Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-5752/15 (M.R.)

Odluka donesena 26. 10. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršni postupak
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5752/15

Apelacija

Odluka o meritumu

26. 10. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 5752/15, rješavajući apelaciju M. R., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 26. oktobra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija M. R.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 048635 13 I od 16. januara 2014. godine.

Ova odluka se dostavlja Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u skladu s ranijim nalogom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz odluka Ustavnog suda o istim činjeničnim i pravnim pitanjima, izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Hercegovačko-neretvanskog kantona naplate svoja potraživanja u razumnom roku.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. M. R. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijela je 30. decembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 048635 13 I od 16. januara 2014. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. S obzirom na to da se predmetnom apelacijom pokreće isto činjenično i pravno pitanje kao i u predmetu broj AP 1203/15 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1203/15 od 21. jula 2015. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), Ustavni sud je u smislu člana 23. stav 6. Pravila Ustavnog suda odlučio da ne dostavlja apelaciju radi davanja odgovora, već je uzeo u obzir ranije dostavljeni odgovor.

3. Ustavni sud je uzeo u obzir i Dopis Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona broj 14-1- 01-1586/15 od 12. novembra 2015. godine u kojem su navedene preduzete mjere u skladu s nalozima iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda u kojima su razmatrana pravna pitanja kao u konkretnim apelacijama (neizvršenje rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Hercegovačko-neretvanskog kantona).

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Presudom Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 048635 08 Rs od 9. jula 2012. godine, koja je djelimično preinačena Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 048635 12 Rsž od 28. augusta 2013. godine, obavezan je tuženi Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantici na ime potraživanja iz radnog odnosa (na ime manje isplaćene naknade za ishranu i na ime manje isplaćene naknade za korištenje godišnjeg odmora - regresa) isplati iznose pobliže navedene u izreci presuda, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka.

6. Apelantica je 26. novembra 2013. godine podnijela Općinskom sudu prijedlog za izvršenje na osnovu pravomoćne presude Općinskog suda protiv tuženog kao izvršenika (u daljnjem tekstu: izvršenik), predlažući izvršenje radi naplate potraživanja, i to pljenidbom novčanih sredstava koja se nalaze na transakcijskom računu izvršenika.

7. Općinski sud je, postupajući po apelanticinom prijedlogu za izvršenje, donio Rješenje broj 58 0 Rs 048635 13 I od 16. januara 2014. godine kojim je odredio predloženo izvršenje.

8. Prema stanju spisa rješenje o izvršenju nije provedeno.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelantica smatra da je zbog neprovođenja rješenja o izvršenju povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je opisala kako je tekao predmetni postupak pred redovnim sudovima i ukazala na to kako izvršni postupak traje neosnovano dugo s obzirom na to da je rješenjem Općinskog suda dopušteno predloženo izvršenje i naloženo poslovnoj banci da s računa izvršenika Hercegovačko-neretvanskog kantona provede prinudnu naplatu dosuđenog novčanog potraživanja. Apelantica je, između ostalog, ukazala na to da je glavni razlog neizvršavanja pravomoćne sudske odluke - rješenja o izvršenju taj što Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona ne osigurava dovoljno novčanih sredstava u budžetu Hercegovačko-neretvanskog kantona radi izvršenja sudskih odluka ili ta sredstva izdvajaju u simboličnim iznosima u odnosu na nastale obaveze po sudskim odlukama, čime Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona na grub način krši odredbe Zakona o budžetu i odredbe Zakona o izvršnom postupku. Također, apelantica smatra da je navedenim zakonom stavljen „pretjeran teret na pojedince“, čime se ne zadovoljava uvjet proporcionalnosti između javnog interesa zajednice i osnovnih prava pojedinca. Imajući u vidu navedeno, apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji njezinu apelaciju, utvrdi povredu navedenih prava i naloži Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da joj isplati naknadu na ime nematerijalne štete u odnosu na utvrđenu povredu prava na pravično suđenje i prava na imovinu.

b) Odgovor na apelaciju koji je Općinski sud dao u predmetu broj AP 1203/15

10. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju (AP 1203/15) ukratko opisao hronologiju postupanja u predmetu, navodeći da je rješenje kojim je dopustio predloženo izvršenje poslao izvršeniku na daljnje postupanje. Sud je istakao da se nakon dostavljanja rješenja o izvršenju izvršeniku na provođenje predmet smatra izvršenim, te da nije odgovoran zbog preopterećenosti budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona, niti ima mehanizme kojima ga može prisiliti da izdvoji više sredstava u budžetu za izvršenje sudskih odluka.

c) Dopis Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona broj 14-1-01-1586/15 od 12.

novembra 2015. godine

11. Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona je u svom dopisu od 12. novembra 2015. godine navela da je postupila u skladu s nalozima iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda u kojima su razmatrana pravna pitanja kao u predmetnoj apelaciji (neizvršenje rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Hercegovačko-neretvanskog kantona), te da je na sjednici održanoj 5. novembra 2015. godine donijela Zaključak broj 01-1-02-1518/15 kojim je obavezala Ministarstvo finansija da uradi ukupan zbir dugovanja na osnovu izvršnih sudskih odluka i rješenja o izvršenju s 1. novembrom 2015. godine, koji će se ažurirati mjesečno. Dalje se navodi da je Ministarstvo finansija obavezano da sačini program/plan rješavanja potraživanja na osnovu izvršnih sudskih odluka i rješenja o izvršenju, te da predvidi finansijska sredstva u Dokumentu okvirnog budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona za period od 2016. do 2018. godine i u budžetu Hercegovačko-neretvanskog kantona za 2016. godinu. Također, zaduženo je Kantonalno javno pravobranilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u saradnji s Ministarstvom finansija, Ministarstvom pravosuđa, uprave i lokalne samouprave i Uredom za zakonodavstvo Vlade, predloži Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona postupak i kriterije za zaključivanje ugovora o vansudskim nagodbama. Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona je u dopisu navela i dostavila zaključke donesene 15. oktobra 2015. godine koji su prethodili navedenom zaključku (kojima je zadužena interresorna grupa (predstavnici Ministarstva pravosuđa, uprave i lokalne samouprave, Ministarstva finansija, Kantonalnog javnog pravobranilaštva i Ureda za zakonodavstvo Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona) da sačini detaljnu informaciju s prijedlogom mjera u vezi s izvršenjem odluka Ustavnog suda koje se odnose na potraživanja budžetskih korisnika iz radnih odnosa). Na kraju je navedeno da će Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona blagovremeno Ustavnom sudu dostavljati informacije o mjerama koje će preduzimati u cilju izvršenja svoje ustavne obaveze i osiguranja poštovanja ljudskih prava.

V.Relevantni propisi

12. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:

Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 6.

(1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.

(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.

(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih osoba, u skladu sa ovim zakonom.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 138.

[…] 3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.

[…] Član 167.

(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.

(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.

Član 169.

(1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.

(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno. (3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.

Član 172.

Ukoliko izvršenik ima novčana sredstva na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe člana 171. ovog zakona.

13. U Zakonu o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 9/04 i 30/04) relevantne odredbe glase:

Član 1.

Ovim zakonom se privremeno odlažu od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i općina.

Član 2.

Pod izvršnim odlukama podrazumijevaju se izvršne isprave donesene u sudskom i upravnom postupku a koje se odnose na potraživanja nastala na osnovu:

- stare devizne štednje;

- razne materijalne i nematerijalne štete;

- potraživanja nastala za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti;

- zaostalih neizmirenih obaveza korisnika budžeta.

Član 3.

Ovaj zakon će se primjenjivati do donošenja zakona kojim će se regulirati način izmirenja obaveza iz izvršnih odluka iz člana 2. ovog zakona.

Ovaj zakon se ne primjenjuje ako je obaveza korisnika budžeta nastala nakon stupanja na snagu.

14. U Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 1/94) relevantne odredbe glase:

V. Kantonalne vlasti

Član 9.

Vlada kantona nadležna je za:

a) provođenje kantonalne politike i izvršavanje kantonalnih zakona, izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene kantonu od federalne vlasti;

[…]

15. U Ustavu Hercegovačko-neretvanskog kantona („Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona“ br. 2/98, 3/98, 4/00, 1/04 i 7/04) relevantne odredbe glase: Član 16.

U skladu sa Ustavom Federacije, Kanton i Federacija odgovorni su za:

1. garanciju i provođenje ljudskih prava;

[…]

3. VLADA KANTONA

[…] Član 51.

Vlada Kantona odgovorna je za:

[…] 2. izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene Kantonu od federalne vlasti, […]

16. Budžet Hercegovačko-neretvanskog kantona za 2013. godinu („Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona“ broj 3/13) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 1.040.000,00 KM.

17. U Zakonu o izvršavanju budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona za 2013. godinu („Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona“ broj 4/13) relevantne odredbe glase: Član 36.

Način izmirivanja obaveza po osnovu izvršnih sudskih odluka vršit će se u skladu sa odredbama „Ispravke Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku“ („Službene novine FBiH“, broj 39/06).

18. Budžet Hercegovačko-neretvanskog kantona za 2014. godinu („Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona“ broj 3/14) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 1.087.900,00 KM.

19. U Zakonu o izvršavanju budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona za 2014. godinu („Službene novine Hercegovačko-neretvanskog kantona“ broj 3/14) relevantne odredbe glase: Član 36.

Način izmirivanja obaveza po osnovu izvršnih sudskih odluka vršit će se u skladu sa odredbama „Ispravke Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku“ („Službene novine FBiH“, broj 39/06), mjesečnih operativnih planova i odluka Vlade o plaćanjima.

20. Prijedlog budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona za 2015. godinu (objavljen na internetskoj stranici Hercegovačko-neretvanskog kantona http://www.vlada-hnz-k.ba) u relevantnom dijelu glasi:

614800 Izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju 1.000.000,00 KM.

VI.Dopustivost i meritum

21. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja - neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta kantona - razmatrao u više svojih odluka, uključujući i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je istakao: „U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neprovođenju rješenja o izvršenju koja su donesena u izvršnom postupku, a na osnovu pravosnažnih presuda, te da apelanti nemaju na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodili traženo izvršenje.“ Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretnu apelaciju, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.

22. Također, u vezi s meritumom predmeta u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud je u navedenoj odluci istakao: „Imajući u vidu navedeno, tj. činjenicu da Vlada Unsko-sanskog kantona nije izračunala ukupan zbir dugovanja po osnovu izvršnih sudskih odluka, koji bi ažurirala sve dok za to postoji potreba, kao i činjenicu da ne postoji centralna i transparentna evidencija potraživanja o kojoj je bilo riječi u prethodnom dijelu obrazloženja ove odluke, proizlazi da apelanti kao imatelji izvršnog sudskog naslova nemaju garancije da će u razumnom roku moći naplatiti svoja potraživanja od Unsko-sanskog kantona. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke u razumnom roku, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.“ Ustavni sud naglašava da se razlozi dati u citiranoj Odluci broj AP 4368/11 i u pogledu merituma apelacije mogu primijeniti i na ovaj predmet, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.

23. Stoga, imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, i to zbog nemogućnosti apelantice da realizira izvršenje pravomoćne sudske odluke.

24. Dalje, Ustavni sud zapaža da je iz dopisa Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona od 12. novembra 2015. godine vidljivo da su evidentni pokušaji Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona da prema raspoloživim mogućnostima osigura izvršenje pravomoćnih sudskih odluka, odnosno osigura izvršenje rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Hercegovačko-neretvanskog kantona. Naime, iz navedenog dopisa proizlazi da je Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona postupila u skladu s nalozima iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda u kojima su razmatrana pravna pitanja kao u konkretnim apelacijama (neizvršenje rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Hercegovačko-neretvanskog kantona). Ustavni sud primjećuje da je Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona preduzela niz radnji u skladu s datim nalozima tako što je na sjednici održanoj 5. novembra 2015. godine donijela Zaključak broj 01-1-02-1518/15 kojim je obavezala Ministarstvo finansija da uradi ukupan zbir dugovanja na teret budžeta, da sačini program/plan rješavanja potraživanja na osnovu izvršnih sudskih odluka i rješenja o izvršenju, te da predvidi finansijska sredstva u Dokumentu okvirnog budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona za period od 2016. do 2018. godine i u budžetu Hercegovačko-neretvanskog kantona za 2016. godinu. Također, zaduženo je Kantonalno javno pravobranilaštvo Hercegovačko-neretvanskog kantona da, u saradnji s Ministarstvom finansija, Ministarstvom pravosuđa, uprave i lokalne samouprave i Uredom za zakonodavstvo Vlade, predloži Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona postupak i kriterije za zaključivanje ugovora o vansudskim nagodbama. Međutim, iako su evidentni napori Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona da provede svoje pozitivne obaveze, očigledno je da zbog ukupnih potraživanja povjerilaca prema Hercegovačko-neretvanskom kantonu Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona nije u mogućnosti odmah u cijelosti da postupi u skladu sa svim presudama sudova i odlukama Ustavnog suda, ali kontinuirano stvara uvjete za postepenu realizaciju potraživanja. Dakle, evidentno je da apelantica, i uz sve preduzete mjere, prema postojećoj dinamici isplate na osnovu pravomoćnih sudskih odluka neće moći naplatiti svoje potraživanje za nekoliko godina.

25. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu

1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštovanje individualnih ljudskih prava, u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje koje se proteže i na fazu izvršenja pravomoćne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravomoćnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza ne može se umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava jednog kantona, te da, uslijed velikog broja povjerilaca, nema raspoloživih sredstava nad kojima bi se izvršenje moglo provesti. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća na stav Evropskog suda za ljudska prava usvojen u predmetu Jeličić protiv BiH (vidi presudu od 31. oktobra 2006. godine, stav 39), na koji se Evropski sud za ljudska prava ponovo pozvao u drugom predmetu ove vrste protiv naše države (Čolić i dr. protiv BiH, vidi presudu od 10. novembra 2009. godine) prema kojem: „Sud i dalje ponavlja da ne prihvata da državne vlasti navode nedostatak sredstava kao ispriku za nepoštivanje obaveza proisteklih iz presude. Doduše, odgoda u izvršenju presude može se opravdati posebnim okolnostima, ali odgoda ne može biti takva da naruši srž prava koje štiti član 6 § 1 (vidi Burdov v. Russia, broj 59498/00, § 35, ECHR 2002-III i Teteriny v. Russia, broj 11931/03, § 41, od 30. juna 2005.).“

26. Također, Ustavni sud ukazuje i na presudu Evropskog suda za ljudska prava Đurić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, gdje je Evropski sud za ljudska prava razmatrao neizvršenje pravomoćnih i izvršnih presuda domaćih sudova kojima je aplikantima dosuđena ratna šteta. U navedenoj presudi, ispitujući adekvatnost mjera koje je preduzela Republika Srpska za izvršenje pravomoćnih domaćih presuda kojima je dosuđena ratna šteta, Evropski sud za ljudska prava osvrnuo se na Plan izmirenja (iz oktobra 2012. godine) isplate ratne štete, kojim je predviđeno izvršenje pravomoćnih presuda kojima se naređuje isplata ratne štete u gotovini u roku od 13 godina, počevši od 2013. godine, koji je u julu 2013. godine produžen na period od 20 godina. Evropski sud za ljudska prava je, između ostalog, ukazao na to da, iako izvršenje pravomoćnih presuda po vremenskim fazama može biti prihvatljivo u izuzetnim okolnostima (vidi Immobiliare Saffi protiv Italije [GC], broj 22774/93, tačka 74, ESLJP 1999-V), predloženi period od 20 godina je suviše dug imajući u vidu znatno kašnjenje do kojeg je već došlo. Također, Evropski sud za ljudska prava je i u ovoj odluci ponovio da državni organ ne može isticati nedostatak sredstava kao opravdanje za nenamirenje duga utvrđenog sudskom presudom (vidi Burdov protiv Rusije broj 59498/00, tačka 35, ESLJP 2002-III; Teteriny protiv Rusije broj 11931/03, tačka 41, 30. juni 2005; Jeličić protiv Bosne i Hercegovine broj 41183/02, tač. 39. i 42, ESLJP 2006-XII).

27. Ustavni sud podržava navedeni stav Evropskog suda za ljudska prava, odnosno da nedostatak sredstava ne može biti isprika za nepoštovanje obaveza proisteklih iz presude, te u konkretnim slučajevima zapaža da je Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona preduzela neophodne korake s ciljem da izvrši naloge iz ranije donesenih odluka Ustavnog suda. Međutim, imajući u vidu da Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona tek preduzima mjere i aktivnosti kako bi zaštitila prava povjerilaca i omogućila da oni u što skorijem roku transparentno naplate svoja potraživanja (u toku je izrada ukupnog zbira dugovanja na teret budžeta, izrada programa/plana rješavanja potraživanja na osnovu izvršnih sudskih odluka i rješenja o izvršenju, predviđanje finansijskih sredstava u Dokumentu okvirnog budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona za period od 2016. do 2018. godine i u budžetu Hercegovačko-neretvanskog kantona za 2016. godinu, te postupka i kriterija za zaključivanje ugovora o vansudskim nagodbama), proizlazi da će apelantica morati čekati na realizaciju svog potraživanja, odnosno na izvršenje još nekoliko godina. S obzirom na navedeno, te imajući u vidu stavove Evropskog suda i Ustavnog suda u sličnim predmetima koji se, s obzirom na okolnosti konkretnog predmeta i pitanja koja pokreće, mogu primijeniti i na apelanticin slučaj, Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom slučaju zbog nemogućnosti apelantice da realizira izvršenje pravomoćne sudske odluke donesene u njezinu korist povrijeđeno apelanticino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

28. U vezi s pitanjem isplate naknade na ime nematerijalne štete koju je apelantica tražila zbog povrede njezinih prava, Ustavni sud, u skladu sa svojom praksom, zapaža da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud, izuzetno, može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Međutim, kao što je navedeno, dodjeljivanje kompenzacije zbog utvrđene povrede određenih ustavnih prava predstavlja izuzetak a ne pravilo, pa, s obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju činjenica da je izdat nalog Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti odgovarajuće zakonske mjere s ciljem da apelantica i ostali povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Hercegovačko-neretvanskog kantona naplate svoja potraživanja u što kraćem roku odgovarajuća satisfakcija za apelanticu.

VII.Zaključak

29. Ustavni sud zaključuje da je apelantici povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer ne postoje garancije da će apelantica kao imalac izvršnog sudskog naslova moći naplatiti svoja potraživanja u razumnom roku.

30. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-5752/15 (M.R.) | Sudska praksa | Aktio