Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3486/13 (Medžlis Islamske zajednice Banjaluka)

Odluka donesena 26. 10. 2016.

  • Izmijenjene pravne okolnosti
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3486/13

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 10. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. oktobra 2016. godine, u predmetu broj AP-3486/13, rješavajući apelaciju Medžlis Islamske Zajednice Banja Luka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka g), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Medžlisa Islamske zajednice Banjaluka podnesena protiv presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 008653 12 U od 14. juna 2013. godine zato što su izmijenjene pravne okolnosti.

OBRAZLOŽENJE

1. Medžlis Islamske zajednica Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant) kojeg zastupa Meliha Filipović, advokat iz Banjaluke podnio je 7. avgusta 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 008653 12 U od 14. juna 2013. godine.

2. Rješenjem Republičke uprave za geodetsko imovinsko pravne poslove Područne jedinice Banjaluka (u daljnjem tekstu: Područna jedinica Banjaluka) broj 21.11/476-649/08 od 4. avgusta 2011. godine u tački 1. dispozitiva utvrđeno je da je sa 1. decembrom 2006. godine, kao danom stupanja na snagu Zakona o građevinskom zemljištu Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 112/06, u daljem tekstu: ZGZ), po sili zakona prestalo državno vlasništvo na građevinskom zemljištu označenom kao: k.č. broj 47/57 u površini od 11 m2, upisana u z.k.ul.broj 8593 k.o. Banjaluka, društvena svojina sa 1/1 dijela, s pravom korištenja Čamila Gazića sa 1/24 dijela i drugih sukorisnika sa raznim idealnim dijelovima i k.č. broj 47/58 u površini od 11 m', upisana u z.k. ul. broj 8397 k.o. Banjaluka kao društvena svojina sa 1/1 dijela, s pravom korištenja zemljišta Nazife Gazić sa 1/24 dijela i drugih sukorisnika sa raznim idealnim dijelovima, koje se po novom premjeru odnose na dio k.č. broj 4363/2 upisana u p.l. broj 2302 k.o. Banjaluka 7 kao posjed Odbora islamske zajednice sa 1/1 dijela. U tački 3. dispozitiva određeno je da će nakon pravosnažnosti rješenja Zemljišno-knjižno odjeljenje Područne jedinice Banjaluka izvršiti promjenu stanja u zemljišnoj knjizi tako što će zemljište iz tačke 1. dispozitiva toga rješenja upisati na pomenuta fizička lica, koja su u zemljišnoj knjizi navedena kao privremeni korisnici tog zemljišta, upravo sa dijelovima na koje su i upisani.

3. Apelant je protiv rješenja Područne jedinice Banjaluka broj 21.11/476-649/08 od 04.08.2011. godine podnio žalbu Republičkoj upravi za geodetsko imovinsko pravne poslove Banjaluka (u daljnjem tekstu: Republička uprava). U žalbi apelant je naveo da je prvostepeno rješenje nezakonito, jer je zemljište bilo u sklopu Džamije Ferhadije puno prije avio-snimanja odnosno 1969. godine, te da upravni organ nije utvrdio činjenicu da li su podnosioci zahtjeva izgubili pravo korištenja na predmetnom zemljištu te da nisu provedeni dokazi, te da činjenica da su parcele 1969. godine upisane u katastar nije dokaz da podnosioci zahtjeva imaju pravo na predmetno zemljište.

4. Rješenjem Republičke uprave broj 21.05/475-254/10 od 25. novembra 2011. godine apelantova žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno prvostepeno rješenje.

5. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 008653 12 U od 14. juna 2013. godine apelantova tužba protiv rješenja Republičke uprave broj 21.05/475-254/10 od 25. novembra 2011. godine odbijena je kao neosnovana.

6. U obrazloženju te presude sud je naveo da iz činjenica utvrđenih u postupku koji je prethodio donošenju osporenog akta, nesporno proizlazi da su se ispunili uslovi iz odredbe člana 44. stav 1. ZGZ za prestanak državnog vlasništva i uspostavljanje ranijeg vlasničko-pravnog statusa na predmetnom zemljištu, jer da to zemljište nije privedeno namjeni u skladu sa Regulacionim planom “Jug 7” Banjaluka i da je u društvenu odnosno državnu svojinu prešlo na osnovu rješenja Odjeljenja za finansije Narodnog odbora opštine Banjaluka broj VL-3199/1 od 24.10.1959. godine, koje je doneseno na osnovu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (“Službeni list FNRJ” broj 52/58, u daljem tekstu: Zakon o nacionalizaciji), da je s tim u vezi u osporenom aktu pravilno zaključeno da uspostavljanje vlasničko-pravnih odnosa prema navedenom članu 44. ZGZ, nije uslovljeno vraćanjem naknade date za to podruštvljeno zemljište, jer to ne proizlazi niti iz navedene odredbe zakona koja, osim navedenih uslova, a koji su ispunjeni, ne propisuje druge uslove, a posebno ne obavezu vraćanja naknade kao uslov za uspostavu ranijeg vlasničko-pravnog odnosa. Iz tog razloga, pravilno je osporenim aktom odbijena žalba tužioca u kojem je na razloge žalbe organ dao jasno i potpuno obrazloženje, koje u potpunosti prihvata sud, pa tako i u pogledu primjene člana 37. i 38. Zakona o nacionalizaciji u odnosu na predmetne parcele na kojima su ranije postojali ,,dućani“ tako da te parcele i dalje ostaju u posjedu ranijih vlasnika sve dok se na osnovu rješenja opštinskog narodnog odbora ne predaju u posjed opštini ili drugom licu radi izgradnje zgrade ili drugog objekta ili radi izvođenja drugih radova, tako da to zemljište bez obzira što su na njemu porušeni ,,dućani“ ranijih vlasnika i dalje ostaje sa pravom korišćenja ranijih vlasnika odnosno njihovih pravnih sljednika. S tim u vezi se bez osnova i ukazuju navodi tužbe Pravobranilaštva Republike Srpske da nije utvrđeno da li su lica u čiju se korist utvrđuje pravo vlasništva bila raniji vlasnici tog zemljišta, odnosno pravni sljednici ranijih vlasnika, što su razlozi zbog kojih se tužbe ukazuju neosnovanim.

7. Iz podneska Okružnog suda od 4. oktobra 2016. godine proizlazi da je apelant podnio zahtjev Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) za vandredno preispitivanje presude Okružnog suda od 14. juna 2013. godine, te da je donesena presuda broj 11 0 U 008653 13 Uvp od 12. marta 2015. godine kojom je zahtjev za vandredno preispitivanje uvažen, presuda Okružnog suda broj 11 0 U 008653 12 U od 14. juna 2013. godine djelimično preinačena tako da se apelantova tužba uvažava i rješenje Republičke uprave broj 21.05/475-254/10 od 25. novembra 2011. godine poništava u dijelu odluke o apelantovoj žalbi protiv prvostepenog rješenja.

8. Apelant se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav 3. tačka g) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav 3. tačka g) Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

g). ako su izmijenjene pravne okolnosti;»

10. Ustavni sud zapaža da je u međuvremenu od podnošenja apelacije donesena presuda Vrhovnog suda broj 11 0 U 008653 13 Uvp od 12. marta 2015. godine kojom je zahtjev za vandredno preispitivanje uvažen, osporena presuda Okružnog suda broj 11 0 U 008653 12 U od 14. juna 2013. godine djelimično preinačena tako da se apelantova tužba uvažava i rješenje Republičke uprave za geodetsko imovinsko pravne poslove Banjaluka broj 21.05/475-254/10 od 25. novembra 2011. godine poništava u dijelu odluke o apelantovoj žalbi protiv prvostepenog rješenja. Ustavni sud takođe zapaža da je osporena presuda prestala pravno da egzistira, zbog čega je bespredmetno daljnje odlučivanje o istoj, pa budući da je nakon podnošenja apelacije došlo do promjene pravnih okolnosti, apelacije se ne može razmatrati. Nakon navedenog Ustavni sud je zaključio da je nakon podnošenja apelacije došlo do izmijenjenih pravnih okolnosti zbog kojih je daljnje razmatranje apelacije bespredmetno.

11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 3. tačka g) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako su izmijenjene pravne okolnosti, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3486/13 (Medžlis Islamske zajednice… | Sudska praksa | Aktio