Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1561/14 (B. B.)

Odluka donesena 26. 10. 2016.

  • Izmijenjene pravne okolnosti
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1561/14

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 10. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. okotbra 2016. godine, u predmetu broj AP 1561/14, rješavajući apelaciju Bosiljke Budiša, na osnovu člana, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka

a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je,

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Bosiljke Budiša, podnesena zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 P 048241 08 P 71 0 Ps 022437 08 Ps i Okružnog privrednog suda u Banja Luci broj 57 0 Ps 022437 08 Ps, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Bosiljka Budiša (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, koju zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banja Luke, podnijela je 24. aprila 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Ps 022437 08 Ps i Okružnog privrednog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 57 0 Ps 022437 08 Ps, okončanog Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 022437 08 Ps od 31. januara 2014. godine o povlačenju tužbe apelantice u konkretnoj pravnoj stvari.

2. Apelantica je 9. marta 2004. godine podnijela tužbu Osnovnom sudu protiv tuženih „Banjalučke pivare“ a.d. Banja Luka, Centralnog registra hartija od vrijednosti a.d. Banja Luka, Komisije za hartije od vrijednosti Republike Srpske, Banja Luka i Direkcije za privatizaciju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: prvoruženi, drugotuženi, trećetuženi i četvrtotuženi, ili tuženih), radi utvrđenja prava. Predmetnom tužbom apelantica je zatražila sud donese presudu kojom će se utvrditi „da je apelantica kao zakonska nasljednica iz svog pokojnog supruga Radomira Budiše vlasnica 22062 akcija prvotuženog, što su tuženi dužni priznati i trpjeti da se apelantica kod prvotuženog na osnovu ove presude upiše kao vlasnica navedenih akcija a koji upis se ima izvršiti u evidenciji drugotuženog“. Tužba apelantice je kod Osnovnog suda bila zavedena pod brojem 71 0 Ps 022437 08 Ps

3. Osnovni sud u periodu od podnošenja tužbe apelantice 9. marta 2004. godine do ustupanja predmeta Okružnom privrednom sudu 15. maja 2010. godine, nije poduzeo niti jednu procesnu radnju, dok je Okružni privredni sud 15. novembra 2013. godine zakazao i održao prvo pripremno ročište, kada je apelantica na navedenom ročištu (15. novembra 2013. godine) obavijestila sud da povlači tužbu u konkretnoj pravnoj stvari „zbog proteka vremena od dana podošenja tužbe, zbog povećanja broja stranaka na strani tuženog, odnosno zbog vođenja samog postupka zaključila da mora izdvojiti značajna novčana sredstva“.

4. Okružni privredni sud je 31. januara 2014. godine donio Rješenje broj 57 0 Ps 022437 08 Ps, kojim je utvrdio povlačenje tužbe apelantce u konkretnoj pravnoj stvari. U obrazloženju je navedeno da je sud po prijemu apelantičinog podneska o povlačenju tužbe pozvao tuženog da se izjasni da li je suglasan sa povlačenjem tužbe. Navedeno je da je predmetno rješenje doneseno na osnovu člana 59. Zakona o parničnom postupku, budući da se tuženi podneskom o 16. januara 2014. godine izjasnio da pristaje na povlačenje tužbe apelantice. Rješenje Okružnog privrednog suda parnične stranke su primile 10. februara 2014. godine i u ostavljenom roku nisu izjavile žalbu čime je predmetno rješenje postalo pravomoćno.

5. Apelantica smatra da je zbog nedonošenja odluke po njenoj tužbi povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica navodi hronologiju predmetnog postupka, te da je tužbu povukla zbog neažurnog postupanja Osnovnog i Okružnog privrednog suda u postupku za koji smatra da je po svojoj prirodi bio hitan jer je do prvog pripremog ročišta održanog pred Okružnim privrednim sudom trajao devet godina i osam mjeseci, zbog čega apelantica potražuje i naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.700,00 KM.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav 3. tačka g). Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 3. tačka g) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

g). ako su izmijenjene pravne okolnosti;

7. Ustavni sud u vezi sa navodima apelacije smatra neophodnim prvenstveno naglasiti da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantira apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uvjeta neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 18. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke o meritumu spora što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi, u situaciji kad sam apelant povuče tužbu i time izgubi mogućnost da dođe do konačne odluke o tužbenom zahtjevu bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelant zbog povlačenja tužbe neće ispuniti prvi i osnovni uvjet dopustivosti a to je konačna odluka o meritumu predmeta. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnom sudu da u toku trajanja postupka reagira odnosno naloži redovnim sudovima da donesu odluku o meritumu spora. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj član dovelo bi do toga da bi redovni sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojim apelanti uopće ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pokretati i istrajavati na vođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članu 74. Pravila Ustavnog suda.

8. Dovodeći naprijed navedeno u vezu sa činjenicama konkretnog predmeta Ustavni sud zapaža da se apelantica obratila Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka pred Osnovnim sudom u predmetu broj 71 0 Ps 022437 08 Ps i Okružnim privrednim sudom u predmetu broj 57 0 Ps 022437 08 Ps, koji postupak je okončan Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 022437 08 Ps od 31. januara 2014. godine o povlačenju tužbe apelantice u konkretnoj pravnoj stvari. Dakle, s obzirom da je apelantica povukla tužbu u ovoj pravnoj stvari i da se tuženi tome nije protivio, proizilazi da je u međuvremenu došlo je do izmijenjenih pravnih okolnosti budući da je apelacija koja je u momentu podnošenja bila dopustiva u daljnjoj fazi postupka okončana rješenjem o povlačenju tužbe, koja odluka ne predstavlja konačnu odluku o meritumu spora i protiv koje apelantica i tuženi nisu izjavili žalbu pa je tim rješenjem, koje dakle ima procesni karakter, predmetni postupak okončan. Stoga se dalje razmatranje apelanticinih navoda vezanih za nedonošenje odluke u razumnom roku pokazuje bespredmetnim. Sličan stav Ustavni sud je zauzeo i u svojim odlukama broj AP 103/09 od 25. februara 2010. godine i AP 3478/08 od 14. septembra 2010. godine, (dostupne na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka g) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1561/14 (B. B.) | Sudska praksa | Aktio