Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2516/16 (L. K. iz Omarske i N. T. iz Banjaluke i G. P. i Z. P. iz Teslića i A. J. iz Žepča)
Odluka donesena 26. 10. 2016.
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2516/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
26. 10. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. oktobra 2016. godine, u predmetu broj AP-2516/16, rješavajući apelacije Ljubiše Kobasa i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1). i stav (3). tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Ljubiša Kobas i Nenad Tadić protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci broj 77 0 K 057736 16 Kž 2 od 5. maja 2016. godine;
Goran Petković i Zoran Petković protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 87 0 Pr 019568 16 Pžp od 8. juna 2016. godine;
Ankica Jukić protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Pr 096321 16 Pžp 2 od 1. jula 2016. godine;
zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-2516/16
1. Ljubiša Kobas iz Omarske i Nenad Tadić iz Banjaluke (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su 13. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenje Okružni sud u Banja Luci broj 77 0 K 057736 16 Kž 2 od 5. maja 2016. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno rješenje Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 057736 15 Kv od 26. novembra 2015. godine kojim je zahtjev apelanata za ponavljanje postupka okončanog presudom Osnovnog suda u Prijedoru broj 77 0 K 057736 14 K od 12. decembra 2014. godine, koja je preinačena presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 77 0 K 057736 15 Kž od 9. juna 2015. godine (preinačena prvostepena presuda u dijelu koji se odnosi na krivični sankciju, te ih osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci) odbijen kao neosnovan.
AP-3403/16
2. Goran Petković i Zoran Petković iz Teslića (u daljnjem tekstu: apelanti) koje zastupa Marijan Savić, advokat iz Teslića podnijeli su 8. avgusta 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Okružnog suda u Doboju broj 87 0 Pr 019568 16 Pžp od 8. juna 2016. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno rješenje Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 Pr 019568 15 Pr od 17. februara 2016. godine kojim je prijedlog apelantovog branioca za povrat u prijašnje stanje protiv rješenja Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 Pr 019568 15 Pr od 9. decembra 2015. godine kojim su apelantu oglašeni krivim da su počinili prekršaj iz člana 6. stav 2 tačke e), a u vezi sa stavom 1. Zakona o zaštiti od nasilja u porodici odbijen kao neosnovan.
AP-3686/16
3. Ankica Jukić iz Žepča (u daljnjem tekstu: apelantica) koju zastupa Franjo Marjanović, advokat iz Žepča podnijela je 6. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Pr 096321 16 Pžp 2 od 1. jula 2016. godine. U konkretnom slučaju osporenom odlukom žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđeno rješenje Općinskog sudau Zenici broj 43 0 Pr 096321 16 Pvlp od 27. maja 2016. godine apelanticin zahtjev za ponavljanje prekršajnog postupka okončanog pravosnažnim rješenjem Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 Pr 096321 13 Pr od 29. januara 2015. godine odbačen je kao neblagovremen. Spajanje predmeta
4. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 2516/16. Apelacioni navodi
5. U svim navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na kažnjavanje na osnovu zakona, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka h. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o njihovom prijedlogu za obnovu krivičnog/prekršajnog postupka. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnim slučajevima, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda, kao i na svoju praksu da se garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ne primjenjuju na postupak povodom prijedloga za obnovu postupka, jer se u tom postupku samo odlučuje o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli obnova pravosnažno okončanog postupka, a ne odlučuje se o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, niti o njegovim građanskim pravima i obavezama (vidi, između ostalih, Odluke Ustavnog suda, AP 1206/10 od 15. juna 2010. godine i AP 781/11 od 20. aprila 2011. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
8. Ustavni sud takođe, zapaža da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja su se apelanti pozvali u pojedinim apelacijama odnose na odluke donesene u postupku odlučivanja o prijedlog za povrat u pređašnje stanje. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na svoju raniju praksu u odluci broj AP-73/02 od 25. jula 2003. godine («Službeni glasnik BiH», broj 43/03 tačka 12) koja glasi: «[...]U pogledu dijela apelacije kojim se tvrdi da je došlo do povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju zbog činjenice da Općinski sud nije našao razloge za povrat u prijašnje stanje, Ustavni sud nalazi da se takav postupak ne tiče apelantovih građanskih prava i obaveza. Ovim postupkom se samo odlučuje da li postoji razlog za povrat u prijašnje stanje ili ne, bez odluke po pravnom pitanju dužnikovog duga, odnosno o meritumu predmeta. Stoga, čitav postupak povrata u prijašnje stanje ne potpada u okvir člana 6. Evropske konvencije niti u okvir člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz svega izloženog, Ustavni sud zaključuje da je ovaj dio apelacije ratione materiae inkompatibilan sa Evropskom konvencijom[...]» (dostupna na www.ustavnisud.ba ).Takođe, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.).
9. Iz navedenog proizlazi da se u predmetnim postupcima, pokrenutim po prijedlozima za ponavljanje pravosnažno okončanih postupaka, te prijedlozima za povrat u pređašnje stanje nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanata, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupaka, odnosno povrat u prijašnje stanje. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da su apelacije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman