Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1088/14 (Općina Livno)

Odluka donesena 26. 10. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršni postupak
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1088/14

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 10. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. oktobra 2016. godine, u predmetu broj AP-1088/14, rješavajući apelaciju Općine Livno, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) i stav (4), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Općine Livno protiv rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 005199 13 Gži od 3.

marta 2014. godine, u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Općine Livno protiv rješenja Kantonalnog suda u Livnu broj 68 0 P 005199 13 Gži od 3.

marta 2014. godine, u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Općina Livno (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Općinsko javno pravobranilaštvo Livno podnijela je 6. marta 2014. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 68 0 P 005199 13 Gži od 3. marta 2014. godine.

2. Tražitelj izvršenja D.K. podnio je Općinskom sudu u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) 23.10.2009. godine prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „Auto Klub „ Livno iz Livna , a na temelju pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda broj 68 0 P 005199 08 P od 3. marta 2009. godine, radi namirenja novčanog potraživanja tražitelja izvršenja protiv izvršenika „ Auto klub“ iz Livna , u iznosu od 15.480,00 KM , na ime neisplaćenih plaća, te uplate doprinosa za MIO / PIO , u iznosu od 12.146,61 KM, troškova parničnog postupka u iznosu od 780,00 KM, a sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe, pa do konačne isplate, te da se odredi izvršenje na nekretninama izvršenika koje su upisane u zk.ul.br. 1727 K.O. Livno , identičnim kao K.O. 261/12 , u prirodi zgrada i dvorište i k.č. 261 /16 u prirodi gradilište, koje je izvršenik suvlasnik sa 1/2 dijela, zabilježbom ovog rješenja o izvršenju u zemljišnim knjigama Općinskog suda, te utvrđenje vrijednosti i prodajom opisane nekretnine do namirenja potraživanja tražitelja izvršenja, a iz iznosa dobivenog prodajom, te da istu zabilježbu izvrši Općinski sud u zemljišnim knjigama.

3. Rješenjem Općinskog suda 68 0 P 005199 09 I od 29.10.2009. godine u potpunosti je usvojen navedeni prijedlog za izvršenje tražitelja izvršenja D.K. i određeno izvršenje.

4. Apelantica, kao treće lice, u predmetnom izvršnom postupku podnijela prigovor Općinskom sudu protiv rješenja Općinskog suda 68 0 P 005199 09 I od 29.10.2009. godine i predložila da se izvršenje na predmetnim nekretninama na kojima je predloženo izvršenje proglasi nedopuštenim, jer „Auto klub“ Livno kao izvršenik nije vlasnik nekretnine na kojoj je određeno izvršenje.

5. Rješenjem Općinskog suda broj 68 0 P 005199 13 I 2 od 17. aprila 2013. godine apelanticin prigovor kao trećeg lica u predmetnom izvršnom postupku protiv rješenja Općinskog suda 68 0 P 005199 09 I od 29.10.2009. godine odbijen je u cjelosti kao neosnovan.

6. Rješenjem Kantonalnog suda broj broj 68 0 P 005199 13 Gži od 3. marta 2014. godine apelanticina žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja je navedeno da iz stanja spisa proizlazi kao nesporna činjenica, a što se vidi iz priloženog zemljišno-knjižnog uloška broj 1161 K.O. Livno da se nekretnina označena kao k.č. 261/12 vodi kao zgrada i dvorište neplodno, a nekretnina označena kao k.č. 261/16 vodi kao gradilište-neplodno i iste su preuzete iz zk. ul. broj 1727 k.o. Livno i u vlasničkom listu se vode kao 1/1 državno vlasništvo, u teretnom listu-C na osnovu rješenja NOO Livno broj 04/III-NA-&1-61 od 10.11.1961. godine uknjiženo je pravo korištenja na nekretninama u A listu u korist Auto-Moto- Društva Livno sa 1/2, te je u korist Općinskog saveza vozača i automehaničara Livno uknjiženo pravo korištenja sa 1/2 dijela navedenih nekretnina. Na osnovu pravomoćnog rješenja HBK Ministarstva pravosuđa i uprave Livno broj 06-R- 11/04 od 19.03.2004.godine uknjižena je promjena imena tako da umjesto Auto-Moto-Društvo Livno iz Livna je upisan Auto-klub Livno iz Livna kao izvršenik. Takođe je u obrazloženju navedeno da iz zk. ul. br. 1727 k.o. Livno proizlazi da treća osoba Općina Livno nije upisana ni kao vlasnik, a niti kao korisnik predmetnih nekretnina, već su kao nositelji prava korištenja na predmetnim nekretninama uknjiženi Auto-klub Livno izvršenik i Općinski savez vozača i automehaničara Livno sa po ½ dijela.

Apelacioni navodi

7. Apelantica se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

8. S obzirom da je apelantica nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da apelantica ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola, koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoj stav ustanovljen u odluci broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, u kojoj je zaključeno da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, dok Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, te da prema članu VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njom povrijeđena prava, može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U citiranoj odluci je pored navedenog zaključeno, da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka h). i stav 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav 3. tačka h). i stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«3. Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h). apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

4 Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.» Dopustivost prima facie

10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i te povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, na koje se apelantica pozvala u predmetnoj apelaciji, odnose isključivo na način na koji su Kantonalni i Općinski sud utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

12. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju svojih odluka osporenih predmetnom apelacijom dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelantica nije ponudila relevantne argumente koji bi opravdali njene tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede prava na pravično suđenje, osim što je nezadovoljna rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantice u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvala, odnosno ništa što ukazuje da apelantica ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

Dopustivost ratione materiae

13. Ustavni sud će ispitati dopustivost apelacije u odnosu na ustavno pravo apelantice na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine. Potrebno je odgovoriti na pitanje je li se u predmetnom postupku odlučivalo o imovinskim pravima i obavezama apelantice. Apelantica se žali na rješenje Kantonalnog suda, smatrajući da je istim povrijeđeno njeno pravo na imovinu. S tim u vezi, Ustavni sud ističe da član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, štiti samo postojeću imovinu, a ne i pravo na sticanje imovine (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Marckx, presuda od 13. juna 1979. godine serija A-31). Zbog toga je navedeni član Ustava Bosne i Hercegovine primjenjiv samo na postupke koji imaju za predmet spora postojeću imovinu, a ne postupke u kojima apelant nastoji sebi osigurati pravo na sticanje imovine. U konkretnom slučaju, predmet spora pred Općinskim sudom je izvršenje na nekretninama na kojima je uknjiženo pravo korištenja na ime Auto-klub Livno iz Livna kao izvršenika. Apelantica kao treća osoba u predmetnom izvršnom postupku osporava pravo korištenja izvršenika na predmetnim nekretninama, međutim iz zk. ul. br. 1727 k.o. Livno proizlazi da apelantica kao treća osoba nije upisana ni kao vlasnik, a niti kao korisnik predmetnih nekretnina, već je kao nositelj prava korištenja na predmetnim nekretninama uknjižen izvršenik Auto-klub Livno. Iz navedenog slijedi da predmetne nekretnine koje su predmet spora, ne predstavljaju postojeću imovinu apelantice, niti je ona na osnovu relevantnih propisa mogla imati «legitimno očekivanje» da će steći imovinsko pravo na predmetnim nekretninama, pa znači da apelantica nema imovinsko pravo zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija, u ovom dijelu, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka h). i stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1088/14 (Općina Livno) | Sudska praksa | Aktio