Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3966/15 (Lukić invest d.o.o. Banjaluka)

Odluka donesena 26. 10. 2016.

  • Očekivana imovina
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3966/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 10. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. oktobra 2016. godine, u predmetu broj AP- 3966/15 , rješavajući apelaciju Lukić invest d.o.o. Banjaluka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Lukić invest d.o.o.

Banjaluka protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 003823 15 Pžip 2 od 26. maja 2015. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Lukić invest d.o.o. Banjaluka (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 17. avgusta 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 003823 15 Pžip 2 od 26. maja 2015. godine.

2. Rješenjem Okružnog privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 003823 11 Ip od 30. oktobra 2014. godine apelantu kao najpovoljnijem kupcu na licitaciji dosuđene su nekretnine Beograd ad Banjaluka kao izvršenika (u daljnjem tekstu: izvršenik) i naloženo izvršeniku da nekretnine bliže opisane u izreci rješenja preda u posjed apelantu kao tražiocu izvršenja.

3. Rješenjem Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 003823 14 Pžip od 16. decembra 2014. godine žalbe Grada Banjaluka (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) i izvršenika su uvažene, rješenje Okružnog privrednog suda od 30. oktobra 2014. godine ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak.

4. U obrazloženju rješenja je navedeno da su osnovani navodi žalilaca u odnosu na žalbeni razlog koji se odnosi na povrede odredaba parničnog postupka, te da žalioci osnovano navode da u toku izvršnog postupka, a prije donošenja rješenja od 30. oktobra 2014. godine su prvostepenom sudu dostavili podnesak sa dokazima o tome da je izvršenik tražiocu izvršenja uplatio dužne iznose koji su bili predmet izvršenja. Takođe je izvršenik svojim podneskom od 1. oktobra 2014. godine zahtijevao obustavljanje izvršenja i ukidanje svih provedenih izvršnih radnji, a 9. oktobra 2014. godine obavijestio sud da je izmirio dug u cjelosti. Tražilac izvršenja je 13. oktobra 2014. godine obavijestio prvostepeni sud da je treće lice Krajina lijek ad Banjaluka u ime izvršenika 29. septembra 2014. godine izvršilo uplate po pravosnažnim presudama. Takođe je navedeno da kako obrazloženje pobijanog rješenja ne sadrži navode žalilaca, izlaganje stranaka kao ni dokaze koje su stranke izvele drugostepeni sud smatra da prvostepeni sud nije strankama dao mogućnost da pred sudom raspravljaju, a što je od uticaja na zakonitu i pravilnu odluku zbog čega je rješenje ukinuto, a predmet vraćen na ponovni postupak.

5. Rješenjem Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 003823 11 Ip od 17. februara 2015. godine postupak u predmetnoj izvršnoj stvari obustavljen je i ukinute sve provedene izvršne radnje, jer su Grad Banjaluka i MDP Beograd ad Banjaluka tražili obustavu postupka, s obzirom da je izvršenik nakon održane licitacije ispunio svoje obaveze.

6. Rješenjem Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 003823 15 Pžip 2 od 26. maja 2015. godine žalba apelanta kao zainteresovanog lica odbačena je kao nedopuštena i potvrđeno rješenje od 17. februara 2015. godine kojim je postupak u predmetnoj pravnoj stvari obustavljen i ukinute sve provedene izvršne radnje. Takođe iz rješenja proizlazi da s obzirom da je sud utvrdio da je rješenje o obustavi od 17. februara 2015. godine zakonito žalbeni navodi apelanta kao zainteresovanog lica o tome kakva je sudbina zaključka o prodaji nekretnina su neosnovani, jer je sud rješenjem o obustavi od 17. februara 2015. godine ukinuo sve izvršne radnje dakle i zaključak o prodaji. Apelacioni navodi

7. Apelant se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3)Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant poziva odnose na odluku u postupku u kojem se odlučivalo o procesnoj dopustivosti žalbe koju je apelant podnio u konkretnom slučaju. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta.

10. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.).

11. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenje Višeg privrednog suda broj 57 0 Ps 003823 15 Pžip 2 od 26. maja 2015. godine kojim je žalba apelanta kao zainteresovanog lica odbačena kao nedopuštena i potvrđeno rješenje rješenje Okružnog privrednog suda broj 57 0 Ps 003823 11 Ip od od 17. februara 2015. godine kojim je postupak u predmetnoj pravnoj stvari obustavljen i ukinute sve provedene izvršne radnje. Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku utvrđivala samo procesna dopustivost predmetne žalbe i da se u tom postupku nije odlučivalo o građanskim pravima apelanta, niti mu je nametnuta bilo kakva obaveza. Prema tome, ishod procedure u kojoj je donesena pobijana odluka nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

12. U vezi sa navodima apelanta o povredi njegovog prava na imovinu, Ustavni sud podsjeća da član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju predviđa pravo svakoga na mirno uživanje «njegove imovine», što se konsekvetno primjenjuje samo na postojeću imovinu neke osobe i ne garantuje pravo na sticanje imovine. Apelant se upravo žali na nemogućnost sticanja imovine kupovinom na javnoj dražbi, što ne predstavlja postojeću «imovinu» zaštićenu članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Iz navedenog slijedi, da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na imovinu takođe, inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tačka h), prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3966/15 (Lukić invest d.o.o. Banjaluka) | Sudska praksa | Aktio