Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2036/13 (L. S. i O. S.)
Odluka donesena 10. 10. 2016.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Vještak
- Propisano zakonom
- Upravni spor
- Upravni postupak
- Dokazni postupak
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Eksproprijacija
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2036/13
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 10. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2036/13, rješavajući apelaciju Labuda Skakića i Ostoje Skakića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 10. oktobra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Labuda Skakića i Ostoje Skakića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 008493 11 U od 12. marta 2013. godine, Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka broj 21.05/473-105/09 od 7. oktobra 2011.
godine i Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Laktaši broj 21.26/473-27- 3/08 od 26. jula 2011. godine.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Labud Skakić i Ostoja Skakić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Kobatovaca, koje zastupa Meliha Filipović, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 13. maja 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 008493 11 U od 12. marta 2013. godine, Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove Banjaluka (u daljnjem tekstu: drugostepeni organ) broj 21.05/473-105/09 od 7. oktobra 2011. godine i Rješenja Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove, Područna jedinica Laktaši (u daljnjem tekstu: prvostepeni organ) broj 21.26/473- 27-3/08 od 26. jula 2011. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, drugostepenog organa i prvostepenog organa zatraženo je 14. jula 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružni sud je 25. jula 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju, drugostepeni organ 26. jula 2016. godine i prvostepeni organ 27. jula 2016. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Rješenjem prvostepenog organa broj 21.26/473-27-3/08 od 26. jula 2011. godine usvojen je prijedlog Republike Srpske, te određeno da se u korist Republike Srpske, u svrhu izgradnje pristupnih puteva na dionici auto-puta Gradiška–Banjaluka, potpuno eksproprišu nepokretnosti, površine 752m , upisane u z.k. ul. broj 316 k.o. Kobatovci, na kojima je upisano pravo svojine u korist apelanata sa dijelovima ½, dok je odbijen zahtjev apelanata za primjenu člana 11 Zakona o eksproprijaciji, tj. za potpunu eksproprijaciju preostalih nepokretnosti (koje čine kuća, dvorište i njive) na kojima apelanti imaju upisano pravo posjeda sa dijelovima ½.
6. U obrazloženju rješenja prvostepeni organ je naveo da je u toku postupka odredio vještačenje sa vještacima saobraćajne, urbanističke i poljoprivredne struke kako bi se utvrdila opravdanost primjene člana 11 Zakona o eksproprijaciji. Prvostepeni organ je naveo da su navedeni vještaci dostavili u spis predmeta i strankama u postupku svoje nalaze i mišljenja, te da su na raspravama koje su održane pred tim organom, na zahtjev stranaka, pojašnjavali svoje nalaze i mišljenja. U vezi s tim, prvostepeni organ je naveo da je vještak saobraćajne struke u svom nalazu i mišljenju istakao da apelanti imaju omogućen planski pristup do svojih nepokretnosti za koje traže primjenu člana 11 Zakona o eksproprijaciji, izuzev jedne parcele označene kao k.č. broj 1090 za koju nije postojao prilaz ni prije eksproprijacije za izgradnju auto-puta. Takođe, vještak saobraćajne struke je istakao da se planiranim rješenjem pristup od centra lokalne zajednice do kuće apelanata produžava za oko 4.000 m, da se planiranim prolazom koji je u fazi izgradnje omogućava prolaz poljoprivrednih mašina koji nisu veće od naznačenih u AB prolazu, dok je planskim dokumentom riješen pristup za vozila i poljoprivredne mašine većih gabarita, ali uvećanjem razdaljine u dužini od 3.100 m.
7. Prvostepeni organ je dalje naveo da je vještak urbanističke struke u svom nalazu i mišljenju istakla da se stambeni objekat apelanata nalazi van zone zaštitnog pojasa auto-puta i pristupnog puta i da ne postoji mogućnost negativnog uticaja preko dozvoljenih granica na uslove života i rada u sklopu stambenog objekta, te da samo pomoćni objekti (šupa, kokošinjac i otvoreni dio svinjca) ulaze u zaštitni pojas auto-puta. Prvostepeni organ je ukazao da su u konkretnom slučaju eksproprisane nepokretnosti apelanata u svrhu izgradnje pristupnog puta, a ne auto-puta. Prvostepeni organ je ukazao da pred tim organom vođen postupak eksproprijacije nepokretnosti u svrhu izgradnje auto-puta, te da je rješenjem tog organa od 15. oktobra 2008. godine (koje je postalo pravosnažno) eksproprisana nepokretnost apelanata površine 120 m . S obzirom na to, prvostepeni organ je ukazao da ne može ponovo raspravljati o činjenicama koje su već utvrđene, te samim tim ni o tome da li se pomoćni objekti apelanata nalaze u zaštitnom pojasu auto-puta. Takođe, prvostepeni organ je naveo da je vještak poljoprivredne struke u svom nalazu i mišljenju istakao da se apelanti isključivo bave poljoprivrednom proizvodnjom, da se sve parcele nalaze oko kuće, te da sa aspekta ukupne površine zemljišta, organizacije i bavljenja poljoprivrednom proizvodnjom domaćinstvo nije ugroženo, s tim da je apelantima otežano korišćenje parcele označene kao k.č. broj 1090, ali da imaju ekonomski interes da tu parcelu koriste. Imajući u vidu navedeno, prvostepeni organ je zaključio da apelanti nisu izgubili privredni interes da koriste ostale nepokretnosti, odnosno da im na preostalom dijelu nepokretnosti nije onemogućena, niti bitno pogoršana dosadašnja egzistencija, slijedom čega je odlučio kao u izreci rješenja.
8. Odlučujući o žalbi apelanata protiv prvostepenog rješenja, drugostepeni organ je donio Rješenje broj 21.05/473-105/09 od 7. oktobra 2011. godine kojim je žalbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja drugostepeni organ je ponovio razloge koje je dao prvostepeni organ. Drugostepeni organ je naveo da je prvostepeni organ za svoju odluku dao potpune i jasne razloge kojima su cijenjeni i navodi koje su apelanti istakli u žalbi, te da se na te razloge, kao odgovor na žalbene navode, poziva i taj organ shodno odredbama člana 230 stav 2 Zakona o upravnom postupku.
9. Odlučujući o tužbi apelanata protiv drugostepenog rješenja, Okružni sud je donio Presudu broj 11 0 U 008493 11 U od 12. marta 2013. godine kojom je odbio tužbu kao neosnovanu. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je odredbama člana 11 Zakona o eksproprijaciji propisano da će se na zahtjev vlasnika eksproprisati i preostali dio nepokretnosti, ako se prije eksproprijacije jednog dijela nepokretnosti utvrdi da vlasnik nema privrednog interesa da koristi preostali dio, odnosno ako je usljed toga na preostalom dijelu onemogućena ili bitno pogoršana njegova dotadašnja egzistencija ili mu je onemogućeno normalno korišćenje preostalog dijela nepokretnosti. Okružni sud je ukazao da, dakle, ako se toku postupka utvrdi da je usljed eksproprijacije jednog dijela preostalo zemljište, koje je sačinjavalo fizičku i ekonomsku cjelinu sa eksproprisanim zemljištem, zbog male površine, otežanog ili onemogućenog prilaza ili drugih okolnosti postalo nerentabilno za vlasnika usvojiće se njegov zahtjev za primjenu člana 11 Zakona o eksproprijaciji (jer iz tako utvrđenih činjenica proizlazi da vlasnik ne može imati privrednog interesa da koristi preostalo zemljište). Okružni sud je naveo da je kao kriterijum za ocjenu postojanja privrednog interesa predviđena i okolnost da li je vlasniku onemogućeno normalno korišćenje preostalih nepokretnosti. Okružni sud je ukazao da se najčešće onemogućavanje normalnog korišćenja preostalih nepokretnosti ogleda u tome što je usljed eksproprijacije jednog dijela nepokretnosti vlasniku uskraćen pristup preostalom dijelu, odnosno što je takav pristup znatno otežan. U vezi s tim, Okružni sud je naveo da je pitanje primjene člana 11 Zakona o eksproprijaciji faktičko pitanje koje se u svakom konkretnom slučaju ocjenjuje na osnovu nalaza i mišljenja vještaka. Okružni sud je naveo da je u predmetnom slučaju proveden postupak vještačenja sa stalnim sudskim vještacima saobraćajne, urbanističke i poljoprivredne struke koji su svojim nalazima i mišljenima nesporno ukazali da eksproprijacijom nepokretnosti apelanti nisu onemogućeni da normalno koriste nepokretnosti za koje su u toku upravnog postupka postavili zahtjev za eksproprijaciju u smislu člana 11 Zakona o eksproprijaciji. Imajući u vidu navedeno, Okružni sud je zaključio da je drugostepeni organ pravilno odlučio kada je odbio žalbu apelanata i prihvatio navode i obrazloženje prvostepenog organa koji se odnose na odbijanje zahtjeva apelanata za primjenu člana 11 Zakona o eksproprijaciji. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti navode da je osporenim odlukama odbijen njihov zahtjev za primjenu člana 11 Zakona o eksproprijaciju, tj. za potpunu eksproprijaciju 10 parcela ukupne površine 27.646 m u k.o. Kobatovci i jedne parcele površine 5.204 m k.o. Krnete.
Apelanti navode da su osporene odluke zasnovane na nalazima i mišljenjima vještaka građevinske, urbanističke i poljoprivredne struke. U vezi s tim, apelanti navode da su nalazi i mišljenja navedenih vještaka nepotpuni, te da kao takvi nisu mogli poslužiti kao valjani dokazi za odlučivanje u predmetnoj pravnoj stvari. Pri tome, apelanti navode da su u toku postupka ukazivali na brojne nedostatke nalaza i mišljenja navedenih vještaka, ali da njihove primjedbe nisu uvažene, niti su o tome dati valjani razlozi. Apelanti navode da se postupak eksproprijacije zemljišta za izgradnju auto-puta i prilaznih puteva treba posmatrati zajedno. Naime, apelanti navode da im je nakon izgradnje puteva u značajnoj mjeri produžen put do Laktaša, kao i do preostalog dijela njihovih nepokretnosti koje se nalaze s druge strane auto-puta. Takođe, apelanti navode da su štetni uticaji tih puteva postali ozbiljan problem, naročito buka, koja je neuporediva u odnosu na vrijeme kada nije bio pušten u promet auto-put. Pri tome, apelanti navode da bi bili saglasni da im se umjesto zemljišta ekspropriše samo kuća i ostali objekti, a da zemljište zadrže, tako da bi u tom slučaju izgradili nove objekte s druge strane auto-puta i time bar približno uspostavili imovinsko stanje kakvo je bilo prije izvršene eksproprijacije.
b) Odgovor na apelaciju
11. Okružni sud je naveo da u svemu ostaje kod obrazloženja datog u osporenoj presudi tog suda, te smatra da su navodi iz apelacije neosnovani.
12. Drugostepeni organ je naveo da je osporena presuda pravila i na zakonu zasnovana, te da su apelacioni navodi pravno neosnovani.
13. Prvostepeni organ je naveo da u potpunosti ostaje kod svih razloga datih u obrazloženju osporenog rješenja. Prvostepeni organ je naveo da se odluka tog organa, kojom je odbijen zahtjev apelanata za primjenu člana 11 Zakona o eksproprijaciji, zasniva na nalazima i mišljenjima vještaka, na osnovu kojih se ne može izvesti zaključak da je apelantima onemogućena ili bitno pogoršana dotadašnja egzistencija, odnosno da im je onemogućeno normalno korišćenje preostalih nepokretnosti.
V. Relevantni propisi
14. U Zakonu o eksproprijaciji („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 112/06, 37/07, 66/08 i 110/08) relevantne odredbe glase:
Član 11.
(1) Na zahtjev vlasnika eksproprisaće se i preostali dio nepokretnosti ako se pri eksproprijaciji jednog dijela nepokretnosti utvrdi da vlasnik nema privrednog interesa da koristi preostali dio, odnosno ako je usljed toga na preostalom dijelu onemogućena ili bitno pogoršana njegova dotadašnja egzistencija ili mu je onemogućeno normalno korišćenje preostalog dijela nepokretnosti.
(2) Službeno lice koje vodi postupak eksproprijacije dužno je da upozori vlasnika da može podnijeti zahtjev u smislu stava 1. ovog člana, a to upozorenje unosi se u zapisnik o raspravi.
(3) Zahtjev za eksproprijaciju preostalog dijela nepokretnosti može se podnijeti do donošenja prvostepenog rješenja o eksproprijaciji.
(4) Eksproprijaciju preostalog dijela nepokretnosti vlasnik može tražiti i u žalbenom postupku, ako nije bio upozoren u smislu stava 2. ovog člana.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Okružnog suda broj 11 0 U 008493 11 U od 12. marta 2013. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. S obzirom na to da je osporena presuda donesena 12. marta 2013. godine, a apelacija podnesena 13. maja 2013. godine, slijedi da je predmetna apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
19. Apelanti pobijaju navedene odluke, tvrdeći da su tim odlukama povrijeđena njihova prava iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje
20. Član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
[…]
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
21. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
22. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se predmetni postupak odnosi na zaštitu imovinskih prava u postupku eksproprijacije, te je stoga član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenjiv na taj postupak.
23. Apelanti smatraju da su upravni organi i Okružni sud svoje odluke zasnovali na nepotpunim nalazima i mišljenjima vještaka saobraćajne, urbanističke i poljoprivredne struke, te da su slijedom toga proizvoljno utvrdili činjenično stanje i proizvoljno primijenili odredbe člana 11 Zakona o eksproprijaciji, što je za posljedicu imalo kršenje njihovog prava na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene pozitivnopravnih propisa (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituisati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je uopšteno zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminatorska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima.
24. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je osporenim odlukama upravnih organa, koje su kao pravilne potvrđene osporenom presudom Okružnog suda, odbijen zahtjev apelanata za primjenu člana 11 Zakona o eksproprijaciji (tj. za potpunu eksproprijaciju preostalih nepokretnosti). U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da su upravni organi i Okružni sud u obrazloženjima svojih odluka dali detaljne i jasne razloge za takvo odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost. Naime, Ustavni sud zapaža da su upravni organi i Okružni sud jasno ukazali na sadržaj nalazā i mišljenjā vještakā saobraćajne, urbanističke i poljoprivredne struke, koje su, pri tome, na jasan i zadovoljavajući način interpretirali u obrazloženjima svojih odluka, te u vezi s tim izveli zaključak o neosnovanosti predmetnog zahtjeva apelanata za potpunu eksproprijaciju ostalih nepokretnosti. Pri tome, Ustavni sud naglašava da je izvan njegove nadležnosti da procjenjuje kvalitet zaključaka redovnih sudova ili drugih nadležnih organa u pogledu ocjene dokaza, ukoliko ova ocjena ne ostavlja utisak očigledne proizvoljnosti (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 661/04 od 22. aprila 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 44/05). Međutim, u konkretnom slučaju Ustavni sud ne nalazi da su upravni organi i Okružni sud, prilikom ocjene nalazā i mišljenjā navedenih vještaka, postupali na takav način koji bi zahtijevao intervenciju Ustavnog suda u tom pogledu. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni organ jasno ukazao da u predmetnom postupku ne može utvrđivati činjenice koje se odnose na eksproprijaciju nepokretnosti u vezi sa izgradnjom auto-puta (jer je taj postupak pravosnažno okončan), već samo činjenice koje se tiču konkretne eksproprijacije, tj. eksproprijacije nepokretnosti u vezi sa izgradnjom pristupnog puta, u čemu Ustavni sud, takođe, ne nalazi proizvoljnost. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su potpuno neosnovani navodi apelanata koji su izneseni u tom pravcu.
25. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da su upravni organi i Okružni sud u obrazloženjima svojih odluka dali detaljne, jasne i zadovoljavajuće razloge kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene odredaba člana 11 Zakona o eksproprijaciji, te da su na taj način ispoštovali garancije prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da su neosnovani navodi apelanata o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pravo na imovinu
26. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se navodi apelanata o kršenju ovog prava zasnivaju na istim navodima koje su istakli u vezi s pravom na pravično suđenje, a što je Ustavni sud već obrazložio u prethodnim tačkama ove odluke. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi apelanata o kršenju prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, takođe, neosnovani.
VIII. Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer su upravni organi i Okružni sud detaljno i jasno obrazložili svoje odluke kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene odredaba člana 11 Zakona o eksproprijaciji na predmetnu situaciju, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.
28. Ustavni sud zaključuje da ne postoji kršenje ni prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer apelanti kršenje tog prava zasnivaju na istim navodima koje su istakli u vezi s pravom na pravično suđenje, a Ustavni sud je već zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.
29. Na osnovu člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman