Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3090/13 („GOMMEX“ s.r.l. Gorica, Italija)

Odluka donesena 10. 10. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Isplata duga
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3090/13

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 10. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3090/13, rješavajući apelaciju GOMMEX-a s.r.l, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. oktobra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija GOMMEX-a s.r.l.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodio pred Općinskim sudom u Gradačcu u predmetu broj 28 0 Ip 005738 08 Ip, a koji je u međuvremenu obustavljen Rješenjem Općinskog suda u Gradačcu broj 28 0 Ip 005738 13 Ip 2 od 18. januara 2016. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. GOMMEX s.r.l. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Italije, kojeg zastupa direktorica Lidia Komjanc, podnio je 4. marta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Gradačcu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 28 0 Ip 005738 08 Ip. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda, Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), DOO „Keramika Italiana“ i Mustafe Muratovića (u daljnjem tekstu: izvršenici) zatraženo je 29. juna 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 7. jula 2016. godine, izvršenik Mustafa Muratović 22. jula 2016. godine, a Općinski sud i izvršenik DOO „Keramika Italiana“ nisu dostavili odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini broj 080-0-Ps-06-000314 od 23. maja 2007. godine, djelimično preinačenom Presudom Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-Pž-07-000162 od 30. augusta 2007. godine, obavezani su izvršenici da apelantu isplate na ime duga iznos od 178.730,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, počev od 1. novembra 2003. godine, i troškovima parničnog postupka u iznosu od 8.000,00 KM.

6. Pošto izvršenici nisu postupili po navedenim presudama, apelant je 3. septembra 2008. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika, a kao sredstvo izvršenja apelant je opredijelio novčana sredstva izvršenika koja se nalaze na računu Raiffeisen Banke d.d. BiH, ili popisom, procjenom i prodajom nekretnina označenih kao k.č. broj 372/1 „Metlik“, kuća i zgrada površine 367 m , k.č. broj 372/2, šuma „Metlik“ površine 1.050 m , k.č. broj 372/5, oranica sa ekonomskim dvorištem „Metlik“, površine 2.775 m 2, upisanih u zk.ul. broj 638 k.o. Špionica Donja, upisanih na imenu izvršenika DOO „Keramika Italiana“ sa dijelom 1/1 i na nekretninama čiji je vlasnik izvršenik Mustafa Muratović, koje čine dva stana i podrum koji se nalaze u stambeno-poslovnom objektu „Bigeraj“ u Srebreniku, te prenosom tako dobijenih novčanih sredstava na žiroračun apelantovog dpunomoćenika.

7. Općinski sud je Rješenjem broj 28 0 Ip 005738 08 Ip od 27. juna 2011. godine odredio predloženo izvršenje i predmetno rješenje dostavio Odjeljenju za zemljišnoknjižne poslove Općinskog suda, koje je Rješenjem broj 028-1-Dn-11-000 375 od 29. juna 2011. godine dozvolilo zabilježbu izvršenja u koloni Upisi C-lista zk.ul. broj 2 k.o. Donja Špionica na nekretninama u A-listu, upisanim kao vlasništvo Zlatana Muratovića i Jasmina Muratovića, sinova izvršenika Mustafe Muratovića sa po ½ i u koloni Upisi C-lista zk.ul. broj 735 k.o. Donja Špionica na nekretninama u A-listu, upisanim kao vlasništvo DOO „Kera & Disk“ Živinice.

8. Zlatan Muratović, Jasmin Muratović i DOO „Kera & Disk“ Živinice, kao treća lica, 18. jula 2011. godine podnijela su prigovor protiv rješenja o izvršenju u kome su naveli da su oni vlasnici nekretnina iz navedenog zemljišnoknjižnog uloška, da nisu izvršenici, niti su bili u bilo kakvom poslovnom odnosu sa izvršenikom, kao ni tražiocem izvršenja, te da su predmetne nekretnine stekli po osnovu ugovora o kupoprodaji koji su sačinjeni 8. januara 2009. godine i 28. juna 2010. godine.

9. Iz stanja spisa proizlazi da je Raiffeisen Banka d.d. BiH svojim dopisom od 27. decembra 2011. godine obavijestila Općinski sud da nije u mogućnosti izvršiti predmetno rješenje o izvršenju zbog toga što na računu izvršenika nema sredstava.

10. Općinski sud je Rješenjem broj 28 0 Ip 005738 08 Ip od 11. januara 2012. godine odbio prigovor izvršenika podnesen protiv rješenja o izvršenju od 27. juna 2011. godine.

11. Općinski sud je Rješenjem broj 28 0 Ip 005738 08 Ip od 27. marta 2012. godine usvojio prigovor trećih lica, pa je izvršenje na k.č. broj 372/1 „Metlik“, kuća i zgrada površine 367 m , k.č.

broj 372/2, šuma „Metlik“ površine od 1.050 m , k.č. broj 372/5, oranica sa ekonomskim dvorištem „Metlik“ površine 2.775 m , upisanim u zk.ul. broj 638 k.o. Špionica Donja, proglasio nedopuštenim. Istim rješenjem je određeno da će po pravosnažnosti predmetnog rješenja Zemljišniknjižni ured izvršiti brisanje zabilježbe izvršenja u zk.ul. broj 2 i zk.ul. broj 735 k.o. Donja Špionica određenog na temelju Rješenja o izvršenju broj 28 0 Ip 005738 08 Ip od 27. juna 2011. godine.

12. Kantonalni sud je Rješenjem broj 28 0 Ip 005738 12 Pž od 17. aprila 2013. godine odbio apelantovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje Općinskog suda od 27. marta 2012. godine.

13. Općinski sud je zaključkom od 17. oktobra 2013. godine pozvao apelanta da u roku od 15 dana predloži druga sredstva izvršenja ili predmete izvršenja u odnosu na oba izvršenika, jer se izvršenje ne može provesti na predloženim sredstvima.

14. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant podneskom od 14. novembra 2013. godine predložio promjenu predmeta izvršenja, tako što je tražio da se izvršenje provede na pokretnim stvarima oba izvršenika.

15. Općinski sud je Rješenjem broj 28 0 Ip 005738 08 Ip od 27. novembra 2013. godine prihvatio apelantov prijedlog i izvršenje odredio na pokretnim stvarima, i to pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika DOO „Keramika Italiana“ i Mustafe Muratovića, umjesto na predloženim predmetima i sredstvima iz rješenja o izvršenju od 27. juna 2011. godine. Istim rješenjem je određeno da u ostalom dijelu rješenje o izvršenju od 27. juna 2011. godine ostaje neizmijenjeno.

16. Općinski sud je dopisom od 7. novembra 2014. godine obavijestio apelanta da sudski izvršilac prilikom izlaska na lice mjesta nije našao pokretne stvari koje mogu biti predmet zapljene, te je predložio da apelant u roku od tri mjeseca predloži ponovno provođenje pljenidbe.

17. Apelant je podneskom od 9. februara 2015. godine predložio ponovno provođenje pljenidbe.

18. Nakon toga, Općinski sud je donio Rješenje broj 28 0 Ip 005738 13 Ip 2 od 18. januara 2016. godine kojim je predmetni izvršni postupak obustavio i ukinuo sve provedene izvršne radnje u odnosu na oba izvršenika. Općinski sud je u obrazloženju rješenja, između ostalog, naveo da je sudski izvršilac 5. marta 2014. godine u odnosu na izvršenika DOO „Keramika Italiana“, a 28. augusta 2014. godine u odnosu na drugog izvršenika Mustafu Muratovića pokušao zaplijeniti pokretne stvari izvršenika na adresi iz prijedloga i tom prilikom konstatirao da izvršenici nemaju pokretnih stvari koje bi mogle biti predmet izvršenja. Dalje, Općinski sud je u obrazloženju rješenja naveo da su, po apelantovom prijedlogu, sudski izvršitelji ponovo izašli na lice mjesta 22. jula 2015. godine, odnosno 11. decembra 2015. godine, kada su ponovo konstatirali da nema pokretnih stvari prikladnih za izvršenje. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je odlučio kao u izreci rješenja na osnovu člana 125. stav 3. Zakona o izvršnom postupku.

19. Iz stanja spisa i informacija kojima Ustavni sud raspolaže proizlazi da apelant nije podnosio žalbu protiv rješenja Općinskog suda od 18. januara 2016. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

20. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je opisao tok predmetnog izvršnog postupka, te naveo da je postupanjem izvršnih sudova tokom izvršnog postupka izvršena gruba povreda osnovnih procesnih prava, a što se u bitnom manifestira kao povreda prava na pravičan postupak i suđenje u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

21. Kantonalni sud je u svom odgovoru na apelaciju naveo da u cijelosti ostaje pri razlozima i stavovima iznesenih u Rješenju broj 28 0 Ip 005738 12 Pž od 17. aprila 2013. godine, jer je predmetno rješenje doneseno uz pravilnu primjenu odgovarajućih propisa procesnog i materijalnog prava, kao i uz poštivanje apelantovih prava zagarantiranih Ustavom Bosne i Hercegovine. V.Relevantni propisi

22. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 8.

Ograničenje sredstava i predmeta izvršenja (1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.

(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.

(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

23. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

24. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

25. U kontekstu apelacione nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. februara 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, u skladu sa članom II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta treba da osiguraju najviši nivo građanskih prava i osnovnih sloboda i da se, u skladu sa članom II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Evropskom konvencijom i njezinim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

26. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje dužine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na osnovu pravosnažne sudske odluke, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.

27. Polazeći od prakse Evropskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz člana 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stepen fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. marta 1991. godine, Serija A broj 200, stav 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja da li je bilo poštovano, bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. decembra 1980. godine, Serija A broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sistemu već i ukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove lične prilike.

28. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog neizvršenja pravosnažnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sistema entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz člana 6. Evropske konvencije.

29. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od osnovnih načela Evropske konvencije jeste da pravna sredstva koja su pojedincu na raspolaganju treba da budu lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sistema države, koji ugrožava zaštitu individualnih prava, ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost države je da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21).

30. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja izvršnog postupka, okončanog rješenjem o obustavi Općinskog suda od 18. januara 2016. godine.

31. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

VII.Meritum

32. Apelant smatra da mu je, zbog neprovođenja rješenja o izvršenju Općinskog suda, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

33. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

34. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]

35. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu i na fazu izvršnog postupka u građanskopravnim slučajevima. Osnovno pravilo u tom pogledu postavila je presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude koju je izrekao bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

36. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26). a)Period koji se uzima u obzir

37. Ustavni sud zapaža da je apelant pred Općinskim sudom pokrenuo izvršni postupak 3. septembra 2008. godine i da je taj postupak obustavljen rješenjem Općinskog suda od 18. januara 2016. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine predmetnog postupka jeste više od sedam godina.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

38. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravosnažne i izvršne presude. S obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelantovog potraživanja na novčanim sredstvima ili popisom, procjenom i prodajom nekretnina, kao i da su u predmetnom postupku učestvovala i treća lica), Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom postupku koji je pri tome značajan za apelanta, jer se radi o naplati novčanog potraživanja u iznosu od 178.730,00 KM.

39. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim ponašanjem nije utjecao na dužinu trajanja postupka.

40. U vezi s predmetom postupka, Ustavni sud smatra da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi i da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne u izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi, Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražioca izvršenja, već za efikasno i ekonomično provođenje sudskog postupka.

41. Posmatrajući ponašanje sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon što je apelant podnio prijedlog za izvršenje, donio rješenje o izvršenju tek nakon dvije godine i devet mjeseci (27. juna 2011. godine). Nakon što su treća lica 18. jula 2011. godine podnijela prigovor protiv navedenog rješenja, Općinski sud je donio rješenje nakon osam mjeseci (27. marta 2012. godine). Ustavni sud, također, zapaža da je Općinski sud svojim rješenjem od 11. januara 2012. godine odbio prigovor izvršenika. Nakon toga, Kantonalni sud je, odlučujući o apelantovoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda od 27. juna 2011. godine, kojim je usvojen prigovor trećih lica, donio rješenje nakon jedne godine (17. aprila 2013. godine). Dalje, Ustavni sud zapaža da je, nakon toga, Općinski sud u relativno kratkom vremenskom periodu donio niz procesnih odluka, između ostalog, 17. oktobra 2013. godine je donio zaključak kojim je naložio apelantu da uredi prijedlog za izvršenje, a nakon što je apelant uredio prijedlog, Općinski sud je 27. novembra 2013. godine donio rješenje kojim je prihvatio apelantov prijedlog. Poslije toga, Općinski sud je, nakon što su sudski izvršitelji izlazili na lice mjesta 5. marta i 28. augusta 2014. godine, svojim dopisom od 7. novembra 2014. godine obavijestio apelanta o nemogućnosti izvršenja, te ga pozvao da predloži ponovno provođenje pljenidbe. Nakon što je apelant 9. februara 2015. godine predložio ponovnu pljenidbu, a sudski izvršitelji ponovo izlašli na lice mjesta 22. jula i 11. decembra 2015. godine, te konstatirali da izvršenik ne posjeduje pokretne stvari prikladne za izvršenje, Općinski sud je 18. januara 2016. godine donio rješenje kojim je obustavio predmetni izvršni postupak. Ustavni sud, također, zapaža da iz stanja spisa i informacija kojima raspolaže apelant nije podnosio žalbu protiv rješenja o obustavi postupka. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o specifičnom postupku izvršenja budući da su sudski izvršitelji u dva navrata pokušali da izvrše pljenidbu pokretnih stvari izvršenika bezuspješno, što su objektivne okolnosti koje se ne mogu staviti na teret Općinskom sudu. Međutim, i pored navedenih okolnosti koje su u izvjesnoj mjeri doprinijele dužini predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da Općinski sud do dana donošenja ove odluke nije dostavio odgovor na apelaciju iz čega proizlazi da nema opravdanja za dva perioda potpune neaktivnosti u postupku (i to za period od dvije godine i devet mjeseci i period od osam mjeseci) prije nego što je predmetni postupak obustavljen rješenjem od 18. januara 2016. godine. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati hitno bez obzira da li se radi o jednostavnom ili složenom predmetu (vidi, Evropski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stav 23, 2000. godina), što je i regulirano članom 5. ZIP-a. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se izvršni postupak koji je do trenutka donošenja rješenja kojim je obustavljen trajao više od sedam godina ne može smatrati razumnim sa aspekta standarda prava na pravično suđenje.

42. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog dužine trajanja izvršnog postupka do njegovog dovršenja, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naknada nematerijalne štete

43. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti ovoga predmeta, posebno činjenicu da u konkretnom izvršnom postupku niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ, da je Općinski sud, u kontekstu svoje obaveze efikasnog i ekonomičnog vođenja postupka, odgovoran za dva perioda potpune neaktivnosti, ali da je nakon toga Općinski sud u relativno kratkom vremenskom periodu donio niz procesnih odluka i da je poduzimao aktivnosti s ciljem okončanja predmetnog postupka, te da se odgovornost za nemogućnost namirenja apelantovog potraživanja i obustavu predmetnog izvršnog postupka može pripisati postojanju objektivnih okolnosti (insolventnost izvršenika) koje su onemogućile izvršenje, Ustavni sud smatra da je odluka o kršenju apelantovog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „donošenje odluke u razumnom roku“ dovoljna satisfakcija u konkretnom slučaju.

Ostali navodi

44. Ustavni sud neće razmatrati apelantove navode u odnosu na to da je apelantu u predmetnom izvršnom postupku povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju s obzirom na to da su i ti navodi, u suštini, isti kao i navodi koji se odnose na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, što je Ustavni sud već razmotrio u ovoj odluci. VIII.Zaključak

45. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „donošenje odluke u razumnom roku“ u situaciji kada je izvršni postupak po apelantovom prijedlogu za izvršenje na osnovu pravosnažne sudske odluke trajao više od sedam godina do njegovog dovršenja, pri čemu se dužina postupka u najvećem dijelu može staviti na teret Općinskom sudu, koji nije ponudio obrazloženje za dva perioda potpune neaktivnosti u postupku iako se, prema pozitivnom zakonodavstvu i prema Evropskoj konvenciji, izvršni postupak smatra postupkom hitne naravi.

46. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

47. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3090/13 („GOMMEX“ s.r.l. Gorica, Italija) | Sudska praksa | Aktio