Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2390/16 („Žitoprerada“ d.d. Bihać u stečaju i J. A.)
Odluka donesena 26. 10. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Uknjižba
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2390/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 10. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. oktobra 2016. godine, u predmetu broj AP-2390/16, rješavajući apelacije „Žitoprerada“ d.d. Bihać u stečaju, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio „Žitoprerada“ d.d. Bihać u stečaju, protiv:
- rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 011054 16 Pž od 17. marta 2016. godine;
- rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 011053 16 Pž od 17. marta 2016. godine;
- rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 010946 16 Pž od 19. maja 2016. godine;
- rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 011142 16 Pž od 19. maja 2016. godine;
- rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 011144 16 Pž od 19. maja 2016. godine;
- rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 011140 16 Pž od 19. maja 2016. godine;
- rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 011141 16 Pž od 19. maja 2016. godine;
- rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 011143 16 Pž od 19. maja 2016. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-2390/16 „Žitoprerada“ d.d. Bihać u stečaju (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jasmin Abdagić, advokat iz Cazina, podnio je 7. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 011054 16 Pž od 17. marta 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Cazinu, Zemljišno-knjižni ured broj 020-0-Dn-15-000 641 od 4. februara 2015. godine, kojim je odbijen zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama (pobliže opisane u izreci prvostepenog rješenja) u korist apelanta, te će se izvršiti zabilježba odbijenog zahtjeva.
2. AP-2391/16 Apelant, kojeg zastupa Jasmin Abdagić, advokat iz Cazina, podnio je 7. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 011053 16 Pž od 17. marta 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Cazinu, Zemljišno-knjižni ured broj 020-0-Dn-15-000 637 od 3. februara 2015. godine kojim je odbijen zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama (pobliže opisane u izreci prvostepenog rješenja) u korist apelanta, te će se izvršiti zabilježba odbijenog zahtjeva.
3. AP-2777/16 Apelant, kojeg zastupa Jasmin Abdagić, advokat iz Cazina, podnio je 29. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 010946 16 Pž od 19. maja 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Cazinu, Zemljišno-knjižni ured broj 020-0-Dn-15-000 633 od 18. januara 2016. godine kojim je odbijen zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama (pobliže opisane u izreci prvostepenog rješenja) u korist apelanta, te će se izvršiti zabilježba odbijenog zahtjeva.
4. AP-2778/16 Apelant, kojeg zastupa Jasmin Abdagić, advokat iz Cazina, podnio je 29. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 011142 16 Pž od 19. maja 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Cazinu, Zemljišno-knjižni ured broj 020-0-Dn-15-000 640 od 24. februara 2016. godine kojim je odbijen zahtjev za upis prava vlasništva na nekretninama (pobliže opisane u izreci prvostepenog rješenja) u korist apelanta, te će se izvršiti zabilježba odbijenog zahtjeva.
5. AP-2779/16 Apelant, kojeg zastupa Jasmin Abdagić, advokat iz Cazina, podnio je 29. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 011144 16 Pž od 19. maj 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Cazinu, Zemljišno-knjižni ured broj 020-0-Dn-15-000 635 od 24. februara 2016. godine kojim je odbijen zahtjev za upis prava vlasništva na nekretninama (pobliže opisane u izreci prvostepenog rješenja) u korist apelanta, te će se izvršiti zabilježba odbijenog zahtjeva.
6. AP-2780/16 Apelant, kojeg zastupa Jasmin Abdagić, advokat iz Cazina, podnio je 29. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 011140 16 Pž od 19. maja 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Cazinu, Zemljišno-knjižni ured broj 020-0-Dn-15-000 647 od 24. februara 2016. godine kojim je odbijen zahtjev za upis prava vlasništva na nekretninama (pobliže opisane u izreci prvostepenog rješenja) u korist apelanta, te će se izvršiti zabilježba odbijenog zahtjeva.
7. AP-2781/16 Apelant, kojeg zastupa Jasmin Abdagić, advokat iz Cazina, podnio je 29. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 011141 16 Pž od 19. maj 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Cazinu, Zemljišno-knjižni ured broj 020-0-Dn-15-000 644 od 24. februara 2016. godine kojim je odbijen zahtjev za upis prava vlasništva na nekretninama (pobliže opisane u izreci prvostepenog rješenja) u korist apelanta, te će se izvršiti zabilježba odbijenog zahtjeva.
8. AP-2782/16 Apelant, kojeg zastupa Jasmin Abdagić, advokat iz Cazina, podnio je 29. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 01 0 Dn 011143 16 Pž od 19. maja 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijena je apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Općinskog suda u Cazinu, Zemljišno-knjižni ured broj 020-0-Dn-15-000 636 od 24. februara 2016. godine kojim je odbijen zahtjev za upis prava vlasništva na nekretninama (pobliže opisane u izreci prvostepenog rješenja) u korist apelanta, te će se izvršiti zabilježba odbijenog zahtjeva.
Spajanje predmeta S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-2390/16. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
U toku predmetnih postupaka, utvrđeno je, između ostalog, da je apelant tražio da se na osnovu primjene odredbe člana 338. stav 1. Zakona o stvarnim pravima u njegovu korist izvrši uknjižba prava vlasništva na predmetnim nekretninama, te da se na istim briše državno vlasništvo. Nadalje, konstatovano je da odredba člana 338. stav 1. Zakona o stvarnim pravima propisuje da ako posebnim zakonom nije određeno drugačije, pravo upravljanja ili korišćenja ili raspolaganja, kao osnovna prava na stvarima u društvenom odnosno državnom vlasništvu, koje do stupanja na snagu ovog zakona nije postalo vlasništvo druge osobe, danom stupanja na snagu ovog zakona pretvaraju se u pravo vlasništva njihovog dosadašnjeg nosioca, odnosno njegovog pravnog sljednika, ako te stvari mogu biti predmet prava vlasništva. Isto tako, konstatovano je da odredba člana 43. stav 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu propisuje da ako korisnik ne koristi poljoprivredno zemljište u vlasništvu države, duže od jedne godine ili ne osigura korišćenje tog zemljišta u skladu sa članom 40. tog zakona, kantonalno ministarstvo će po službenoj dužnosti ili na zahtjev korisnika zemljišta donijeti rješenje o oduzimanju tog zemljišta radi davanja na korišćenje drugim pravnim ili fizičkim licima kojima je poljoprivredna djelatnost osnovna djelatnost. Također, u obrazloženjima osporenih odluka je navedeno da iz stanja spisa i dokaza proizilazi da su predmetne nekretnine upisane kao državno vlasništvo sa dijelom 1/1, da nije sporno da se radi o nekretninama koje predstavljaju poljoprivredno zemljište i da je na njima uknjiženo pravo korišćenja apelanta, da je izvršena zabilježba postojanja rješenja Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Unsko-sanskog kantona od 3. marta 2014. godine (pravosnažno 14. jula 2014. godine), kojim rješenjem je od apelanta oduzeto sporno zemljište i dodijeljeno na privremeno korišćenje Općini Cazin na period od 5 godina. Shodno navedenom, zaključeno je da nije osnovan apelantov zahtjev da se u njegovu korist u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižba prava vlasništva na nekretninama jer nisu ispunjeni uslovi iz člana 338. stav 1. Zakona o stvarnim pravima, obzirom da je apelantu, u smislu odredbe člana 43. stav 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, prestalo pravo korišćenja predmetnih nekretnina, na osnovu pravosnažnog rješenja Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Unsko-sanskog kantona od 3. marta 2014. godine, koje je donijeto u upravnom postupku. U vezi s tim, konstatovano je da se u parničnom, niti vanparničnom postupku ne može ispitivati zakonitost upravnog akta, već se to može učiniti u upravnom sporu, pa shodno tome sud nije imao ovlaštenje niti mogućnost da se upušta u ocjenu zakonitosti pravosnažnog upravnog rješenja Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Unsko-sanskog kantona od 3. marta 2014. godine, na osnovu kojeg je izvršeno oduzimanje predmetnih nekretnina, odnosno poljoprivrednog zemljišta od apelanta i dodjeljivanje istog na privremeno korišćenje Općini Cazin, dok je apelant ovo rješenje mogao osporavati u upravnom sporu kod nadležnog suda, a što nije učinio.
Apelacioni navodi Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelant poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ustavni sud, na osnovu apelacionih navoda, zaključuje da apelant, u suštini, smatra da je u odlukama koje je osporio pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, apelant se pozvao i na povredu nekih drugih ustavnih prava (pravo na djelotvoran pravni lijek), ali te navode nije posebno obrazlagao niti argumentirao, već ih je zasnovao na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05). Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanta. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman