Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2076/14 (M. P.)
Odluka donesena 10. 11. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Penzija
- Upravni spor
- Pravično suđenje - razuman rok
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 55
- Zakon o upravnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o upravnim sporovima
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o upravnom postupku
- Zakon o upravnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-2076/14
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 11. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2076/14, rješavajući apelaciju Milenka Palačkovića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 10. novembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Milenka Palačkovića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodio pred nadležnim upravnim organima i Kantonalnim sudom u Tuzli a koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 U 011730 13 U od 10. novembra 2014. godine.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantu Milenku Palačkoviću u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 600,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku uz obavezu da, nakon isteka tog roka, plati apelantu Milenku Palačkoviću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Milenko Palačković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Vesna Rujević, advokat iz Banje Luke, podnio je 5. maja 2014. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja upravnog postupka pred nadležnim upravnim organima i Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) a koji je, nakon podnošenja apelacije, okončan Presudom Kantonalnog suda broj 03 0 U 011730 13 U od 10. novembra 2014. godine. Apelant je 5. novembra 2016. godine dopunio apelaciju.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljnjem tekstu: Federalni zavod) i Kantonalne administrativne službe Tuzla (u daljnjem tekstu: Kantonalna služba) zatraženo je 28. novembra 2014. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor 9. decembra 2014. godine, a Federalni zavod 10. decembra 2014. godine. Kantonalna služba nije dostavila odgovor na apelaciju do dana donošenja odluke Ustavnog suda.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Predmetni postupak za ostvarivanje apelantovog prava na srazmjernu invalidsku penziju pokrenut je po službenoj dužnosti po prijedlogu inostranog nosioca socijalnog osiguranja Deutsche Rentenversicherung Bayern Sud – Landshut Deutschland aktom broj 24160664 P 054, po apelantovom zahtjevu, kao osiguranika, od 14. oktobra 1997. godine.
6. Kantonalna služba donijela je Rješenje matični broj INO m.b. 116-26093-60 od 8. novembra 2010. godine kojim je odbijen apelantov zahtjev za ostvarivanje prava na srazmjernu invalidsku penziju. Apelant je podnio žalbu protiv navedenog rješenja, te je Federalni zavod Rješenjem broj FZ 3/2-1162609360 od 28. decembra 2012. godine djelimično uvažio žalbu, poništio osporeno rješenje i predmet vratio prvostepenom organu na ponovni postupak i odlučivanje. Apelant navodi da je podnosio urgencije i žalbe zbog ćutanja administracije Upravnoj inspekciji.
7. U ponovnom postupku Kantonalna služba je donijela Rješenje matični broj INO m.b. 116-26093-60 od 18. januara 2013. godine kojim apelantu nije priznato pravo na srazmjeran dio invalidske penzije. Apelant je podnio žalbu protiv navedenog rješenja, te je Federalni zavod Rješenjem broj FZ 3/2-1162609360 od 28. oktobra 2013. godine odbio apelantovu žalbu. Apelant je protiv navedenog drugostepenog rješenja tužbom pokrenuo upravni spor. Navedena tužba predata je Kantonalnom sudu 11. decembra 2013. godine, te je postupajući po njoj, Kantonalni sud donio Presudu broj 03 0 U 011730 13 U od 10. novembra 2014. godine kojom je odbio apelantovu tužbu.
8. Apelant je protiv prethodno navedene presude Kantonalnog suda podnio tužbu za ponavljanje postupka, te je Kantonalni sud donio Rješenje broj 03 0 U 011730 15 Uvl od 25. jula 2016. godine kojim je odbacio apelantovu tužbu.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog upravnog postupka i upravnog spora, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega je tražio naknadu nematerijalne štete u iznosu od 300,00 KM za svaku godinu neopravdanog trajanja postupka, kao i nadoknadu troškova za zastupanje u ovom postupku.
b) Odgovor na apelaciju
10. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da su neosnovani apelantovi navodi u pogledu dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom, jer je on trajao kraće od godinu dana.
11. U odgovoru na apelaciju Federalni zavod je naveo da smatra da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon, niti ustavna prava stranke.
V. Relevantni propisi
12. U Zakonu o upravnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98 i 48/99) relevantne odredbe glase:
Član 6.
Kad organi i institucije koje imaju javne ovlasti rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, poduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih osoba, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova od strane organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.
Član 14.
Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve što je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.
4. Rok za izdavanje rješenja Član 216. st. 1, 2. i 3.
(1) Kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti ako je to u interesu stranke, a prije donošenja rješenja nije potrebno provoditi poseban ispitni postupak, niti postoje drugi razlozi zbog kojih se ne može donijeti rješenje bez odgode (rješavanje prethodnog pitanja i dr.), nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci što prije, a najkasnije u roku od 30 dana računajući od dana predaje urednog zahtjeva, odnosno od dana pokretanja postupka po službenoj dužnosti, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(2) U ostalim slučajevima kad se postupak pokreće povodom zahtjeva stranke, odnosno po službenoj dužnosti, ako je to u interesu stranke, nadležni organ je dužan donijeti rješenje i dostaviti ga stranci najkasnije u roku od 60 dana, ako posebnim propisom nije određen kraći rok.
(3) Ako nadležni organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci u roku iz st. 1. i 2. ovog člana, stranka ima pravo izjaviti žalbu nadležnom organu, kao da je njen zahtjev odbijen.
13. U Zakonu o upravnim sporovima („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj 9/05) relevantne odredbe glase:
Član 9.
Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnoga akta koji je donijet u drugom stepenu.
Član 55.
Ukoliko ovaj Zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima shodno će se primjenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim je uređen parnični postupak.
14. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantna odredba glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. U skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
18. Apelant se obratio Ustavnom sudu zbog dužine trajanja upravnog postupka i upravnog spora, odnosno zbog navodne povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku, u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, budući da postupak upravnog spora pred Kantonalnim sudom nije bio okončan do momenta podnošenja apelacije. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, iako je postupak u međuvremenu okončan presudom Kantonalnog suda od 10. novembra 2014. godine, dakle, nakon podnošenja apelacije. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
20. Apelant ukazuje da je, zbog dužine trajanja predmetnog upravnog postupka i upravnog spora, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje
21. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
22. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom. […]
23. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o upravnom postupku i postupku upravnog spora povodom ostvarivanja prava na srazmjernu invalidsku penziju koje je građanskopravne prirode, te apelant u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Period koji se uzima u obzir
24. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak započeo 14. oktobra 1997. godine godine, kada je apelant podnio inicijalni zahtjev inostranom nosiocu socijalnog osiguranja, te da je postupak okončan presudom Kantonalnog suda od 10. novembra 2014. godine. Dakle, predmetni postupak je ukupno trajao sedamnaest godina. Međutim, Ustavni sud zapaža da u spisu predmeta nema informacija kada je prijedlog inostranog nosioca socijalnog osiguranja zaprimljen od domaćih upravnih organa, te će stoga ocijeniti razumnost dužine postupka u konkretnom predmetu od donošenja prvog rješenja Službe od 8. novembra 2010. godine, pri tome uzimajući u obzir stadijum postupka do navedenog datuma. Dakle, predmetni postupak do njegovog okončanja je trajao četiri godine, i to je period koji će Ustavni sud ispitati.
Analiza razumnosti trajanja postupka
25. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
26. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da je predmet konkretnog postupka bilo pitanje apelantovog prava na srazmjernu invalidsku penziju. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da se nije radilo o složenim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su upravni organi i redovni sud trebali razmotriti, te da je predmet od većeg značaja za apelanta.
27. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio inicijalni zahtjev inostranom nosiocu socijalnog osiguranja i da je, zatim, po njegovom prijedlogu, po službenoj dužnosti pokrenut predmetni upravni postupak pred domaćim upravnim organima. Kantonalna služba je donijela prvo rješenje 8. novembra 2010. godine, koje je poništeno odlukom drugostepenog organa dvije godine kasnije i vraćeno na ponovni postupak. Kantonalna služba je, zatim, u relativno kratkom roku (manje od mjesec dana) donijela rješenje koje je potvrđeno u žalbenom postupku devet mjeseci kasnije. Nakon što je apelant podnio tužbu Kantonalnom sudu, taj sud je presudu donio u roku od jedanaest mjeseci. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da veća efikasnost upravnih organa i Kantonalnog suda u pojedinim fazama vođenja predmetnog postupka ne može da nadoknadi pasivnost upravnih organa na početku predmetnog postupka, pogotovo imajući u vidu veliki značaj predmetnog postupka za apelanta i u kojem pri tome nije bilo potrebno utvrditi posebno složene činjenice i razriješiti složena pravna pitanja. Ustavni sud pri tome primjećuje da upravni organi i sud nisu ponudili odgovore ni argumente u vezi s dužinom trajanja predmetnog postupka, kao i da iz činjenica predmeta ne proizilazi ništa što bi ukazivalo da je apelant svojim ponašanjem doprinio ovako dugom trajanju predmetnog postupka. Stoga, Ustavni sud smatra da je predmetni postupak prešao granice razumnog trajanja, te da su apelantovi navodi osnovani.
28. Imajući u vidu sve navedeno Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
29. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu nematerijalne štete, koja se, u smislu stava 2 navedenog člana, određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizilaze iz prakse Ustavnog suda.
30. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost. S obzirom na to da je predmetni postupak trajao četiri godine računajući od donošenja prvog rješenja, a da se ne radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da bi apelantu trebalo isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, iznos od 600,00 KM. Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
31. Apelant je u apelaciji zatražio i naknadu troškova za zastupanje u ovom postupku. Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na naknadu troškova za zastupanje, na osnovu čega proizilazi da troškovi zastupanja padaju isključivo na apelantov teret.
VIII. Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer je predmetni postupak ukupno trajao sedamnaest godina, odnosno četiri godine računajući od prvog rješenja, i to u najvećoj mjeri zbog propusta i neaktivnosti upravnih organa a ti isti organi pri tome nisu ponudili razloge koji bi eventualno mogli opravdati takvu dužinu trajanja postupka pred tim organima.
33. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman