Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2803/14 (R. Đ.)
Odluka donesena 23. 11. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
- Izvršenje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 420
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o visokom obrazovanju
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o visokom obrazovanju
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-2803/14
Apelacija
Odluka o meritumu
23. 11. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2803/14, rješavajući apelaciju Ranka Đoge, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 23. novembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Ranka Đoge.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupcima koji su okončani Presudama Kantonalnog suda u Sarajevu br. 65 0 Rs 164065 11 Rsž od 9.
februara 2015. godine i 65 0 Rs 185808 12 Rsž od 7. jula 2015.
godine.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 498157 15 I od 22.
aprila 2015. godine.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu Ranku Đogi, u skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 900,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Ova odluka se dostavlja Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu s ranijim nalogom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz odluka Ustavnog suda o istim ili sličnim činjeničnim i pravnim pitanjima, izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da apelant naplati svoje potraživanje u razumnom roku.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 72.
stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ranko Đogo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Senija Poropat, advokatica iz Vogošće, podnio je 27. marta 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnih postupka koji su se vodili pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), a koji su nakon podnošenja apelacije okončani Presudama tog suda br. 65 0 Rs 164065 11 Rsž od 9. februara 2015. godine i 65 0 Rs 185808 12 Rsž od 7. jula 2015. godine. Apelant je 3. decembra 2014. godine dopunio apelaciju i istovremeno zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi naložio Kantonu Sarajevo - Vladi da riješi status Doma učenika Sarajevo i apelantov radno-pravni status, donese odluku o prihvatljivosti i meritumu kojom se utvrđuje povreda apelantovih navedenih prava i naloži Kantonalnom sudu da po hitnom postupku donese odluku i isplati apelantu pravičnu kompenzaciju. Apelant je 23. septembra 2015. godine obavijestio Ustavni sud da je Kantonalni sud donio odluku i da je apelant pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika - Kantona Sarajevo koji još uvijek nije okončan, te je zatražio da Ustavni sud obaveže Kanton Sarajevo da hitno provede predmetno izvršenje i da apelantu isplati određeni novčani iznos na ime naknade nematerijalne štete.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 26. januara 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Općinskog suda 18. oktobra 2016. godine.
3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 6. marta 2015. godine, a dodatnu dokumentaciju 26. marta 2015. godine. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 26. oktobra i 3. novembra 2016. godine.
4. Ustavni sud je uzeo u obzir dokumentaciju i Odluku o prihvatljivosti i meritumu od 15. aprila 2015. godine u predmetu broj AP 2802/14.
5. Ustavni sud je uzeo u obzir odgovor na apelaciju Ministarstva finansija Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo finansija) dobiven povodom sličnog pitanja u predmetu broj AP 4729/15 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 4729/15 od 7. juna 2016. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Parnični postupak broj 65 0 Rs 164065 10 Rs
7. Apelant je 14. oktobra 2010. godine podnio tužbu protiv Kantona Sarajevo, Ministarstvo nauke i obrazovanja Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kanton Sarajevo) radi utvrđenja da apelantu nije prestao radni odnos ni na jedan način predviđen zakonom, te radi isplate zaostalih plaća i uplate doprinosa. Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 Rs 164065 10 Rs od 21. juna 2011. godine kojom je utvrdio da Kanton Sarajevo nije donio odluku o statusu Doma učenika Sarajevo, niti je regulirao apelantov radno-pravni status nakon donošenja pravomoćne Presude broj Pr-17/04 od 20. novembra 2007. godine, da apelantu nije prestao radni odnos ni na jedan od načina predviđenih zakonom i da je dužan da apelantu nadoknadi izgubljenu zaradu počev od 1. maja 2007. do 31. oktobra 2009. godine sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, dok je odbio apelanta s dijelom tužbenog zahtjeva za uplatu doprinosa. Kanton Sarajevo je podnio žalbu protiv navedene presude.
8. Apelant je 23. septembra 2013. godine podnio zahtjev za hitno postupanje u predmetu, te je dopisom Kantonalnog suda od 13. novembra 2013. godine obaviješten da je odobreno da se predmet tretira kao hitan i da će se odmah dostaviti u rad postupajućem sudiji.
9. Kantonalni sud je donio Presudu broj 65 0 Rs 164065 11 Rsž od 9. februara 2015. godine kojom je odbio žalbu i potvrdio prvostepenu presudu.
Parnični postupak broj 65 0 Rs 185808 11 Rs
10. Apelant i Nusret Duraković (u daljnjem tekstu: drugi tužitelj) 14. februara 2011. godine podnijeli su tužbu protiv Kantona Sarajevo radi reguliranja radno-pravnog statusa i isplate naknade plaće i uplate doprinosa. Apelant i drugi tužitelj su u toku prvostepenog postupka podnescima izvršili preinaku tužbenog zahtjeva. Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 Rs 185808 11 Rs od 12. aprila 2012. godine kojom je obavezao Kanton Sarajevo da apelantu i drugom tužitelju za period od 1. novembra 2009. do 31. januara 2012. godine nadoknadi izgubljenu zaradu - plaću sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka i uplati doprinose za penzijsko-invalidsko osiguranje, odbacio tužbu i tužbeni zahtjev da se utvrdi da Kanton Sarajevo nije donio odluku o statusu Doma učenika Sarajevo, niti je regulirao radno-pravni status apelanta i drugog tužitelja nakon donošenja pravomoćne Presude broj Pr-17/04 od 20. novembra 2007. godine, te se oglasio apsolutno nenadležnim za dio tužbenog zahtjeva kojim se tražila uplata doprinosa za zdravstveno osiguranje i doprinosa za slučaj nezaposlenosti, ukinute sve provedene radnje za navedeni dio tužbenog zahtjeva i u istom tužba odbačena. Apelant i drugi tužitelj, te Kanton Sarajevo su izjavili žalbe protiv navedene presude Općinskog suda.
11. Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 185808 12 Rsž od 7. jula 2015. godine odbijena je žalba apelanta i drugog tužitelja, dok je djelimično uvažena žalba Kantona Sarajevo i prvostepena presuda preinačena tako da su apelant i drugi tužitelj odbijeni s tužbenim zahtjevom za uplatu doprinosa za penzijsko-invalidsko osiguranje, te im je smanjen dosuđeni iznos troškova postupka. Izvršni postupak broj 65 0 I 498157 15 I
12. Apelant je 9. aprila 2015. godine podnio prijedlog za izvršenje pravomoćne presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 164065 10 Rs od 21. juna 2011. godine. Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 I 498157 15 I od 22. aprila 2015. godine kojim je dozvoljeno predloženo izvršenje. Nakon pravomoćnosti rješenja, zaključkom Općinskog suda od 30. septembra 2015. godine ono je dostavljeno Unicredit banci na provođenje.
13. Unicredit banka je podneskom od 5. novembra 2015. godine obavijestila Općinski sud da je rješenje o izvršenju zavela u evidenciju redoslijeda koji terete transakcijski račun izvršenika, a kopiju rješenja proslijedila Ministarstvu finansija FBiH uz obrazloženje da će se izvršenje na teret sredstava budžeta FBiH provesti u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta shodno Zakonu o izvršenju budžeta, odnosno u skladu sa članom 138. stav 3. Zakona o izvršnom postupku. Nadalje, Unicredit banka je podneskom od 13. januara 2016. godine obavijestila Općinski sud da nisu dobili potvrdu da su sredstva za provođenje predmetnog izvršenja predviđena na određenoj poziciji budžeta.
14. Prema stanju spisa, izvršni postupak je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelant smatra da mu je u navedenim parničnim postupcima povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega je tražio da mu se isplati iznos od 4.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku (po 2.000,00 KM za svaki predmet). Apelant je istakao da navedeni parnični postupci do trenutka podnošenja apelacije nisu bili okončani iako se radilo o hitnim predmetima iz oblasti radnih odnosa. Apelant je u dopuni apelacije naveo da je u međuvremenu dobio odluku po žalbi i podnio zahtjev za dobrovoljno izvršenje, ali mu je izvršenik - Kanton Sarajevo 2. septembra 2015. godine poslao odgovor da u budžetu za 2015. godinu nisu odobrena sredstva za isplatu po sudskim presudama. Nadalje, naveo je da je podnio prijedlog za izvršenje Općinskom sudu koji je dozvolio izvršenje, ali isto nije proveo. Stoga je apelant zatražio da Ustavni sud obaveže Kanton Sarajevo da hitno provede predmetno izvršenje i da apelantu isplati 2.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine postupka.
b) Odgovor na apelaciju
16. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je ukratko izložio tok postupka broj 65 0 Rs 164065 10 Rs kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te je istakao da je uređujući sudija zadužen sa 756 predmeta i da se oni rješavaju po redoslijedu inicijalnog akta (datum prijema tužbe), a prema dostavljenoj listi predmeta od strane uprave Suda u skladu sa Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH. Kantonalni sud se nije izjasnio u pogledu dužine trajanja parničnog postupka pod brojem 65 0 Rs 185808 11 Rs.
17. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je ukratko izložio tok postupaka broj 65 0 Rs 164065 10 Rs i broj 65 0 I 498157 15 I, te istakao da u toku prvostepenog parničnog postupka nisu bila povrijeđena apelantova prava.
18. U odgovoru na apelaciju (AP 4729/15) Ministarstvo finansija je navelo da predmetno rješenje o izvršenju nije izvršeno jer u budžetu Kantona Sarajevo od 2012. do 2014. godine nisu planirana novčana sredstva za izvršenje sudskih presuda zaposlenim za potraživanja iz radnog odnosa. Ističe da su u budžetu Kantona Sarajevo za 2015. godinu planirana tri miliona konvertibilnih maraka za izvršenje pravomoćnih sudskih presuda, te da će se isplata potraživanja izvršiti u okviru odobrenih sredstava.
V.Relevantni propisi
19. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 10.
Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217.
(3) Drugostepeni će sud održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
(4) Drugostepeni će sud donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
20. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 6.
(1) Sredstva izvršenja su izvršne radnje ili sistem takvih radnji kojima se prema zakonu potraživanje prinudno ostvaruje.
(2) Predmet izvršenja su stvari i prava na kojim se prema zakonu može provesti izvršenje radi ostvarenja potraživanja.
(3) Izvršne radnje mogu se neposredno provesti protiv izvršenika i drugih osoba, u skladu sa ovim zakonom.
Član 7.
(1) Predmet izvršenja ne mogu biti stvari van prometa kao ni rudno blago i druga prirodna bogatstva.
(2) Predmet izvršenja ne mogu biti objekti, naoružanje i oprema za potrebe oružanih snaga i policije, kao ni novčana sredstva osigurana za te namjene.
Član 8.
(1) Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.
(2) Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja.
(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.
Član 22.
Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne i vjerodostojne isprave, ako ovim zakonom nije drukčije određeno.
Član 65.
Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja.
Član 66.
Više tražilaca izvršenja koji ostvaruju svoja potraživanja prema istom izvršeniku na istom predmetu izvršenja namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se iz tog predmeta namire, ako zakonom nije drukčije određeno.
Član 79a.
(1) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina Federacije, kantona, grada, općine i javnog fonda.
(2) Ne može biti predmet izvršenja nekretnina ustanove koja se finansira u cijelosti ili djelimično iz budžeta, a koja je osnovana za vršenje djelatnosti od javnog interesa kojom se osigurava ostvarivanje prava na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, dječiju zaštitu, socijalnu zaštitu, nauku, kulturu i fizičku kulturu, ako nekretnina služi za vršenje djelatnosti te ustanove i ako cilj vršenja djelatnosti nije sticanje dobiti.
Član 79b.
Nadležni sud u svakom konkretnom slučaju odlučuje o ispunjenju uslova za izuzimanje od izvršenja iz prethodnog člana.
Član 138. st. 3, 5. i 6.
Ograničenje izvršenja (3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.
(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu od najmanje 5% od ukupnog budžeta.
Član 166. st. 1, 2, 4. i 5.
Prinudno izvršenje (1) Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja prema izvršeniku može se provesti na svim sredstvima na njegovim računima kod banke, osim ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Rješenjem o izvršenju na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu izvršenika nalaže se banci da novčani iznos za koji je izvršenje određeno prenese s transakcijskog računa izvršenika na transakcijski račun tražioca izvršenja, a za potraživanja za koja nije propisana naplata preko žiroračuna kod banke da isplati taj iznos tražiocu izvršenja u gotovom novcu.
(4) U rješenju o izvršenju iz st. 2. i 3. ovog člana odredit će se broj računa izvršenika s kojeg treba obaviti isplatu i broj računa tražioca izvršenja na koji isplatu treba obaviti ili drugi način obavljanja isplate.
(5) Sud će rješenjem o izvršenju obavezati banku da dostavi izvještaj o svim promjenama na računu izvršenika ako sredstava na računu nema ili su ona nedovoljna za namirenje potraživanja određenih rješenjem o izvršenju. Izvještaj obuhvata promjene na računu za period od 30 dana do donošenja rješenja o izvršenju i mora da sadrži svaku transakciju na računu, uključujući podizanje gotovine, uplate na račun i isplate sa računa, unutarbankarske i međubankarske prijenose. [...] Član 167.
(Redoslijed naplate) (1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostave i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
(4) S rješenjem o izvršenju izjednačena je isprava za koju je to predviđeno posebnim zakonom.
Član 169.
Postupak u slučaju kad nema sredstava na računu (1) Ako na računu označenom u rješenju o izvršenju nema sredstava, banka će u korist tog računa izvršiti prijenos izvršenikovih sredstava u odgovarajućem iznosu sa drugih računa u toj banci, a prema redoslijedu koji označi tražilac izvršenja.
(2) Ukoliko banka ne uspije u cjelini naplatiti izvršnu tražbinu zbog nedostatka sredstava na računu, držat će rješenje o izvršenju u posebnoj evidenciji i po njemu obaviti prijenos kad sredstva pristignu na račun, ukoliko rješenjem o izvršenju nije drugačije određeno. (3) O tome da nema sredstava na računu banka će obavijestiti sud bez odlaganja. Uz tu obavijest banka će dostaviti sudu i izvještaj o promjenama na računu iz stava 5. člana 166. ovog zakona.
Član 170. stav 1.
Postupak u slučaju smetnji za provođenje izvršenja (1) Ako banka smatra da postoje zakonske ili druge smetnje za izvršenje po odredbama glave XII ovog zakona, zadržat će rješenje o izvršenju, izvršiti pljenidbu sredstava izvršenika i o smetnjama obavijestiti sud.
Član 172.
Redoslijed namirenja s pojedinih računa pravnih lica Ukoliko izvršenik ima novčana sredstva na više računa kod jedne ili više banaka, shodno se primjenjuju odredbe člana 171. ovog zakona.
Član 175.
Odgovornost banaka za štetu Banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja po općim pravilima o naknadi štete.
21. U Zakonu o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 9/04 i 30/04) relevantne odredbe glase:
Član 1.
Ovim zakonom se privremeno odlažu od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije Bosne i Hercegovine, kantona i općina.
Član 2.
Pod izvršnim odlukama podrazumijevaju se izvršne isprave donesene u sudskom i upravnom postupku a koje se odnose na potraživanja nastala na osnovu:
- stare devizne štednje;
- razne materijalne i nematerijalne štete;
- potraživanja nastala za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti;
- zaostalih neizmirenih obaveza korisnika budžeta.
Član 3.
Ovaj zakon će se primjenjivati do donošenja zakona kojim će se regulirati način izmirenja obaveza iz izvršnih odluka iz člana 2. ovog zakona.
Ovaj zakon se ne primjenjuje ako je obaveza korisnika budžeta nastala nakon stupanja na snagu.
22. U Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 1/94) relevantne odredbe glase:
V. Kantonalne vlasti
Član 9.
Vlada kantona nadležna je za:
a) provođenje kantonalne politike i izvršavanje kantonalnih zakona, izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene kantonu od federalne vlasti;
[…]
23. U Ustavu Kantona Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo” br. 1/96, 2/96, 3/96, 16/97, 14/00, 4/01, 28/04, 31/04 i 6/13) relevantne odredbe glase:
II - ZAŠTITA LJUDSKIH PRAVA I SLOBODA
Član 7.
Utvrđivanje ljudskih prava i sloboda Na području Kantona obezbjeđuje se puna zaštita ljudskih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine i Ustavom Federacije, kao i u instrumentima datim u Aneksu Ustava Federacije.
[…]
NADLEŽNOSTI VLADE
[…] Član 28.
Vlada je nadležna za:
[…]
b) izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene Kantonu od federalne vlasti, […] VI.Dopustivost
24. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
25. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
26. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
U odnosu na parnične postupke br. 65 0 Rs 164065 10 Rs i 65 0 Rs 185808 11 Rs
27. Imajući u vidu činjenično stanje navedenih predmeta, odnosno okolnost da su predmetni parnični postupci nakon podnošenja apelacije okončani Presudama Kantonalnog suda br. 65 0 Rs 164065 11 Rsž od 9. februara 2015. godine i 65 0 Rs 185808 12 Rsž od 7. jula 2015. godine, odnosno da su predmetni postupci pred redovnim sudovima trajali više od četiri godine, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u odnosu na apelanta u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
U odnosu na izvršni postupak broj 65 0 I 498157 15 I
28. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta kantona – razmatrao u više svojih odluka, uključujući i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U navedenoj odluci Ustavni sud je istakao: „U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da se radi o efektivnom neprovođenju rješenja o izvršenju koja su donesena u izvršnom postupku, a na osnovu pravosnažnih presuda, te da apelanti nemaju na raspolaganju efektivan pravni lijek kojim bi ishodili traženo izvršenje.“ Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretnu apelaciju u ovom dijelu, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
29. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2, (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
30. Apelant ukazuje da je zbog dužine trajanja predmetnih parničnih postupka pred Kantonalnim sudom došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Nadalje, apelant u dopuni apelacije ukazuje da je i zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje
31. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
32. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Parnični postupci br. 65 0 Rs 164065 10 Rs i 65 0 Rs 185808 11 Rs
a) Period koji se uzima u obzir
33. Ustavni sud podsjeća da u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S obzirom na činjenicu da se apelant u apelaciji žali na dužinu trajanja predmetnih postupaka pred Kantonalnim sudom, a iz stanja spisa proizlazi da su predmetni parnični postupci pred tim sudom nakon podnošenja apelacije okončani, Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u navedenim parničnim predmetima razmatrati period od donošenja prvostepene presude pa do donošenje drugostepene presude. Dakle, u predmetu broj 65 0 Rs 164065 10 Rs će razmatrati period od 21. juna 2011. pa do 9. februara 2015. godine (postupak koji je trajao tri godine i osam mjeseci), a u predmetu broj 65 0 Rs 185808 11 Rs će razmatrati period od 12. aprila 2012. pa do 7. jula 2015. godine (postupak koji je trajao tri godine i tri mjeseca).
b) Analiza razumnosti trajanja postupka
34. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
35. U pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da su se žalbeni postupci ticali tužbenih zahtjeva radi zaštite prava iz radnog odnosa, te da se, imajući u vidu radnje koje je Kantonalni sud trebao provesti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o naročito složenim predmetima. Također, Ustavni sud podsjeća da se u konkretnom slučaju radi o parničnim postupcima iz radnih odnosa u kojima su sudovi, u skladu sa odredbom člana 420. Zakona o parničnom postupku, dužni uvijek obraćati posebnu pažnju na potrebu hitnog rješavanja. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja postupaka, te s obzirom na činjenicu da je u pitanju potraživanje nastalo iz radnog odnosa, Ustavni sud zapaža da su predmetni postupci od većeg značaja za apelanta.
36. Analizirajući dužinu trajanja ovih postupaka i ponašanje drugostepenog suda, Ustavni sud zapaža određenu neaktivnost Kantonalnog suda u preduzimanju procesnih radnji u predmetnim postupcima, gdje je po žalbama u predmetnim postupcima odlučio nakon više od tri godine od donošenja prvostepenih odluka, zanemarujući činjenicu da je u pitanju radni spor koji je hitan postupak, odnosno zahtijeva određenu ažurnost u postupanju. S druge strane, apelant je podneskom od 23. septembra 2013. godine urgirao hitno donošenje odluke u predmetu broj 65 0 Rs 164065 10 Rs, pokušavajući na taj način ostvariti što hitnije rješavanje navedenog predmeta. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je kao obrazloženje zbog čega nije donesena drugostepena odluka naveo svoju obavezu da predmete rješava prema redoslijedu inicijalnog akta koji je određen Planom rješavanja starih predmeta koji se donosi u skladu s uputama Visokog sudskog i tužilačkog vijeća. Također, Kantonalni sud kao razlog dužine trajanja postupka navodi veliki broj predmeta dodijeljenih u rad postupajućim sudijama. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju, prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova, pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švicarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A, broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost postupajućih sudija velikim brojem predmeta ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistematskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari kada dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je Kantonalni sud preduzeo određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Međutim, postupanje prema navedenom planu rezultiralo je nepostupanjem povodom žalbi u predmetima po apelantovim tužbama u periodu od više od tri godine. Imajući u vidu okolnost da je riječ o postupcima koji su prema zakonu hitni, te da su od posebnog značaja za apelanta jer se tiču zaštite prava iz radnog odnosa, dakle njegove egzistencije, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen nego predstavlja hronično preopterećenje suda. Tome u prilog govori i činjenica da je predsjednik Kantonalnog suda dopisom od 13. novembra 2013. godine obavijestio apelanta da je odobreno da se predmet broj 65 0 Rs 164065 10 Rs tretira kao hitan i da će se odmah dostaviti u rad postupajućem sudiji. Međutim, Ustavni sud primjećuje da i pored toga navedeni predmet nije bio uzet u rad nakon proteka više od godinu dana.
37. S obzirom na navedeno, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
38. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnih žalbenih postupaka pred Kantonalnim sudom u odnosu na apelanta ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
c) Ostali navodi
39. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s povredom prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno ispitati apelantove navode o povredi prava na imovinu, s obzirom da se ti navodi zasnivaju na navodima o dužini trajanja postupaka.
Izvršni postupak broj 65 0 I 498157 15 I
40. U vezi s meritumom predmeta u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud je u spomenutoj Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine istakao: „Imajući u vidu navedeno, tj. činjenicu da Vlada Unsko-sanskog kantona nije izračunala ukupan zbir dugovanja po osnovu izvršnih sudskih odluka, koji bi ažurirala sve dok za to postoji potreba, kao i činjenicu da ne postoji centralna i transparentna evidencija potraživanja o kojoj je bilo riječi u prethodnom dijelu obrazloženja ove odluke, proizlazi da apelanti kao imaoci izvršnog sudskog naslova nemaju garancije da će u razumnom roku moći naplatiti svoja potraživanja od Unsko-sanskog kantona. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke u razumnom roku, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.“ Ustavni sud naglašava da se razlozi dati u Odluci broj AP 4368/11 u pogledu merituma apelacije u cijelosti odnose i na ovaj predmet budući da Ministarstvo finansija u odgovoru na apelaciju (AP 4729/15) nije ukazalo na to da je Vlada Kantona Sarajevo izračunala ukupan zbir dugovanja po osnovu izvršnih sudskih odluka koji bi ažurirala sve dok za to postoji potreba, niti je ukazano na to da postoji centralna i transparentna evidencija navedenih potraživanja, te imajući u vidu da u budžetu Kantona Sarajevo za 2013. i 2014. godinu nisu planirana sredstva za izvršenje sudskih presuda i rješenja o izvršenju, to proizlazi da i u konkretnom slučaju apelant kao imalac izvršnog sudskog naslova nema garancije da će u razumnom roku moći naplatiti svoja potraživanja od Kantona Sarajevo, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju naveo da je Unicredit banka kopiju rješenja o izvršenju proslijedila Ministarstvu finansija FBiH i da će se izvršenje provesti na teret sredstava budžeta FBiH. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je tuženi u predmetnim parničnim postupcima i izvršenik u predmetnom izvršnom postupku bio Kanton Sarajevo, Ministarstvo nauke i obrazovanja, te je stoga nesporno da se predmetno izvršenje treba provesti na teret budžeta Kantona Sarajevo, a ne na teret budžeta Federacije Bosne i Hercegovine.
41. Stoga, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na pravo na izvršenje pravomoćne sudske odluke, i to zbog nemogućnosti apelanta da realizira izvršenje pravomoćne sudske odluke na teret budžeta Kantona Sarajevo.
Pitanje naknade nematerijalne štete
42. Apelant je zbog dužine trajanja predmetnih žalbenih postupka pred Kantonalnim sudom i izvršnog postupka pred Općinskim sudom tražio naknadu nematerijalne štete u određenim novčanim iznosima. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da zbog utvrđene povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je pretrpio zbog dužine trajanja predmetnih parničnih postupaka.
43. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
44. U konkretnom slučaju, s obzirom da se radilo o parničnim predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantu za svaku godinu odlaganja donošenja odluka trebalo da se isplati iznos od približno 300,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantu treba da se isplati je 900,00 KM, koji je dužna da plati Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Nadalje, u pogledu apelantovog traženja naknade nematerijalne štete zbog dužine izvršnog postupka, Ustavni sud smatra da je u okolnostima konkretnog slučaja utvrđivanje povrede prava zbog dužine trajanja postupka, te nalog Vladi Kantona Sarajevo da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštovanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da apelant naplati svoje potraživanje u razumnom roku odgovarajuća satisfakcija za apelanta.
45. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
46. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer su predmetni parnični postupci, koji su po zakonu hitne prirode, pred Kantonalnim sudom trajali više od tri godine, a u odgovoru na apelaciju Kantonalni sud nije ponudio opravdane razloge za dužine trajanja predmetnih postupaka koje ne zadovoljavaju zahtjeve suđenja u razumnom roku.
47. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer ne postoje garancije da će apelant kao imalac izvršnog sudskog naslova moći naplatiti svoje potraživanje u razumnom roku.
48. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
49. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.
50. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman