Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1068/15 (LJ. S.)

Odluka donesena 26. 10. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1068/15

Apelacija

Odluka o meritumu

26. 10. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1068/15, rješavajući apelaciju Lj. S., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 26. oktobra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Lj. S.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci broj 71 0 Rs 037278 01 P od 16. decembra 2014. godine.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Lj. S.

u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 3.900,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da nakon isteka tog roka plati apelantu Lj. S. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Lj. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Mila Baltić, advokat iz Banje Luke, podnio je 9. marta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan donošenjem Presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 Rs 037278 01 P od 16. decembra 2014. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 19. maja 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud je 1. juna 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 22. februara 2001. godine podnio tužbu Osnovnom sudu protiv tuženog „Voćar-Palanke“ d.o.o. Laktaši (u daljnjem tekstu: tuženi) radi zaštite prava iz radnog odnosa.

6. Osnovni sud je donio Presudu broj Rs-268/01 od 17. aprila 2003. godine kojom je djelimično usvojen apelantov tužbeni zahtjev.

7. Odlučujući u žalbenom postupku, Okružni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) je donio Rješenje broj Ž-333/03 od 21. septembra 2005. godine kojim je žalbu tuženog uvažio, prvostepenu presudu od 17. aprila 2003. godine ukinuo u osporenom usvajajućem dijelu i predmet u tom dijelu vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.

8. Osnovni sud je, u ponovnom postupku, donio Presudu broj 71 0 Rs 037278 01 P od 16. decembra 2014. godine, koja je postala pravosnažna 27. februara 2015. godine. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, došlo do povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je istakao da je predmetni postupak trajao 13 godina i sedam mjeseci. Apelant je napomenuo da je odrebom člana 10 Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da svaka stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku, a sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Istim zakonom je u odredbi člana 420 propisano da je sud dužan da u postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, uvijek obraća naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. Imajući u vidu navedeno, apelant smatra da mu je nerazumno dugim suđenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje u predmetu u kome je on zahtijevao zaštitu svojih građanskih prava. Apelant je istakao i zahtjev za naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 300,00 KM za svaku godinu trajanja parničnog postupka, odnosno ukupno iznos od 3.900,00 KM za 13 godina trajanja suđenja.

b) Odgovor na apelaciju

10. Osnovni sud se u odgovoru na apelaciju ukratko osvrnuo na hronologiju predmetnog postupka koji je, u skladu sa dostavljenim podacima, naveden u činjeničnom stanju, te, između ostalog, naveo da je nakon donošenja odluke drugostepenog suda „više puta odgađao pripremna ročišta zbog nepostojanja procesnih pretpostavki za održavanje ročišta u pogledu dostave poziva za tuženog“, napomenuvši „da su se uslovi za sprovođenje pripremnog ročišta, a potom i glavne rasprave tek stvorili stupanjem na snagu Izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku iz avgusta 2013. godine, s obzirom da se dostava pismena za tuženog, tek u skladu sa izmjenama spomenutog zakona mogla izvršiti uredno na osnovu odredbe člana 349 stav 3 istog propisa“. Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud je istakao „da tokom postupka nije došlo do kršenja prava navedenih u predmetnoj apelaciji i da je suđenje za dio tužbenog zahtjeva koji je višom odlukom ukinut okončano tek nakon što su za to bile ispunjene procesne pretpostavke za održavanje ročišta, u konkretnom slučaju uslovljene urednom dostavom pismena za tuženog“.

V.Relevantni propisi

11. Zakon o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) u relevantnom dijelu glasu:

Član 10.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI.Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

14. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je pravosnažno okončan Presudom Osnovnog suda broj 71 0 Rs 037278 01 P od 16. decembra 2014. godine. Zatim, presudu kojom je okončan postupak apelant je primio 11. februara 2015. godine, a apelacija je podnesena 9. marta 2015. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

15. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

16. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

17. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

18. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […] a)Relevantni principi

19. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

20. Podržavajući praksu Evropskog suda, Ustavni sud podsjeća i na to da član 6 stav 1 Evropske konvencije državama ugovornicama nameće dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

b) Period koji se uzima u obzir

21. Ustavni sud zapaža da je apelant pokrenuo postupak tužbom od 22. februara 2001. godine, a konačna odluka u predmetu je presuda Osnovnog suda od 16. decembra 2014. godine. Dakle, postupak je ukupno trajao 13 godina i devet mjeseci.

c) Analiza dužine trajanja postupka

22. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je prije podnošenja apelacije okončan navedenom presudom Osnovnog suda, da je predmetni postupak po zakonu hitne prirode, a iz stanja spisa proizilazi da se ne radi o naročito složenom postupku. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja postupka, te s obzirom na činjenicu da je u pitanju potraživanje nastalo iz radnog odnosa, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od većeg značaja za apelanta.

23. Što se tiče postupanja Osnovnog suda, Ustavni sud primjećuje da je apelant tužbu podnio 22. februara 2001. godine, te da je Osnovni sud donio presudu tek nakon dvije godine i jednog mjeseca (17. aprila 2003. godine). Navedena presuda Osnovnog suda je ukinuta rješenjem Okružnog suda nakon dvije godine i pet mjeseci (31. septembra 2005. godine). Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u ponovljenom postupku donio novu presudu tek nakon devet godina i dva mjeseca (16. decembra 2014. godine). Osnovni sud je u svom odgovoru na apelaciju, između ostalog, naveo da je nakon donošenja odluke drugostepenog suda „više puta odgađao pripremna ročišta zbog nepostojanja procesnih pretpostavki za održavanje ročišta u pogledu dostave poziva za tuženog“, napomenuvši „da su se uslovi za sprovođenje pripremnog ročišta, a potom i glavne rasprave tek stvorili stupanjem na snagu Izmjena i dopuna Zakona o parničnom postupku iz avgusta 2013. godine, s obzirom da se dostava pismena za tuženog, tek u skladu sa izmjenama pomenutog zakona mogla izvršiti uredno temeljem odredbe člana 349 stav 3 istog propisa“. Ustavni sud smatra da su okolnosti na koje je ukazao Osnovni sud u određenoj mjeri objektivno uticale na dužinu trajanja predmetnog postupka, ali da je članom 10 Zakona o parničnom postupku propisano da je sud dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Osim toga, Ustavni sud podsjeća da je u odrebi člana 420 Zakona o parničnom postupku propisano da će sud u postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. Prema stanju spisa i u odgovoru Osnovnog suda, evidentno je da u postupku pred tim sudom nisu poštovane navedene odredbe čl. 10 i 420 Zakona o parničnom postupku, budući da je predmetni postupak, koji je hitne prirode, okončan tek nakon 13 godina i devet mjeseci, što se ne može smatrati razumnim trajanjem postupka, ni pored okolnosti koje su uticale na njegovu ukupnu dužinu, a koje se mogu staviti na teret Osnovnom sudu. U pogledu ponašanja Okružnog suda, Ustavni sud uočava da je taj sud svoju odluku po žalbi donio u roku od dvije godine i pet mjeseci, što se, takođe, ne može smatrati razumnim rokom. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi, Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A broj 194, stav 21, i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Navedeno znači da su redovni sudovi bili u obavezi da na odgovarajući način upravljaju predmetnim postupkom, da u razumnim rokovima preduzimaju procesne radnje kako bi parnične stranke blagovremeno došle do pravosnažne sudske odluke kojom bi bilo riješeno pitanje iz radnog odnosa.

24. S obzirom na navedeno, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

25. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

26. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

27. Shodno navedenom, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost, kao što je to u konkretnom slučaju. S obzirom na to da je postupak trajao više od 13 godina, te da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 3.900,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna da isplati Vlada Republike Srpske, s obzirom na sjedište redovnih sudova, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

28. Ustavni sud zaključuje da je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer je postupak, koji je hitne prirode, trajao 13 godina i devet mjeseci.

29. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

30. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1068/15 (LJ. S.) | Sudska praksa | Aktio