Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3819/16 (J. M.)

Odluka donesena 10. 10. 2016.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3819/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 10. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. oktobra 2016. godine, u predmetu broj AP-3819/16, rješavajući apelaciju Jure Miškovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jure Miškovića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 026012 16 U od 5. septembra 2016. godine zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Jure Mišković iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Edina Jahić advokat iz Sarajevo, podnio je 22. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 026012 16 U od 5. septembra 2016. godine.

2. Zaključkom o dozvoli izvršenja broj 05-23-1027/03 od 29. marta 2011. godine Odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica broj 203-6521-1/1 od 28. maja 2002. godine utvrđeno je da apelant ima savjestan posjed stana u ulici K. Kapetanovića broj 4/priz. u Sarajevu i isti mu je stavljen na raspolaganje, a M.Ć. naloženo da iseli iz stana u roku od 15 dana od dana prijema zaključka bez prava na alternativni smještaj, te stan preda na raspolaganje apelantu.

3. Rješenjem Službe za stambene komunalne poslove poslove, obnove, razvoja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba) broj 05-23-1027/03 od 17. novembra 2015. godine uvažen je prijedlog M.Ć. za ponavljanje postupka i zaključak o dozvoli izvršenja broj 05-26- 1027/03 od 29. marta 2011. godine Odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica broj 203-6521-1/1 od 28. maja 2002. godine.

4. Rješenjem Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo Uprava za geodetsko imovinsko pravne poslove (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 25-31-3063/15 od 22. februara 2016. godine apelantova žalba protiv rješenja Službe od 17. novembra 2015. godine odbijena je kao neosnovana.

5. Zaključkom Službe broj 05-23-1027/03 od 11. marta 2016. godine o dozvoli izvršenja rješenja Službe od 05-23-1027/03 od 17. novembra 2015. godine utvrđeno je da je rješenje postalo izvršno 7. decembra 2015. godine i dozvoljeno je njegovo izvršenje, a apelantu kao izvršenik naloženo da iseli iz predmetnog stana i preda stan na raspolaganje Službi za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine

6. Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 026012 16 U upravnom sporu po apelantovoj tužbi protiv rješenja Ministarstva broj 25-31-363/15 od 22. februara 2016. godine odloženo je izvršenje zaključka o o dozvoli izvršenja rješenja Službe broj 05-23-1027/03 od 11. marta 2016. godine.

7. Presudom Kantonalnog suda broj 09 0 U 026012 16 U od 5. septembra 2016. godine apelantova tužba radi poništenja rješenja Ministarstva broj 25-31-3063/15 od 22. februara 2016. godine odbijena je kao neosnovana.

8. Apelant je podnio zahtjev Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine za vandredno preispitivanje presude Kantonalnog suda broj 09 0 U 026012 16 U od 5. septembra 2016. godine o kojem još uvijek nije odlučeno.

9. Apelant je takođe podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojom je zatražio da Ustavni sud odloži izvršenje rješenja Službe broj 05-23-1027/03 od 17. novembra 2015. godine, odnosno izvršenje zaključka Službe broj 05-23-1027/03 od 11. marta 2016. godine o dozvoli izvršenja kojim je utvrđeno je da je rješenje Službe od 05-23-1027/03 od 17. novembra 2015. godine postalo izvršno 7. decembra 2015. godine i dozvoljeno je njegovo izvršenje.

10. Apelant se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i povredu prava iz člana II/3f) Ustava i člana 8. Evropske konvencije.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 1. i stav 3. tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav 1. i stav 3. tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(l) apelacija je preuranjena;»

12. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

13. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je u toku pred nadležnim sudom, pa slijedi da je apelacija preuranjena.

14. Ustavni sud zapaža da relevantne odredbe Zakona o upravnim sporovima FBiH („Službene novine F BiH“ broj 9/05) predviđaju mogućnost da se protiv pravomoćne odluke donesene u upravnom sporu može podnijeti zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke zbog povrede materijalnog prava ili povrede procesnog prava koja je mogla biti od uticaja na rješenje stvari.

15. Apelanti odlučuju koji će efektivni pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na okolnost da je apelant nadležnom sudu podnio zahtjev za vanredno preispitivanje osporene presude, o kojem još nije odlučeno, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke nadležnog suda o zahtjevu za vanredno preispitivanje prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju, apelacija preuranjena, jer je podnesena prije odluke nadležnog suda o zahtjevu za vanredno preispitivanje. Nakon donošenja odluke o zahtjevu za vanredno preispitivanje, neovisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3819/16 (J. M.) | Sudska praksa | Aktio