Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1774/15 (Hercegovačko-neretvanski kanton)
Odluka donesena 03. 10. 2016.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1774/15
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
03. 10. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman i potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 26. oktobra 2016. godine, u predmetu broj AP-1774/15, rješavajući zahtjev Hercegovačko-neretvanskog kantona za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Hercegovačko-neretvanskog kantona za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kantonalno javno pravobranilaštvo Mostar, podnio je 15. aprila 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 900568 13 Gži od 5. marta 2015. godine i Rješenja Opštinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj 07 58 P 900568 06 I od 28. oktobra 2013. godine. Takođe, apelant je 22. septembra 2016. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio Opštinskom sudu da "odloži postupak izvršenja u predmetu tog suda broj 58 0 P 009902 15 I 2" do donošenja odluke o apelaciji.
Uvodne napomene
2. GP "Hercegovina" d.d. Mostar kao tražilac izvršenja podnio je Opštinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv apelanta kao izvršenika, na osnovu Presude Kantonalnog suda broj Pž-196/05 od 7. februara 2006. godine (kojom je obavezan apelant da GP "Hercegovini" d.d. Mostar isplati iznos od 1.198.500,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškove postupka), predlažući izvršenje na novčanim sredstvima apelanta. Opštinski sud, postupajući po navedenom prijedlogu, donio je rješenje o izvršenju od 20. aprila 2006. godine kojim je odredio predloženo izvršenje. Predmetno izvršenje je provedeno 27. septembra 2006. godine.
3. Apelant je 11. januara 2007. godine podnio Opštinskom sudu prijedlog za protivizvršenje protiv GP "Hercegovina" d.d. Mostar, navodeći da je Presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine od 23. novembra 2006. godine preinačena presuda Kantonalnog suda (na osnovu koje je određeno izvršenje), tako što je u konačnici odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev GP "Hercegovina" d.d. Mostar. Opštinski sud, postupajući po prijedloga za protivizvršenje, donio je Rješenje broj 07 58 Ip 006977 06 Ip od 11. jula 2007. godine kojim je naložio GP "Hercegovini" d.d. Mostar da apelantu vrati potraživani iznos na ime glavnog duga zajedno s kamatama i troškovima izvršnog postupka u roku od osam dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja (tačka 1. izreke rješenja).
Izvršni postupak u kojem su donesene osporene odluke
4. Opštinski sud, postupajući u predmetu tražilaca izvršenja Edina Oručevića i drugih (u daljnjem tekstu: tražioci izvršenja) protiv izvršenika GP "Hercegovina" d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: izvršenik), radi izvršenja na nekretninama, donio je Rješenje o provođenju izvršenja pristupanjem broj 07 58 P 900568 06 I od 4. juna 2006. godine. Navedenim rješenjem je određeno da će se Rješenje o izvršenju broj I 900568/06 od 19. decembra 2006. godine (koje je doneseno po prijedlogu tražilaca izvršenja) provesti pristupanjem izvršenju koje je određeno u predmetu broj Ip 006977 06, u kojem je doneseno rješenje o izvršenju od 20. aprila 2006. godine (po prijedlogu za izvršenje GP "Hercegovina" d.d. Mostar) i rješenje o protivizvršenju od 11. jula 2007. godine (po apelantovom prijedlogu za protivizvršenje).
5. Odlučujući o prigovoru tražilaca izvršenja protiv navedenog rješenja, Opštinski sud je donio Rješenje broj 07 58 P 900568 06 I od 28. oktobra 2013. godine kojim je usvojio prigovor, pobijano rješenje ukinuo i predmet vratio na ponovni postupka i odlučivanje. U obrazloženju rješenja Opštinski sud je naveo da je u predmetu tražilaca izvršenja doneseno rješenje o izvršenju od 19. decembra 2006. godine, koje je rješenjem od 14. decembra 2007. godine izmijenjeno u pogledu predmeta i sredstva izvršenja na način da je izvršenje određeno zabilježbom, utvrđenjem vrijednosti i prodajom izvršenikovih nekretnina, te da je zabilježba tog izvršenja dozvoljena rješenjem Zemljišno-knjižnog ureda tog suda od 23. decembra 2008. godine. Opštinski sud je naveo da je, s druge strane, uvidom u predmet broj 07 58 P 006977 06 lp utvrdio da je po apelantovom prijedlogu za protivizvršenje od 11. januara 2007. godine doneseno Rješenje broj 07 58 lp 006977 06 lp od 11.07.2007. godine kojim naloženo izvršeniku da vrati apelantu iznos od 1.909.159,79 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova postupka. Opštinski sud je naveo da je, nakon toga, po apelantovom prijedlogu od 9. februara 2010. godine doneseno rješenje od 11. februara 2010. godine kojim je određeno protivizvršenje zabilježbom rješenja o protivizvršenju u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti i prodajom izvršenikovih nekretnina. Opštinski sud je ukazao da iz navedenog proizlazi da je zabilježba rješenja o izvršenju u predmetu broj 07 58 P 900568 06 I (tj. u predmetu tražilaca izvršenja) upisana u zemljišnim knjigama znatno prije zabilježbe rješenja o protivizvršenju u predmetu broj 07 58 P 006977 06 lp (tj. u apelantovom predmetu). Opštinski sud je ukazao da je odredbama člana 73. stav 1. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) propisano da se nakon upisa zabilježbe izvršenja u zemljišne knjige ne može za namirenje drugog potraživanja istog ili drugog tražioca izvršenja na toj nepokretnosti provesti poseban izvršni postupak, te da je stavom 2. tog člana propisano da tražilac izvršenja za čije je potraživanje kasnije određeno izvršenje na istoj nepokretnosti stupa u već pokrenuti izvršni postupak. Imajući u vidu navedeno, Opštinski sud je zaključio da je pobijano rješenje o provođenju izvršenja pristupanjem zasnovano na pogrešnoj primijeni odredaba člana 73. st. 1. i 2. ZIP-a.
6. Odlučujući o apelantovoj žalbi protiv navedenog rješenja, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 58 0 P 900568 13 Gži od 5. marta 2015. godine kojim je žalbu odbio kao neosnovanu i pobijano rješenje potvrdio, dok je dopunu žalbe od 6. novembra 2013. godine odbacio. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je usvojio prigovor tražilaca izvršenja i rješenje o provođenju izvršenja pristupanjem ukinuo, budući da je u konkretnom predmetu zabilježba izvršenja na nepokretnosti upisana prije zabilježbe u predmetu broj Ip 006977 06 (tj. apelantovom predmetu). Pri tome, Kantonalni sud je naveo da se izvršni postupak nastavlja, te da to što je u izreci pobijanog rješenja pogrešno navedeno da se predmet vraća na ponovni postupak i odlučivanje ne utiče na pravilnost donesenog rješenja.
7. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant navodi da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih odluka, proizvoljno primijenili relevantne odredbe ZIP-a. U pogledu zahtjeva za donošenje privremene mjere, apelant navodi da je Opštinski sud u predmetu broj 58 0 P 009902 15 I 2 održao prvo ročište za prodaju izvršenikovih nekretnina tj. nekretnina u pogledu kojih je sporan redoslijed namirenja tražilaca izvršenja, te da je za 8. novembra 2016. godine zakazano drugo ročište za prodaju tih nekretnina. Apelant navodi da ukoliko Ustavni sud usvoji njegovu apelacije, apelant ipak neće moći "povratiti isplaćeni iznos nakon što se novac od prodaje isplati radnicima", što će dovesti do povrede apelantovog prava na imovinu i nesagledivih posljedica po apelantov budžet. Stoga, apelant traži od Ustavnog suda da naloži Opštinskom suda da "odloži postupak izvršenja u predmetu broj 58 0 P 009902 I 2" do donošenja odluke o apelaciji.
8. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
10. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na "pristup sudu" što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant svoj zahtjev za donošenje privremene mjere zasniva na tvrdnji da bi u slučaju usvajanja njegove apelacije protivizvršenje bilo nemoguće tj. da ne bi mogao namiriti svoje potraživanje iz sredstava dobijenih prodajom izvršenikovih nekretnina (s obzirom na redoslijed namirenja tražilaca izvršenja). Međutim, Ustavni sud ukazuje da o ovako postavljenom zahtjevu ne može odlučivati na način na koji to traži apelant, jer bi u suprotnom Ustavni sud prejudicirao ishod postupka o apelaciji. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da apelantovi navodi, na kojima zasniva predmetni zahtjev, nisu dovoljni da bi Ustavni sud donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je pravosnažna i izvršna. Stoga, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
11. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman