Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3203/16 (M. M.,I. J. i R. M.)
Odluka donesena 10. 11. 2016.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3203/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 11. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. novembra 2016. godine, u predmetu broj AP-3203/16, rješavajući apelaciju Mila Mitrovića i drugih, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Milo Mitrović, Ilija Jović i Radivoje Milanović protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 P 041279 14 Rev od 23. septembar 2015. godine i presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 041279 14 Gž od 11. juna 2014. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Milo Mitrović iz Ugljevika, Ilija Jović i Radivoje Milanović iz Bijeljine (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Zoran Perić, advokat iz Bijeljine, podnijeli su 25. jula 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 P 041279 14 Rev od 23. septembar 2015. godine, kojom je odbačena kao nedozvoljena revizija apelanata izjavljena protiv presude Okružnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 041279 14 Gž od 11. juna 2014. godine. Imajući u vidu Odluku o dopustivosti Ustavnog suda broj AP-2563/14 od 6. novembra 2014. godine (kojom je obuhvaćen i predmet AP-3892/14), konstatuje se da je konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari navedena presuda Okružnog suda od 11. juna 2014. godine.
2. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom Okružnog suda od 11. juna 2014. godine je preinačena prvostepena (usvajajuća) presuda Osnovnog suda u Bijeljini 80 0 P 041279 12 P od 30.12.2013. godine, na način da je odbijen tužbeni zahtjev apelanata da se ponište odluke Poljoprivredne zadruge “Agrotim” iz Bijeljine (u daljnjem tekstu: tužena) i to Odluka upravnog odbora broj 28/Z od 10. maja 2012. godine o isključenju prvo i drugoapelanta iz zadruge, Odluka skupštine tužene broj 29/Z od 21. maja 2012. godine o isključenju trećeapelanta iz zadruge, Odluka skupštine tužene broj 39/Z od 13. jula 2012. godine o odbijanju žalbe apelanata, što je tužena dužna priznati i trpjeti da se apelanti vrate u zadrugu i ponovo steknu status zadrugara. Osporenom drugostepenom odluku su apelanti, također, obavezani da solidarno naknade tuženoj troškove postupka u iznosu od 1.660,00 KM. Naime, drugostepeni sud je na osnovu izvedenih dokaza zaključio da apelanti nisu ispunjavali svoje obaveze utvrđene odlukom Skupštine zadruge, slijedom čega su sporne odluke o njihovom isključenju donesene u skladu sa odredbom članom 24. Zakona o poljoprivrednim zadrugama i članom 10. tačka a) Zadružnih pravila. Osim toga, Okružni sud je istakao da apelanti nisu dokazali da postoje drugi nedostatci postupka (odluka donesena neadekvatnom većinom, odnosno od lica koja nisu članovi zadruge), niti materijalni dokazi iz spisa predmeta na to ukazuju. Osim toga je konstatovano i da je iz Izvještaja o obavljenoj vanrednog zadružnoj reviziji tužene od 29. novembra 2012. godine od strane Zadružnog saveza RS utvrđeno između ostalog da je kod donošenja odluka o isključenju apelanata sprovedena sva zakonom propisana procedura. Slijedom navedenog je zaključeno da nije bilo mjesta usvajanju predmetnog tužbenog zahtjeva apelanata, pa je odlučeno kao u dispozitivu osporene odluke primjenom odredbe člana 229. tačka 5. Zakona o parničnom postupku RS.
Apelacioni navodi
3. U predmetnoj apelaciji apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelanti posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u osporenoj odluci Okružnog suda pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom Okružnog suda u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji je Okružni sud utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Okružni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelanata. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman