Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-172/15 (K. J.)
Odluka donesena 26. 10. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se donosi zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05 i 55/06)
- Odluka kojom se proglašava zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-172/15
Apelacija
Odluka o meritumu
26. 10. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 172/15, rješavajući apelaciju Kasima Jamakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 26. oktobra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Kasima Jamakovića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja krivičnog postupka koji je okončan donošenjem Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 127 0 K 055208 16 Kž od 19. maja 2016. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Kasim Jamaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banovića, kojeg zastupa Zlatan Dž. Bektić, advokat iz Banovića, podnio je 14. januara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja krivičnog postupka koji je okončan donošenjem Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 127 0 K 055208 16 Kž od 19. maja 2016. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Banovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 15. septembra 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je 29. septembra 2016. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) je 30. oktobra 2006. godine protiv apelanta i Mufida Jamakovića pred Općinskim sudom u Živinicama podiglo optužnicu broj KT-213/06 zbog počinjenog krivičnog djela šumska krađa iz člana 316. stav
2. Krivičnog zakona FBiH, koja je potvrđena 7. novembra 2006. godine.
6. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da, nakon izvršenog uvida u spis Općinskog suda u Živinicama, proizlazi „da je prema [apelantu i drugim] osumnjičenicima [...] određen pritvor Rješenjem Općinskog suda u Živinicama broj 033-0-Kpp-07-000010 od 17. aprila 2007. godine, a iz razloga što se nisu odazivali na poziv suda, izbjegavali prijem poziva [...]“. Nadalje, Općinski sud je naveo da je Rješenjem Općinskog suda u Živinicama broj 033-0-Kv-07-000158 od 9. jula 2007.godine „[...] izvršeno spajanje postupaka u svim predmetima protiv [apelanta i drugih] optuženih [...], da je od strane postupajućeg sudije zakazan glavni pretres za 13. august 2008. godine uz naredbu za privođenje iz Kazneno-popravnog zavoda Tuzla, gdje su se [apelant i drugi] optuženi nalazili [...], da je Kantonalno tužilaštvo TK svojim pismenom od 8. augusta 2008. godine broj KT-213/06 tražilo odgodu glavnog pretresa, kao i da je KPZ Tuzla obavijestio postupajućeg sudiju da su optuženi pušteni iz pritvora“. Općinski sud je, također, naveo da je glavni pretres zakazan za 4. novembar, 18. decembar 2008. godine, zatim, 17. april, 10. i 27. august 2009. godine, na koji nisu pristupili apelant i ostali optuženi, „da glavni pretres zakazan za 16. novembar 2009. godine, koji nije održan zbog odlaska sudije, nakon čega Općinski sud u Živinicama nije više postupao do formiranja Općinskog suda u Banovićima, koji je počeo sa radom 1. decembra 2012. godine, da je predmet stavljen u rad naredbom sudije od 5. februara 2013. godine i zakazan glavni pretres za 21. februar 2013. godine, na koji nisu pristupili optuženi iako su uredno pozvani“. Općinski sud je naveo da je „glavni pretres odgođen za 14. mart 2013. godine sa naredbom sudije za privođenje optuženih koji su privedeni na isti, tražili postavljanje branioca po službenoj dužnosti radi čega je isti pretres odložen za 11. april 2013. godine, da je glavni pretres od 11. aprila 2013. godine održan i određen nastavak, odnosno odložen za 23. maj 2013. godine, radi izvođenja daljnjih dokaza, koji pretres je održan i razdvojeni postupci u odnosu na Jamaković Hašima, a postupak nastavljen u odnosu na apelanta i optuženog Jamaković Mufida, a glavni pretres uz konsultacije sa braniocima zakazan za 4. septembar 2013. godine zbog sezone godišnjih odmora, koji je odgođen iz razloga što se apelant nalazio na bolničkom liječenju i glavni pretres je zakazan za 24. oktobar 2013. godine koji je ponovno odložen jer optuženi nisu uredno zaprimili poziv, glavni pretres zakazan za 12. decembar 2013. godine, također, nije održan, odnosno nije bilo moguće realizirati naredbu postupajućeg sudije. Nakon toga je glavni pretres zakazan za 21. februar 2014. godine uz naredbu sudije za privođenje, koji je održan i odložen za 23. april 2014. godine, na koji nisu pristupili optuženi, dok su branioci iznijeli stav da se isti odloži jer je u toku sporazum o priznanju krivnje, nakon čega i dolazi do razdvajanja postupka rješenjem Općinskog suda u Banovićima od 25. juna 2014. godine, [...] zbog zaključenog sporazuma o priznanju krivnje optuženog Jamaković Mufida, a u odnosu na [apelanta] spis zaveden pod novi poslovni broj i ustupljen drugom sudiji na postupanje shodno odredbama Zakona o krivičnom postupku FBiH, u kontinuitetu zakazivana i održavana ročišta“.
7. Nadalje, Općinski sud je istakao „da je postupajući sudija glavni pretres zakazao i održao 17. septembra 2014.godine i isti odložio i održao 28. oktobra 2014. godine, odgođen za 9. decembar 2014. godine, koji pretres je odgođen [...] za 17. februar 2015. godine, koji pretres je održan i odložen za 12. mart 2015. godine, da bi isti bio odgođen zbog odlaska postupajućeg sudije na novu dužnost, spis je preraspoređen drugom sudiji na postupanje u mjesecu maju 2015. godine, pa je glavni pretres zakazan za 10. septembar 2015. godine, čije odlaganje je tražio [apelantov] branilac [...], te je ročište odgođeno za 15. oktobar 2015. godine, na kojem je [apelantov] branilac tražio da se svi dokazi izvedu iznova s obzirom da se postupak vodi pred drugim sudijom“. Nadalje, Općinski sud je u predmetnom odgovoru na apelaciju naveo da je „pretres od 15. oktobra 2015. godine odložen za 28.oktobar 2015. godine na prijedlog [apelantovog] branioca, a radi navodnih pregovora oko zaključenja sporazuma o priznanju krivnje“, da je „pretres od 28. oktobra 2015. godine ponovo odložen za 23. novembar 2015. godine, a iz razloga što [apelantov] branilac nije uputio prijedlog za zaključenje sporazuma o priznanju krivnje za sva djela i u svim postupcima koji su pokrenuti protiv apelanta. Pretres od 23. novembra 2015. godine je održan i izvedeni su dokazi ponovnim saslušanjem svjedoka koji su već saslušani, a po prijedlogu [apelantovog] branioca i isti odložen za 17. decembar 2015. godine, jer nisu pristupili svi pozvani svjedoci, na kojem je branilac tražio odgađanje radi upoznavanja sa pribavljenim materijalnim dokazima (knjiga panjeva) i ročište je odgođeno za 14. januar 2016. godine“.
8. Nakon toga Općinski sud je donio Presudu broj 127 0 K 055208 14 K od 19. januara 2016. godine kojom je apelant proglašen krivim.
9. Kantonalni sud je, postupajući po žalbi apelantovog branioca, donio Presudu broj 127 0 K 055208 16 Kž od 19. maja 2016. godine kojom je djelimično preinačio presudu Općinskog suda od 19. januara 2016. godine i spis dostavio Općinskom sudu 22. juna 2016. godine.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja krivičnog postupka, došlo do povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je istakao da je „Općinski sud prvo ročište za glavni pretres zakazao i održao tek 11. aprila 2013. godine, što znači šest godina i pet mjeseci od dana potvrđivanja optužnice, što je nedopustivo dug period“. Nadalje, apelant je naveo da je u konkretnom predmetu „zakazan neuobičajeno veliki broj ročišta za glavni pretres od kojih je veći dio odgođen zbog raznih procesnih razloga iako je trebalo izvesti samo dokaz saslušanjem četiri lugara, koji su podnijeli prijave za šumsku štetu povodom izvršenih bespravnih sječa, te izvršiti uvid u materijalne dokaze“. Kako dalje navodi apelant, ukupno je zakazano 11 ročišta za glavni pretres od kojih je samo pet održano, dok su preostala ročišta odgođena. Apelant je predložio da Ustavni sud usvoji njegovu apelaciju, utvrdi povredu navedenog prava i naloži Općinskom sudu da hitno okonča postupak u navedenoj krivičnoj stvari i odluku donese bez daljeg odlaganja, kao i da naloži Vladi Tuzlanskog kantona da mu isplati iznos od 1.200,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovor na apelaciju
11. Općinski sud se u odgovoru na apelaciju ukratko osvrnuo na hronologiju predmetnog postupka, koji je u skladu sa dostavljenim podacima naveden u činjeničnom stanju, te, između ostalog, istakao da „sama činjenica što je Općinski sud u Banovićima prvo ročište po tvrdnji [apelantovog] branioca održao 11. aprila 2013. godine, koja tvrdnja je svakako netačna, jer je [apelantov] branilac postavljen za branioca po službenoj dužnosti na glavnom pretresu održanom 14. marta 2013. godine (rješenje od 14. marta 2013. godine), ne može se staviti [...] na teret [Općinskom sudu], ako je nesporno da je [Općinski sud] počeo sa radom 1. decembra 2012. godine, uz sve teškoće koje se odnose kako na početak rada namještenika, tako i na nedostatak materijalno-tehničkih sredstava“. Pored toga, Općinski sud je istakao da je apelant „taj koji je svojim ponašanjem doprinio da se postupak ne okonča pred Općinskim sudom u Živinicama, dok je Općinski sud u Banovićima postupao u kontinuitetu i svaki glavni pretres koji je odgođen odgođen je krivicom apelanta ili njegovog branioca“.
V.Relevantni propisi
12. U Zakonu o krivičnom postupku FBiH („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) relevantne odredbe glase:
Član 14.
Pravo na suđenje bez odgađanja (1) Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odgađanja, a najkasnije u roku od jedne godine od dana potvrđivanja optužnice.
(2) Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.
Član 139.
Naredba za dovođenje (1) Naredbu da se optuženi dovede može izdati sud ako je doneseno rješenje o pritvoru ili ako uredno pozvani optuženi ne dođe, a svoj izostanak ne opravda, ili ako se nije moglo izvršiti uredno dostavljanje poziva, a iz okolnosti očigledno proizlazi da optuženi izbjegava prijem poziva.
(2) Izuzetno, u hitnim slučajevima, naredbu iz stava 1. ovog člana može da izda i tužilac ukoliko uredno pozvani osumnjičeni ne dođe, a svoj izostanak ne opravda, s tim što ovu naredbu mora odobriti sudija za prethodni postupak u roku od 24 časa od izdavanja naredbe.
(3) Naredbu za dovođenje izvršava sudska policija.
(4) Naredba za dovođenje izdaje se pisano. Naredba sadržava: ime i prezime optuženog koji se treba dovesti, naziv krivičnog djela koje mu se stavlja na teret, uz navođenje odredbe krivičnog zakona, razlog zbog kojeg se naređuje dovođenje, službeni pečat i potpis sudije koji naređuje dovođenje.
(5) Lice kojem je povjereno izvršenje naredbe predaje naredbu optuženom i poziva ga da pođe s njim. Ako optuženi to odbije, dovešće ga prinudno.
VI.Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
15. Iako je apelacija podnesena prije nego što je postupak pravosnažno okončan, prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je dužina krivičnog postupka koji je okončan pred Kantonalnim sudom.
16. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja krivičnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – „razuman rok“
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
21. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
a)Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da je postupak pokrenut 30. oktobra 2006. godine, kada je podignuta optužnica protiv apelanta za krivično djelo šumska krađa, te da je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 127 0 K 055208 16 Kž od 19. maja 2016. godine. Imajući u vidu navedeno, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom ocjene dužine predmetnog postupka jeste devet i po godina.
b)Analiza razumnosti trajanja postupka
23. U konkretnom slučaju se radi o krivičnom postupku protiv apelanta koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 127 0 K 055208 16 Kž od 19. maja 2016. godine. Osim toga, Ustavni sud zapaža da optužnica broj broj KT-213/06 od 30. oktobra 2006. godine nije podignuta samo protiv apelanta već je bila podignuta protiv više optuženih kao saučinilaca krivičnog djela, kao i da je konkretni predmet, koji je vodio Općinski sud u Živinicama, ustupljen Općinskom sudu u decembru 2012. godine iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju radi o relativno složenom postupku.
24. Posmatrajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da se apelant nije odazivao na zakazana ročišta za glavni pretres u više navrata, te da je Općinski sud izdao više naredbi za njegovo dovođenje, da je u konačnici apelantu određen i pritvor. Sve ove činjenice idu u prilog konstataciji da je apelant u velikoj mjeri i sam utjecao na tok i dužinu trajanja postupka, i to od samog njegovog početka. Što se tiče doprinosa Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je konkretni predmet vođen pred Općinskim sudom u Živinicama, te da je u decembru 2012. godine ustupljen Općinskom sudu na nadležno postupanje. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud više puta zakazivao ročišta za glavni pretres na koja nisu pristupali apelant i ostali optuženi, kao i zbog toga što je odlaganje tražio apelantov opunomoćenik, nakon čega su izdavane naredbe o njihovom dovođenju.
25. Ustavni sud posebno ima u vidu da je predmetni krivični postupak trajao devet i po godina, ali, u okolnostima konkretnog slučaja, posebno imajući u vidu da se radi o relativno složenom krivičnom postupku, koji je vođen pred više sudova i protiv više optuženih, da je utvrđen apelantov doprinos dužini trajanja postupka izbjegavanjem da dođe na veliki broj zakazanih ročišta, zbog čega je Općinski sud izdavao i naredbe za apelantovo dovođenje, te mu određivao i pritvor, Ustavni sud nalazi da nema povrede prava na pravično suđenje.
26. Ustavni sud zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.
Pitanje naknade nematerijalne štete
27. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nema osnova za razmatranje apelantovog zahtjeva za naknadu štete zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
VIII.Zaključak
28. Iako je predmetni krivični postupak trajao devet i po godina, Ustavni sud zaključuje da nema povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku kao segmentu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada je utvrdio da je u pitanju relativno složen postupak koji se vodio pred više sudova i protiv više optuženih, pri čemu je apelant znatno doprinio predmetnoj dužini postupka izbjegavanjem da dođe na veliki broj zakazanih ročišta, zbog čega je Općinski sud izdavao i naredbe za njegovo dovođenje, te mu određivao i pritvor.
29. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman