Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1965/15 (E.K.,R. M.,"Frost" d.o.o. rashladna i trgovinska oprema Ljubuški i R. S. iz Bijeljine)
Odluka donesena 10. 11. 2016.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Postupak priznavanja strane sudske odluke
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1965/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 11. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. novembra 2016. godine, u predmetu broj AP-1965/15, rješavajući apelacije E. K. i drugih , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
E. K. protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 09 0 V 018135 14 Gž od 15. januara 2015. godine;
Robin Mujačić protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 03 0 V 010327 15 Gž 2 od 26. februara 2015. godine;
"Frost" d.o.o. rashladna i trgovinska oprema Ljubuški protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 V 002412 15 Gž od 9. februara 2016. godine;
Radomir Stojanović protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 12 0 U 004477 16 Gž od 8. aprila 2016. godine;
zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP 1965/15
1. E. K. iz Sarajeva (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 23. aprila 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 09 0 V 018135 14 Gž od 15. januara 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno rješenje Kantonalnog suda broj 09 0V 018135 13 V od 18. aprila 2014. godine i dopunsko rješenje od 21. oktobra 2014. godine kojim je priznat uslovni platni nalog Pokrajinskog suda u Salzburgu broj 9 CG 08/06b od 10. februara 2016. godine i potvrda za Evropski izvršni nalog–rješenje Pokrajinskog suda u Salzburgu od 14. marta 2013. godine i iste odluke izjednačene sa odlukom donesenom u Bosni i Hercegovini i proizvode pravno dejstvo u Bosni i Hercegovini i naloženo apelantu kao protivniku predlagača da predlagaču Daimler Chrysler Services Austria GmbH nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1917,45 KM.
AP-2837/15
2. Robin Mujačić iz Tuzle (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Amir Omerćehajić, advokat iz Tuzle podnio je 8. juna 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 03 0 V 010327 15 Gž 2 od 26. februara 2015. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno rješenje Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 V 0010327 14 V 2 od 6. januara 2015. godine kojim je priznata pravosnažna presuda Okružnog suda u Cirihu broj FP060158/U od 25. aprila 2007. godine, a kojom je dopunjena presuda Općinskog suda II u Sarajevu od 22. jula 1994. godine tako da je apelant kao tuženi dužan da tužiteljici za zajedničko dijete M. rođeno 30. avgusta 1994. godine plaća mjesečno doprinose za izdržavanje u iznosu od 650 CHF i to unaprijed mjesečno od dana 1. jula 2005. godine do navršene 18 godine života djeteta.
AP-1938/16
3. "Frost" d.o.o. rashladna i trgovinska oprema Ljubuški (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Mladen Šimić, advokat iz Ljubuškog podnio je 30. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 08 0 V 002412 15 Gž od 9. februara 2016. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno rješenje Kantonalnog suda u Širokom Bijegu broj 08 0 V 002412 15 V od 27. aprila 2015. godine kojim je priznata pravosnažna i izvršna presuda odluka Okružnog suda u Padovi, Italija broj 4213/12 od 28. septembra 2012. godine.
AP-2588/16
4. Radomir Stojanović iz Bijeljine (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Vesna Stevanović, advokat iz Bijeljine podnio je 14. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 12 0 U 004477 16 Gž od 8. aprila 2016. godine. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno rješenje Okružnog suda u Bijeljini broj 12 0 V 004477 14 V od 15. jula 2015. godine priznata je presuda u odsutnosti Kantonalnog suda u Kielcach I Građanski odjel u Republici Poljskoj broj IC 2183/11 od 12. juna 2012. godine kojom je apelant kao protivnik predlagača obavezan da predlagaču M.O. isplati iznos od 19219 EUR sa zakonskim zateznim kamatama.
Spajanje predmeta
5. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 1965/15. Apelacioni navodi
6. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
8. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
9. Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom.
10. Ustavni sud primjećuje da su u konkretnim slučajevima apelanti osporili rješenja Vrhovnog suda kojima su potvrđena rješenja Kantonalnog, odnosno Okružnog suda kojima su priznate odluke stranog suda. Stoga, Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje utvrđeno je članom 6. stav 1. Evropske konvencije, koji u svojoj prvoj rečenici glasi: „Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom“. Iz navedenog je vidljivo da je uslov za primjenu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, da su se u predmetnom postupku utvrđivala građanska prava i obaveze. Stoga se, u ovom slučaju postavlja pitanje da li se pri ocjeni ispunjenja pretpostavke za priznanje odnosno nepostojanja smetnji za priznanje odluke stranog suda utvrđuju građanska prava i obaveze i da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u takvim situacijama.
11. Ustavni sud smatra da postupak priznanja strane sudske odluke sam po sebi ne predstavlja "spor" u smislu značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se u konkretnom slučaju nije radilo o utvrđivanju građanskih prava i obaveza koje zahtijeva član 6. stav 1., tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva ili osnovanosti krivčne optužbe), već se samo raspravljalo o tome da li su ispunjene pretpostavke za priznanje odnosno da ne postoje smetnje za priznanje odluke stranog suda (vidi, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, odluka broj U- 16/03 od 17. marta 2004. godine, tačka 16. objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 15/04). Stoga, Ustavni sud smatra da se član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije, ne može primjeniti na postupak u kome su donesena osporena rješenja, te je stoga apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Pojedini apelanti navode da im je osporenom odlukom povrijeđeno i njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud dalje konstatuje da se, s obzirom da se u predmetnom postupku odlučivalo o tome da li su ispunjene pretpostavke za priznanje odnosno, da ne postoje smetnje za priznanje odluke stranog suda, predmetni postupak nije odnosio na imovinska prava apelanta. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U odnosu na navode pojedinih apelanata o povredi prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, koje je po svom karakteru akcesorno pravo u odnosu na pravo na pravično suđenje i imovinu, Ustavni sud zaključuje da su, u okolnostima konkretnih slučajeva, i ovi navodi takođe, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18 stav 3. tačka h). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman