Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-629/15 (E. H., M. Š. i H. H i M. T., I. K., I. M., E. A. i Š. I.)
Odluka donesena 26. 10. 2016.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prava iz radnog odnosa
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-629/15
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 10. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. oktobra 2016. godine, u predmetu broj AP-629/15, rješavajući apelacije E. H. i drugih, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
E. H., M. Š. i H. H., protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 193832 14 Rsž od 21. januara 2015. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 197763 14 Rsž od 15.
decembra 2014. godine i presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 001121 14 Gž 2 od 17. decembra 2014. godine;
M. T., I. K., I. M., E. A. i Š. I., protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 007680 14 Rsž od 16. januara 2015. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 008365 14 Gž 2 od 14.
januara 2015. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 009800 14 Gž 2 od 30. januara 2015. godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 020921 14 Rsž 2 od 11. februara 2015.
godine, presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 P 163180 13 Rev od 17. februara 2015. godine;
zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP-629/15
1. E. H., M. Š. i H. H (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Milka Tomić, advokatica iz Tuzle, podnijeli su 10. februara 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Rs 193832 14 Rsž od 21. januara 2015. godine, presude Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 197763 14 Rsž od 15. decembra 2014. godine i presude Kantonalnog suda broj 32 0 P 001121 14 Gž 2 od 17. decembra 2014. godine. U konkretnom slučaju, osporenim konačnim odlukama djelimično su usvojeni tužbeni zahtjevi apelanata, kojim su tražili da im tužena (JP „Elektroprivreda BiH“ d.d. Sarajevo-Zavisno društvo Rudnici „Kreka“ d.o.o. Tuzla) isplati razliku plaća i naknada plaća, te uplati doprinose Federalnom zavodu PIO/MIO, za određene vremenske periode, dok su odbijeni njihovi tužbeni zahtjevi preko dosuđenih iznosa.
AP-1291/15
2. M. T., I. K., I. M., E. A. i Š. I. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Milka Tomić, advokatica iz Tuzle, podnijeli su 20. marta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv presude Kantonalnog suda broj 32 0 Rs 007680 14 Rsž od 16. januara 2015. godine, presude Kantonalnog suda broj 32 0 P 008365 14 Gž 2 od 14. januara 2015. godine, presude Kantonalnog suda broj 32 0 P 009800 14 Gž 2 od 30. januara 2015. godine, presude Kantonalnog suda u broj 32 0 Rs 020921 14 Rsž 2 od 11. februara 2015. godine, presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 P 163180 13 Rev od 17. februara 2015. godine. U konkretnom slučaju, osporenim konačnim odlukama djelimično su usvojeni tužbeni zahtjevi apelanata, kojim su tražili da im tužena (JP „Elektroprivreda BiH“ d.d. Sarajevo-Zavisno društvo Rudnici „Kreka“ d.o.o. Tuzla) isplati razliku plaća i naknada plaća, te uplati doprinose Federalnom zavodu PIO/MIO, za određene vremenske periode, dok su odbijeni njihovi tužbeni zahtjevi preko dosuđenih iznosa. Spajanje predmeta
3. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-629/15. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
4. U predmetnim parničnim postupcima je, nakon provedenog dokaznog postupka, utvrđeno da je tuženi apelantima obračunavao i isplaćivao plaće prema svom Pravilniku o plaćama primjenom polaznog osnova i koeficijenata koji nisu usklađeni sa čl. 25. i 26. Kolektivnog ugovora o pravima i obavezama poslodavaca i zaposlenika u oblasti rudarstva u F BiH, zbog čega apelantima pripada pravo na razliku plaće do visine plaće obračunate primjenom odredbi čl. 24., 25. i 26. navedenog Granskog kolektivnog ugovora. Međutim, suprotno rezonovanju apelanata, zaključeno je da nije bilo mogućnosti ni mjesta da se sporna razlika plaće utvrđuje kombinacijom međusobno nespojivih parametara iz Pravilnika o plaćama tuženog i ugovora o radu sa jedne strane i parametara iz navedenog Granskog kolektivnog ugovora sa druge strane.
Apelacioni navodi
5. Nakon brižljive, pojedinačne analize podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupcima koji su rezultirali osporenim odlukama, u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman