Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3812/16 (Wiener osiguranje Vienna Insurance Group a.d. Banjaluka)

Odluka donesena 10. 10. 2016.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3812/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 10. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. oktobra 2016. godine, u predmetu broj AP-3812/16, rješavajući apelaciju Wiener osiguranje Vienna Insurance Group a.d., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine -Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Wiener osiguranje Vienna Insurance Group a.d. Banjaluka „zbog neopravdanog razdvajanja postupka po tužbi i protivtužbi u predmetu Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 086804 10 Ps zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Wiener osiguranje Vienna Insurance Group a.d. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Stevan Dimitrijević advokat iz Banjaluke podnio je 20. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog „neopravdanog razdvajanja postupka po tužbi i protivtužbi u predmetu Okružnog privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Ps 086804 10 Ps.

2. Servis Vidović dd Banjaluka (u daljnjem tekstu: tužilac) podnio je 3. juna 2010. godine tužbu Okružnom privrednom sudu (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) zavedena pod brojem 57 0 Ps 086804 10 Ps protiv apelanta radi isplate novčanog iznosa od 123.285,91 KM.

3. Apelant je 5. novembra 2014. godine u istom ovom postupku podnio protivtužbu 5. novembra 2014. godine, pa je Okružni privredni sud na pripremnom ročištu od 19. juna 2015. godine razdvojio postupak po tužbi i nastavio da vodi postupak po tužbi u predmetu 57 0 Ps 086804 10 Ps, dok je postupak po protivtužbi zaveden pod brojem 57 0 Ps 114427 15 Ps.

4. Odlučujući u predmetu 57 0 Ps 086804 10 Ps Okružni privredni sud je donio presudu Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 086804 10 Ps od 31. decembra 2015. godine kojom je obavezan apelant da tužiocu isplati iznos od 120.000,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama od 3. juna 2010. godine do isplate na način preciziran u izreci presude.

5. Presudom Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 086804 16 Pž od 28. juna 2016. godine apelantova žalba je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.

6. Apelant je 26. jula 2016. godine izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske protiv presude Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 086804 10 Ps od 31. decembra 2015. godine o kojoj još uvijek nije odlučeno.

7. Rješenjem Okružnog privredenog suda broj 57 0 Ps 086804 16 Ip od 31. avgusta 2016. godine određeno je prinudno izvršenje presude Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 086804 10 Ps od 31. decembra 2015. godine na tranksacionim računima apelanta kao izvršenika. Apelant je 9. septembra 2016. godine podnio prigovor protiv rješenja Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 086804 16 Ip od 31. avgusta 2016. godine.

8. Apelant je takođe podnio zahtjev za privremenu mjeru kojom je zatražio da Ustavni sud zabrani izvršenje presude u predmetu 57 0 Ps 086804 16 Ip do okončanja postupka po njegovoj protivtužbi u predmetu broj 57 0 Ps 114427 15 Ps „s obzirom da ovi predmeti čine pravno jedinstvo i nedjeljivu cjelinu“ ili do donošenja odluke Vrhovnog suda po reviziji.

9. Apelant se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 1. i stav 3. tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav 1. i stav 3. tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(l) apelacija je preuranjena;»

11. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

12. U konkretnom slučaju postupak o apelantovoj reviziji protiv presude Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 086804 16 Pž od 28. juna 2016. godine je u toku pred Vrhovnim sudom, a apelant nije obavijestio Ustavni sud u smislu odredbe člana 21. stav (6) pravila Ustavnog suda da je nadležni sud donio odluku o izjavljenom pravnom lijeku.

13. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanta je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetke predviđene u važećim odredbama Zakona o parničnom postupku RS („Službeni glasnik RS“ br.58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09 i 61/13) prema kojem nadležni sudovi mogu dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluka nadležnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje.

14. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija u ovom dijelu preuranjena, jer je podnesena prije odluke nadležnog suda o izjavljenom pravnom lijeku. Nakon donošenja odluka o reviziji, nezavisno od vrste tih odluka, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

15. Ustavni sud takođe zapaža da je i postupak o apelantovoj protivtužbi u toku pred Okružnim privrednim sudom, te da je i protiv rješenja o izvršenju izjavio prigovor, tako da je i postupak po prigovoru u toku pred Okružnim privrednim sudom, pa slijedi da je apelacija i u ovom dijelu preuranjena.

16. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

17. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3812/16 (Wiener osiguranje Vienna… | Sudska praksa | Aktio