Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-957/16 (O. V.)
Odluka donesena 26. 10. 2016.
- Neovlašteno lice
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-957/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 10. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. oktobra 2016. godine, u predmetu broj AP-957/16, rješavajući apelaciju Osmana Vantića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka d), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Osmana Vantića podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 K 091382 16 Kž od 16. februara 2016. godine i rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 K 091382 16 K3 od 27. januara 2016. godine zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.
OBRAZLOŽENJE
1. Osman Vantić (u daljnem tekstu: apelant) kojeg zastupa advokat Osman Mulahalilović podnio je 29. februara 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 K 091382 16 Kž od 16. februara 2016. godine i rješenja Osnovnog suda broj 96 0 K 091382 16 K3 od 27. januara 2016. godine.
2. Apelantu je, kao optuženom u krivičnom postupku koji se vodio protiv njega pred Osnovnim sudom Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Osnovni sud) rješenjem tog suda 96 0K 025282 11 Kpp od 17. januara 2011. godine, postavljen za branioca advokat Osman Mulahalilović (u daljem tekstu: branilac).
3. Nakon okončanja krivičnog postupka, koji se vodio protiv apelanta kao optuženog, njegov branilac je dostavio Osnovnom sudu opredijeljen zahtjev za naknadu troškova, obračunat prema Odluci o naknadi troškova krivičnog postupka prema Zakonu o krivičnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine i zatražio isplatu PDV-a na troškove postupka.
4. Rješenjem Osnovnog suda broj 96 0 K 091382 16 K3 od 27. januara 2016. godine određeno je da se braniocu na ime odbrane apelanta isplati iznos od 1744 KM na njegov račun broj 141-601- 00115342-32 kod Bosna Bank International dd Brčko.
5. Rješenjem Apelacionog suda Brčko Distrikta BiH broj uvažena je žalba Tužioca Brčko Distrikta BiH i preinačeno rješenje tako što je advokatu Osmanu Mulahaloiloviću kao braniocu po službenoj dužnosti umjesto iznosa 1744,00 KM , treba isplatiti iznos od 1.344,00 KM na njegov račun broj 141-601-00115342-32 kod Bosna Bank International dd Brčko.
6. Apelant smatra da je zbog obračunavanja troškova njegovom braniocu prema Odluci o naknadi troškova krivičnog postupka prema Zakonu o krivičnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine, došlo do povrede prava njegovog branioca na pravično suđenje, prava na imovinu iz čl. II/3. e) i k) i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda glasi:
«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;»
8. Apelant se u apelaciji žalio da je rješenjem o troškovima krivičnog postupka koji se vodio protiv njega kao optuženog, povrijeđeno pravo njegovog branioca na pravično suđenje, pravo na imovinu iz čl. II/3. e) i k) i člana 6. stav 1. Evropske konvencije člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju i prava iz člana II/4 Ustava BiH i člana 14. Evropske konvencije, je je naknada troškova braniocu obračunata prema Odluci o naknadi troškova krivičnog postupka prema Zakonu o krivičnom postupku Brčko distrikta Bosne i Hercegovine bez obračunatog PDV-a na troškove postupke.
9. Ustavni sud zapaža, kao optuženom u krivičnom postupku koji se vodio protiv njega pred Osnovnim sudom Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Osnovni sud) rješenjem tog suda 96 0 K 025282 11 Kpp od 17. januara 2011. godine, postavio branioca po službenoj dužnosti, gdje je odredio da će se troškovi branioca isplatiti iz budžetskih sredstava suda. Stoga slijedi da je apelantov branilac za svoj profesionalni rad ovlašten da traži pripadajuću naknadu od suda koji ga je po službenoj dužnosti postavio za branioca apelanta, te da će pripadajući troškovi biti isplaćeni iz budžetskih sredstava suda. Apelantov branilac je u skladu s navedenim postupio, te je nakon okončanja krivičnog postupka, koji se vodio protiv apelanta kao optuženog, dostavio Osnovnom sudu opredjeljen zahtjev za naknadu svojih troškova. Budući da nije bio zadovoljan obračunatim troškovima, apelantov branilac je u svoje ime i za svoj račun podnio žalbu na rješenje o troškovima, koju je Apelacioni sud odbio kao neosnovanu.
10. Budući da apelantov branilac nije apelantov izabrani branilac, za čije bi profesionalne usluge apelant bio dužan da mu plati pripadajuću nagradu i naknadu troškova, Ustavni sud zaključuje, da je apelant u konkretnom slučaju neovlašten da u svoje ime podnese apelaciju pred Ustavnim sudom zbog povrede navedenih prava njegovog branioca, jer Osnovni sud i Apelacioni sud u osporenim rješenjima nisu odlučivali o krivičnoj optužbi protiv apelanta, niti o građanskim pravima i obavezama apelanta, odnosno o apelantovim imovinskim pravima, već o pravima na nagradu i naknadu njegovog branioca postavljenog po službenoj dužnosti, gdje je ovo odnos zasnovan direktno između suda i branioca, a apelant je u ovoj pravnoj stvari treće lice.
11. Iz navedenog proizlazi da apelant nije lice koje ima pravo da u konkretnom slučaju pokrene postupak pred Ustavnim sudom.
12. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka d). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman