Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1801/16 (E. A. i A. L.)
Odluka donesena 10. 11. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1801/16
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 11. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1801/16, rješavajući apelaciju Elsadeta Ašića i Ajiše Ljutić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 10. novembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Elsadeta Ašića i Ajiše Ljutić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci u predmetu broj 71 0 Mal 180673 13 Mal.
Nalaže se Osnovnom sudu u Banjaluci da, u skladu sa članom 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku u predmetu broj 71 0 Mal 180673 13 Mal u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Republike Srpske, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da Elsadetu Ašiću i Ajiši Ljutić u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati ukupan iznos od 450,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima Elsadetu Ašiću i Ajiši Ljutić zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Republike Srpske i Osnovnom sudu u Banjaluci, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Elsadet Ašić i Ajiša Ljutić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banjaluke, koje zastupa Siniša Marić, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 21. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 71 0 Mal 180673 13 Mal.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 13. juna 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Osnovni sud je dostavio 20. jula 2016. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
5. Apelanti su 25. novembra 2013. godine podnijeli tužbu Osnovnom sudu protiv tuženog radi naplate duga. Osnovni sud je predmet apelanata zaveo i vodi kao predmet broj 71 0 Mal 180673 13 Mal. Osnovni sud je 11. februara 2014. godine dostavio tužbu tuženom na odgovor, te je tuženi 19. februara 2014. godine dostavio odgovor na tužbu. Osnovni sud je zakazao pripremno ročište u predmetu za 17. oktobar 2016. godine.
6. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni parnični postupak u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
7. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega su tražili naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.500,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
8. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo tok predmetnog postupka izloženog u činjeničnom dijelu odluke, navodeći da predmetni spis nije u planu rješavanja u tekućoj godini, a prema kome u ovoj godini treba riješiti 631 predmet (uglavnom se radi o spisima u kojima su tužbe podnijete do 2012. godine). Nadalje, Osnovni sud smatra da apelantima nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
V.Relevantni propisi
9. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. VI.Dopustivost
10. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
11. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
12. U skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
13. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak i nakon vremenskog perioda od skoro tri godine od podnošenja tužbe nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
15. Apelanti ukazuju da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupaka došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje
16. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
17. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Period koji se uzima u obzir
18. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31 Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju apelanti žale na dužinu trajanja postupka koji su pred Osnovnim sudom pokrenuli tužbom 25. novembra 2013. godine. S tim u vezi Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja postupka razmatrati period od 25. novembra 2013. godine do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, postupak koji traje skoro tri godine.
Analiza razumnosti trajanja postupka
19. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
20. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom, da predmetni postupak po zakonu nije hitne prirode, a iz stanja spisa proizlazi da se ne radi se o naročito složenom postupku.
21. Ocjenjujući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti svojim postupcima nisu uticali na dužinu trajanja predmetnog postupka.
22. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža veću neaktivnost Osnovnog suda u preduzimanju procesnih radnji, gdje je dva i po mjeseca nakon podnošenja tužbe Sud poslao tuženom tužbu na odgovor, a dvije godine i osam mjeseci nakon dostavljenog odgovora na tužbu zakazao pripremno ročište, odnosno skoro tri godine nakon što su apelanti podnijeli tužbu. Prema navodima Osnovnog suda, predmetni spis nije u planu rješavanja u tekućoj godini, prema kojem treba riješiti 631 predmet u ovoj godini. S tim u vezi, Ustavni sud smatra nužnim ukazati na praksu Evropskog suda i sopstvenu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uslovima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21 i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Navedeno znači da je Osnovni sud bio u obavezi da u predmetnom postupku blagovremeno preduzima procesne radnje u skladu s relevantnim odredbama zakona, tj. da na odgovarajući način upravlja predmetom i da u razumnom roku donese odluku.
23. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka u kome i nakon skoro tri godine od podnošenja tužbe nije donesena prvostepena sudska odluka kojom bi bilo riješeno pravno pitanje apelanata ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da postoji povreda prava apelanata na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
24. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve navedene faktore, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
25. Apelanti su zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražili naknadu nematerijalne štete u iznosu od 1.500,00 KM. U skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da zbog utvrđene povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku, apelantima pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju su pretrpjeli zbog dužine trajanja predmetnog postupka.
26. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
27. U konkretnom slučaju, s obzirom da se ne radi o predmetu koji zahtijeva posebnu hitnost, Ustavni sud smatra da bi apelantima solidarno za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 150,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantima treba da se isplati je 450,00 KM, koji je dužna da plati Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke.
28. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer predmetni parnični postupak i nakon skoro tri godine od podnošenja tužbe pred Osnovnim sudom nije okončan, odnosno apelanti nisu došli do sudske odluke kojom bi bilo riješeno njihovo pravno pitanje, za čiju dužinu je odgovoran Osnovni sud koji u odgovoru na apelaciju nije ponudio opravdane razloge za dužinu trajanja predmetnog postupka koja ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje.
30. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (7) i člana 74 st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman