Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1941/16 (S. Z.)
Odluka donesena 10. 11. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1941/16
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 11. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1941/16, rješavajući apelaciju Stjepana Zubonje, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. studenog 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Stjepana Zubonje.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog toga što u razumnom roku nije okončan izvršni postupak koji se vodio pred Općinskim sudom u Čapljini kao predmet broj 53 0 P 000477 11 I a koji se trenutačno vodi kao predmet broj 53 0 P 000274 07 I.
Nalaže se Općinskom sudu u Čapljini da, sukladno članku 62.
stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku okonča izvršni postupak u predmetu broj 53 0 P 000477 11 I a koji se trenutačno vodi kao predmet broj 53 0 P 000274 07 I, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6.
stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, sukladno članku 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Stjepanu Zubonji u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog neokončanja izvršnog postupka uz obvezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu Stjepanu Zubonji zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Općinskom sudu u Čapljini i Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da, sukladno članku 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Stjepan Zubonja (u daljnjem tekstu: apelant) iz Stoca, kojeg zastupa Marko Raguž, odvjetnik iz Stoca, podnio je 4. svibnja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog toga što nije okončan izvršni postupak koji se vodio pred Općinskim sudom u Čapljini (u daljem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 53 0 P 000477 11 I a koji se trenutačno vodi kao predmet broj 53 0 P 000274 07 I.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 8. srpnja 2016. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Odgovor na apelaciju Općinski sud je dostavio 27. srpnja 2016. godine.
4. Ustavni sud je 11. listopada 2016. godine telefonskim putem zatražio dodatne informacije u predmetu.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda, navoda Općinskog suda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Apelant je 25. ožujka 2011. godine Općinskom sudu na temelju pravomoćnih i izvršnih presuda Općinskog suda br. 07 53 P 000477 05 P od 21. srpnja 2006 i 53 0 P 000477 10 P2 od 9. prosinca 2010. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv TGA d.d. Stolac (u daljnjem tekstu: izvršenik) a kao sredstva izvršenja apelant je opredijelio: a) novčana sredstva izvršenika koja su se nalazila na računima otvorenim kod poslovnih banaka izvršenika, b) popis, procjena i prodaja pokretnih stvari izvršenika i prijenos sredstava na račun apelantovog opunomoćenika, c) zabilješka izvršenja u zemljišnoj knjizi glede određenih nekretnina, utvrđivanje vrijednosti predmetnih nekretnina, njihovom prodajom i namirenje apelanta iz iznosa dobivenog prodajom.
7. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj 53 0 P 000477 11 I od 17. lipnja 2011. godine dozvolio predloženo izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika. Navedeno rješenje je dostavljeno na provođenje bankama kod kojih je izvršenik imao otvorene račune. Međutim, navedeno izvršenje se nije moglo provesti zbog nepostojanja sredstava na računima banaka.
8. Apelant navodi da je podneskom od 4. siječnja 2012. godine urgirao zakazivanje popisa pokretnih stvari izvršenika. Općinski sud je donio zaključak broj 53 0 P 000477 11 I od 29. lipnja 2012. godine kojim je na temelju predmetnog rješenja o izvršenju odredio da će se pljenidbeni popis pokretnih stvari u posjedu izvršenika, radi prinudne naplate duga, izvršiti 16. listopada 2012. godine. Međutim, izvršenje na pokretnim stvarima izvršenika se nije moglo provesti, jer su sve pokretnine bile založene u korist T.M.T.I. Trade d.o.o. Grude sukladno odredbama Okvirnog zakona o zalozima, i to od 2005. godine pa nadalje.
9. Apelant navodi da je podneskom od 17. listopada 2012. godine predložio provođenje izvršenja prodajom predmetnih nekretnina izvršenika.
10. Apelant navodi da je izvršenik podneskom od 24. listopada 2014. godine zatražio obustavu predmetnog izvršenja na temelju članka 63. stavak 3. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), jer je njegova imovina založena, te je u drugom izvršnom postupku dozvoljeno izvršenje na nekretninama izvršenika. Nadalje, navodi da je podneskom od 30. listopada 2014. godine predložio Općinskom sudu da odbaci prijedlog izvršenika kao neutemeljen i nastavi s predmetnim izvršenjem.
11. Prema navodima Općinskog suda, kod istog suda se vodilo 26 izvršenja protiv istog izvršenika u kojem su tražitelji izvršenja bili bivši radnici izvršenika radi naplate neisplaćenih plaća i uplate doprinosa, te je stoga Općinski sud, u smislu člana 73. ZIP-a, 22. siječnja 2015. godine spojio sve navedene predmete.
12. Općinski sud je donio zaključak broj 53 0 P 000477 11 I od 13. studenog 2015. godine kojim je odredio da apelant, za čije je potraživanje kasnije određeno izvršenje, stupa u već pokrenuti izvršni postupak koji se vodi kod istog suda pod brojem P 000274 I, sukladno odredbi članka 73, st. 1, 2. i 3. ZIP-a u vezi sa člankom 135. ZIP-a. Nadalje, određeno je da je izvršenje pod toč. a) i b) bilo neprovodivo, te da će se izvršenje nastaviti na predmetnim nekretninama izvršenika, koje se već provodi pod navedenim brojem P 000274 I. Općinski sud je potom donio Rješenje broj 53 0 P 000477 15 I 2 od 8. veljače 2016. godine, kojim je određeno da apelant iz predmetnog izvršnog postupka pristupa u raniji pokrenuti izvršni postupak pod brojem P 000 274/07 I zbog toga što se istodobno vodilo više izvršnih postupaka radi naplate duga protiv istog izvršenika i stoga je određeno da se svi ti postupci spoje u jedinstven postupak.
13. Općinski sud je donio zaključak broj 53 0 P 000274 07 I od 8. veljače 2016. godine, kojim je pozvao apelanta i ostale tražitelje izvršenja da u određenom roku specificiraju svoja potraživanja, visinu duga, zakonsku zateznu kamatu, troškove izvršnog postupka i sl., da bi sud mogao donijeti zaključak o prodaji predmetnih nekretnina, obaviješteni tražitelji izvršenja i izvršenik da je vrijednost predmetne nekretnine utvrđena vještačenjem stalnog sudskog vještaka, te su pozvani opunomoćenik tražitelja izvršenja i ravnatelj izvršenika da konačno opredijele stanje duga u određenim predmetima. Apelant navodi da je njegov opunomoćenik dopisom od 16. veljače 2016. godine dostavio tražene informacije Općinskom sudu.
14. Prema navodima Općinskog suda, u jedinstvenom postupku broj 53 0 P 000274 07 I jedan od tražitelja izvršenja (BORA d.o.o. Banjaluka, ranije Hypo Alpe Adria Bank) je tražio da se utvrdi vrijednost svih založenih nekretnina u vlasništvu izvršenika, te je vještak građevinske struke 7. travnja 2016. godine utvrdio vrijednost svih založenih nekretnina, te dopunio svoj nalaz 6. lipnja 2016. godine. Međutim, Općinski sud nije mogao zakazati prvo ročište za prodaju predmetnih nekretnina zbog toga što je prethodno navedeni tražitelj izvršenja (koji ima pravo prvenstvenog namirenja) obavijestio sud da je u predmetu istog suda broj 53 0 IP 043648 11 sporna visina duga po tri odobrena kredita i predložio da se sačeka sa rješenjem ovog prethodnog pitanja dok se u tom predmetu ne utvrdi visina duga (a koji predmet je 12. marta 2015. godine odlukom Kantonalnog suda ukinut i vraćen na ponovni postupak). Prema navodima Općinskog suda, zadnje ročište oko utvrđivanja spomenute visine duga u predmetu broj 53 0 IP 043648 11 IP je održano 8. srpnja 2016. godine, te u njemu još nije odlučeno o visini duga.
15. Prema stanju spisa i informacijama kojima raspolaže Ustavni sud, izvršni postupak još uvijek nije okončan.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da je, zbog duljine trajanja predmetnog izvršnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljem tekstu: Europska konvencija), prava na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine zbog čega potražuje naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
17. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tijek predmetnog izvršnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je istina da izvršni postupak dugo traje. Međutim, smatraju da su razlozi objektivne prirode jer je postupak veoma složen, da se provode vještačenja i da je izvršenik dulje vremensko razdoblje blokiran, kao i računi tvrtke na kojima nema financijskih transakcija. Nadalje, Općinski sud smatra da je u svemu postupio sukladno zakonskim propisima, poštujući ljudska prava iz Europske konvencije, posebno pravo na pravično suđenje, i načela izvršnog postupka, te da Općinski sud nije mogao utjecati na razloge koji su uzrokovali dugo trajanje samog postupka.
V. Relevantni propisi
18. Zakon o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 35/12) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 34., st. 1. i 2..
Prekid postupka Sud ne može prekinuti izvršni postupak da bi sačekao odluku nadležnog suda ili drugog organa o prethodnom pitanju.
U drugim slučajevima prekida postupka, predviđenim odredbama Zakona o parničnom postupku, sud može, ako to okolnosti slučaja dopuštaju, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti, odlučiti da postupak nastavi, imenovanjem privremenog zastupnika stranci u odnosu na koju je nastao razlog zbog kojeg dolazi do prekida postupka. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 65.
Obim izvršenja novčanih potraživanja Izvršenje radi ostvarenja novčanog potraživanja određuje se i provodi u obimu koji je potreban za namirenje tog potraživanja.
Pristupanje izvršenju Član 73. st. 1, 2, 3, i 4.
(1) Nakon upisa zabilježbe izvršenja u zemljišne knjige ne može se za namirenje drugog potraživanja istog ili drugog tražioca izvršenja na toj nepokretnosti provesti poseban izvršni postupak.
(2) Tražilac izvršenja za čije je potraživanje kasnije određeno izvršenje na istoj nepokretnosti stupa u već pokrenuti izvršni postupak.
(3) Pokrenutom izvršnom postupku može se pristupiti do donošenja zaključka iz stava 6. člana 90. ovog zakona.
(4) O pristupanju postupku sud će obavijestiti tražioca izvršenja u čiju je korist prije obavljena zabilježba.
VI. Dopustivost
19. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U kontekstu apelacijske nadležnosti Ustavnog suda iz članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, izraz „presuda“ mora se široko tumačiti. Taj izraz ne treba samo uključivati sve vrste odluka i rješenja već i nedostatak donošenja odluke kada se za takav nedostatak utvrdi da je neustavan (vidi, Ustavni sud, Odluka broj U 23/00 od 2. veljače 2001. godine, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 10/01). Ustavni sud ističe da, sukladno članku II/1. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina i oba entiteta trebaju osigurati najvišu razinu građanskih prava i temeljnih sloboda i da se, sukladno članku II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, prava i slobode određene Europskom konvencijom i njezinim protokolima izravno primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
21. Budući da navodi iz apelacije ukazuju na to da apelant pred Ustavnim sudom prvenstveno pokreće pitanje duljine trajanja izvršnog postupka, pokrenutog na temelju pravomoćne sudske odluke, Ustavni sud apelaciju tumači tako da se apelant poziva na pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, čije se garancije u građanskopravnim stvarima protežu i na fazu izvršnog postupka.
22. Polazeći od prakse Europskog suda za ljudska prava na području iscrpljivanja pravnih lijekova, Ustavni sud ističe da se prilikom primjene odredaba iz članka 18. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda to pravilo mora primjenjivati uz određen stupanj fleksibilnosti, bez pretjeranog formalizma (vidi, Europski sud za ljudska prava, Cardot protiv Francuske, presuda od 19. ožujka 1991. godine, Serija A broj 200, stavak 34). Ustavni sud naglašava da pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koji su mogući prema zakonu nije apsolutno, niti se može primjenjivati automatski, te je prilikom ispitivanja je li bilo poštovano bitno uzeti u obzir određene okolnosti svakog pojedinog predmeta (vidi, Europski sud za ljudska prava, Van Osterwijek protiv Belgije, presuda od 6. prosinca 1980. godine, Serija A broj 40, stav 35). To, između ostalog, znači da se mora realno uzeti u obzir ne samo postojanje formalnih pravnih sredstava u pravnom sustavu već i ukupni pravni i politički kontekst, kao i apelantove osobne prilike.
23. Imajući u vidu navedene okolnosti, Ustavni sud smatra da u Bosni i Hercegovini, u konkretnom slučaju u Federaciji Bosne i Hercegovine, ne postoji efektivno pravno sredstvo koje bi omogućilo apelantu da se žali zbog neizvršenja pravomoćnih presuda, odnosno stvarnog neizvršavanja rješenja o izvršenju donesenog u izvršnom postupku. Ustavni sud smatra da nedostaci u organizaciji pravosudnog sustava entiteta, odnosno države, ne smiju utjecati na poštovanje individualnih prava i sloboda utvrđenih Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i zahtjeva i garancija iz članka 6. Europske konvencije.
24. Ustavni sud ističe da se na pojedinca ne može staviti pretjeran teret u otkrivanju koji je najefikasniji put kojim bi se došlo do ostvarenja njegovih prava. Također, jedno od temeljnih načela Europske konvencije jeste da pravna sredstva koja pojedincu stoje na raspolaganju trebaju biti lako dostupna i razumljiva, te da se propust u organizaciji pravnog i sudskog sustava države koji ugrožava zaštitu individualnih prava ne može pripisati pojedincu. Osim toga, dužnost je države organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Europske konvencije (vidi, Europski sud za ljudska prava, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. veljače 1991. godine, Serija A broj 194, stavak 21).
25. U konkretnom slučaju apelant se obratio Ustavnom sudu zbog duljine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom kao predmet broj 53 0 P 000477 11 I a trenutačno se vodi kao predmet broj 53 0 P 000274 07 I.
26. Obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
VII. Meritum
27. Apelant smatra da je, zbog neokončanja izvršnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, prava na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije i prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, kao i zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.
a)Pravo na pravično suđenje
28. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
29. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
30. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog duljine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom. S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. ožujka 1997. godine) u kojoj je Europski sud izrekao da izvršenje presude koju je donio bilo koji sud mora biti promatrano kao sastavni dio postupka u smislu članka 6. Europske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Europski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba promatrati kao integralni dio suđenja u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
31. S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. veljače 2007. godine, stavak 26). Period koji se uzima u obzir
32. Ustavni sud zapaža da je apelant 25. ožujka 2011. godine pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika kako bi realizirao svoje potraživanje i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan, te da traje pet godina i sedam mjeseci.
Analiza duljine trajanja postupka
33. U konkretnom slučaju radi se o izvršnom postupku koji je apelant pokrenuo radi izvršenja pravomoćne i izvršne presude. Obzirom na vrstu i prirodu konkretne pravne stvari (naplata apelantovog potraživanja na novčanim sredstvima popisom, procjenom i prodajom pokretnih stvari ili procjenom i prodajom nekretnina, kao i da je naknadno izvršeno pripajanje predmeta pristupanjem drugom izvršnom postupku), Ustavni sud smatra da se radi o relativno složenom postupku koji je, pri tome, od značaja za apelanta, jer se radi o naplati novčanog potraživanja po osnovi radnog odnosa.
34. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud konstatira da apelant ni na koji način nije doprinio duljini trajanja postupka. Naprotiv, apelant je podnescima u više navrata urgirao postupanje Općinskog suda i izvršavao naloge suda. Dakle, apelant je poduzimao radnje koje su mu bile na raspolaganju kako bi ubrzao postupak izvršenja.
35. Ustavni sud prvenstveno podsjeća da se izvršni postupak, prema odredbi članka 5. stavak 1. Zakona o izvršnom postupku i praksi Europskog suda (vidi, Europski sud za ljudska prava, Comingersoll S. A. protiv Portugala, stavak 23, 2000. godina), smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost suda u odnosu na zakonsku obvezu da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Europskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomogne izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.
36. Posmatrajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon što je apelant podnio prijedlog za izvršenje, u relativno kratkom roku donio rješenje o izvršenju kojim je dozvolio predloženo izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika. Nakon što navedeno izvršenje nije bilo moguće, Općinski sud je skoro godinu dana kasnije (lipanj 2012. godine) odredio pljenidbeni popis pokretnih stvari izvršenika. Pošto ni izvršenje na pokretnim stvarima nije bilo moguće, apelant navodi da je u listopadu 2012. godine predložio provođenje izvršenja prodajom predmetnih nekretnina izvršenika. Međutim, prema stanju spisa, Općinski sud nije poduzimao procesne radnje u predmetu sve do 2015. godine, kada je donio zaključak kojim je odredio da apelant stupi u već pokrenuti izvršni postupak. Nakon toga, u jedinstvenom postupku više tražitelja izvršenja, Općinski sud je u sljedećih šest mjeseci poduzimao određene procesne radnje, kao što je pozivanje tražitelja izvršenja da specificiraju svoja potraživanja i utvrđivanje vrijednosti založenih nekretnina u vlasništvu izvršenika. Međutim, prema navodima samog Općinskog suda, još uvijek nije zakazano prvo ročište za prodaju predmetnih nekretnina, jer je jedan od tražitelja izvršenja predložio da se sačeka dok se u drugom sudskom predmetu ne utvrdi visina duga. U svezi sa navedenim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud na početku predmetnog izvršnog postupka poduzimao procesne radnje u relativno kratkom roku, gdje je u razdoblju duljem od godinu dana donio rješenje o izvršenju na novčanim sredstvima izvršenika i zaključak o određivanju pljenidbenog popisa pokretnih stvari. Međutim, nakon toga, Općinski sud u razdoblju duljem od tri godine nije poduzimao procesne radnje, poslije čega je odredio da apelant stupi u drugi, već pokrenuti izvršni postupak. Nesporno je da je duljini trajanja predmetnog postupka nakon spajanja sa drugim izvršnim predmetom doprinijela i njihova očigledna složenost (veliki broj tražitelja izvršenja i sporna visina duga). S tim u svezi, Ustavni sud primjećuje da Općinski sud nije naveo je li poduzimao bilo kakvu procesnu radnju nakon prijedloga jednog od tražitelja izvršenja da se sačeka sa predmetnim izvršnim postupkom dok se ne utvrdi visina duga u drugom sudskom predmetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, prema izričitoj zakonskoj odredbi, sud ne može prekinuti izvršni postupak da bi sačekao odluku nadležnog suda ili drugog tijela o prethodnom pitanju (članak 34. stavak 1. ZIP-a). Stoga, Ustavni sud smatra da veća efikasnost Općinskog suda na početku vođenja predmetnog postupka i određene objektivne okolnosti koje se ne mogu staviti na teret Općinskom sudu (nedostatak sredstava na izvršenikovim računima i zalog na pokretnim stvarima izvršenika) ne mogu da nadoknade pasivnost Općinskog suda u daljnjem tijeku izvršnog postupka, gdje je između pojedinih procesnih radnji prolazilo dulje vremensko razdoblje, a u pitanju je izvršni postupak koji je po zakonu žurne prirode. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ponavlja da u izvršnom postupku, zbog same njegove prirode, treba postupati žurno bez obzira radi li se o jednostavnom ili složenom predmetu (vidi, Europski sud, Comingersoll S.A. protiv Portugala, stavak 23, 2000. godina), što je i regulirano člankom 5. ZIP-a. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se duljina trajanja izvršnog postupka, koji do donošenja odluke Ustavnog suda traje pet godina i sedam mjeseci, ne može smatrati razumnom sa aspekta standarda prava na pravično suđenje.
37. Imajući u vidu navedeno i uzimajući u obzir sve navedene činjenice, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju, zbog duljine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
38. Apelant traži da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete zbog duljine trajanja izvršnog postupka. Prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može odrediti naknadu nematerijalne štete na temelju pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
39. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48- 51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. Obzirom na to da se izvršni postupak, prema odredbama ZIP-a, smatra hitnim i da traje pet godina i sedam mjeseci, Ustavni sud smatra da apelantu treba na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, isplatiti iznos od 1.500,00 KM. Ovaj iznos je apelantu dužna isplatiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
40. Obzirom na zaključak o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebice ispitivati apelantove navode u odnosu na povredu prava na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije, prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, imajući u vidu da se ti navodi zasnivaju na navodima o povredi prava na pravično suđenje.
VIII. Zaključak
41. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada izvršni postupak traje pet godina i sedam mjeseci i kada još uvijek nije okončan zbog toga što je Općinski sud nepoduzimanjem izvršnih radnji u značajnom vremenskom razdoblju propustio izvršiti svoju obvezu da učinkovito i ekonomično provede izvršni postupak.
42. Na temelju članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7) i članka 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
43. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman