Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5032/15 (Srednjebosanske šume/Šume Središnje Bosne doo Donji Vakuf)

Odluka donesena 26. 10. 2016.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5032/15

Apelacija

Odluka o dopustivosti

26. 10. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 26. oktobra 2016. godine, u predmetu broj AP-5032/15, rješavajući apelaciju Srednjebosanske šume/Šume Središnje Bosne doo Donji Vakuf, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Srednjebosanske šume/Šume Središnje Bosne doo Donji Vakuf protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku broj 96 0 U 008211 15 U od 2.

novembra 2015. godine zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Srednjebosanske šume/Šume Središnje Bosne doo Donji Vakuf (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 13. novembra 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: broj 96 0 U 008211 15 U od 2. novembra 2015. godine.

2. Odlukom Općine Fojnica o načinu korištenja prirodnih resursa na području Općine Fojnica broj: 01-05-353-7/15 od 31. marta 2015. godine u tački 1. Odluke navedeno je da iskorištavanje šuma na području lokalne samouprave Fojnica u koje spadaju i prodaja drvnih sortimenata Kantonalno šumsko privredno društvo d.o.o. Donji Vakuf, dužno je vršiti na način da primat u snadbijevanju imaju privredni subjekti na području lokalne samouprave Fojnica prema tržišnim uvjetima i cijenama. Takođe je navedeno da prema odredbama člana 35. stav 1. Zakona o šumama (Službene novine SBK/KSB br. 5/14) je propisano da poslove gospodarenja državnim šumama na području Kantona obavlja jedno kantonalno šumskoprivredno društvo (korisnika državnih šuma), dok je odredbama člana 35. st. 3. i 4. propisano da korisniku državnih šuma Ministarstvo ugovorom prenosi poslove gospodarenja državnim šumama, a posebno za poslove navedene u članu 35. Zakona o šumama (Službene novine SBK/KSB br. 5/14) .

3. Apelant je 16. aprila 2015. godine podnio tužbu Kantonalnom sudu protiv tužene Općine Fojnica - Općinsko vijeće općine Fojnica radi poništenja odluke o načinu korištenja prirodnih resursa na području Općine Fojnica broj: 01-05-353-7/15 od 31. marta 2015. godine i utvrđenja da je Odluka od 31.marta 2015. godine u suprotnosti sa Ustavom FBiH.

4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 96 0 U 008211 15 U od 2. novembra 2015. godine apelantova tužba je odbačena kao nedopuštena.

5. U obrazloženju rješenja sud je naveo da odredbom člana 8. stav 1. Zakona o upravnim sporovima (Službene novine FBiH br. 9/05), propisano je da se upravni spor može voditi samo protiv upravnog akta, dok je odredbom stavom 2. istog člana propisano da je upravni akt takav akt kojim nadležno tijelo rješava o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravne osobe u nekoj upravnoj stvari. Dakle, da bi se neki predmet mogao smatrati upravnom stvari neophodno je da postupak koji vodi organ uprave ima za predmet upravnopravni odnos i da organ koji vodi postupak rješava stvar iz osnova javnih ovlaštenja za čije vršenje je i osnovan. Međutim, u ovom konkretnom slučaju sud je utvrdio da se Odlukom o načinu korištenja prirodnih resursa na području Općine Fojnica ne odlučuje se ni o kakvoj upravnoj stvari, nego Općinsko vijeće Fojnica odlučuje o načinu poslovanja apelanta kao tužitelja. Odluka kojima se uređuje način poslovanja (bez obzira da li je taj akt donio nadležni organ ili tjelo) ne prestavlja upravni akt nego tzv. akt poslovanja čija se zakonitost ne može ispitivati u upravnom sporu, pa se shodno tome ne može pokretati i voditi upravni spor.

6. U vezi sa apelantovim zahtjevom za utvrđenje da je osporena Odluka Općine Fojnica od 31. marta 2015. godine nije u skladu sa Ustavom FBiH sud je naveo da osporeni akt Općine Fojnica kao tuženog nije upravni akt protiv kojeg bi se mogao voditi upravni spor, pa nema ni razloga da sud pokrene postupak ocjene ustavnosti navedene Odluke Općine Fojnica, jer bi kantonalni sud postupak pred Ustavnim sudom F BiH mogao pokrenuti samo u situaciji kada je pojedinačni upravni akt protiv kojeg je pokrenut i protiv kojeg se može voditi upravni spor, donesen na osnovu općeg akta određenog tijela ili organa, a za koji (opći) akt kantonalni sud procjeni da nije u skladu sa ustavom odnosno zakonom, a što u konkretnom predmetu nije slučaj.

Apelacioni navodi

7. Apelant se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 3. tačka h). Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav 3. tačka h). Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h). apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

9. S obzirom da je apelant nosilac javne vlasti, Ustavni sud podsjeća da apelant ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola, koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud se poziva na svoj stav ustanovljen u odluci broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, u kojoj je zaključeno da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, dok Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, te da prema članu VI/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njom povrijeđena prava, može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U citiranoj odluci je pored navedenog zaključeno, da državni organi i javna vlast kao učesnici sudskih postupaka uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine.

10. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant poziva odnose na odluku u postupku u kojem se odlučivalo o procesnoj dopustivosti tužbe koju je apelant podnio u konkretnom slučaju. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnom postupku odlučivalo o pravima i obavezama apelanta.

11. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenje Kantonalnog suda broj 96 0 U 008211 15 U od 2. novembra 2015. godine kojim je tužba apelanta odbačena kao nedopuštena, jer nisu ispunjeni zakonski uslovi za vođenje upravnog spora, s obzirom da osporeni akt nije upravni akt protiv kojeg se može voditi upravni spor. Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku utvrđivala samo procesna dopustivost predmetne tužbe i da se u tom postupku nije odlučivalo o pravima apelanta, niti mu je nametnuta bilo kakva obaveza. Prema tome, ishod procedure u kojoj je donesena pobijana odluka nije bio odlučujući za utvrđivanje prava i obaveza apelanta, u smislu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija u odnosu na navodnu povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U vezi sa navodima apelanta o povredi njegovog prava na imovinu, iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud podsjeća da je u predmetnom postupku odlučivano samo o procesnim pitanjima, pa slijedi da se osporenim odlukama nije odlučivalo o imovinskim pravima i obavezama apelanta u smislu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Iz navedenog slijedi, da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na imovinu takođe, inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 18. stav (3) tačka h), prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena, ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5032/15 (Srednjebosanske šume/Šume… | Sudska praksa | Aktio