ukupno trajanje postupka, a posebno činjenicu da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je hitne naravi, Ustavni sud zaključuje da je zbog dužine izvršnog postupka došlo do povrede apelantkinjinog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

31. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelantkinja tražila zbog dužine trajanja izvršnog postupka, Ustavni sud zapaža da prema članu 74 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

32. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja mogućnost, a ne pravilo, pa s obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju, imajući u vidu visinu potraživanja, kao i određene apelantkinjine propuste (podnošenje neurednog prijedloga), utvrđivanje povrede odgovarajuća satisfakcija za apelantkinju.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantkinjinog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada je izvršni postupak povodom apelantkinjinog prijedloga za izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave (mjenice s protestom), koji je okončan obustavom postupka, trajao duže od pet godina iako se izvršni postupak smatra postupkom hitne prirode, pri čemu se dužina postupka u cijelosti može staviti na teret Osnovnom sudu koji je propustio da djelotvorno kontroliše postupak.

34. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-2071/14 („Polara“ MKO Banja Luka) | Sudska praksa | Aktio