Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1580/15 (I. A. iz Sarača, E. H. iz Tuzle i A. B. iz Klokotnice)

Odluka donesena 10. 11. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Građanski postupak
  • Naknada štete
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1580/15

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 11. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 1580/15, rješavajući apelaciju Izeta Alića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. novembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Izeta Alića, Edine Hadžimehmedović i Avde Banjića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 P 042990 11 Gž od 18. maja 2015. godine.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, apelantima Izetu Aliću, Edini Hadžimehmedović i Avdi Banjiću u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke solidarno isplati ukupan iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima Izetu Aliću, Edini Hadžimehmedović i Avdi Banjiću zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Izet Alić iz Sarača, Edina Hadžimehmedović iz Tuzle i Avdo Banjić iz Klokotnice (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Aida Smajić, advokatica iz Tuzle, podnijeli su 3. aprila 2015. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 32 0 P 042990 11 Gž. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 18. maja 2015. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud je 28. maja 2015. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelacije i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelanti su 26. oktobra 2010. godine podnijeli Općinskom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) tužbu protiv „Bosna Sunce osiguranja“ d. d. Sarajevo - Podružnica Tuzla (u daljnjem tekstu: tuženi) kojom su tražili da Sud obaveže tuženog da im na ime jubilarne nagrade, manje isplaćenog regresa za 2004. i 2005. godinu i na ime pripadajuće kamate isplati ukupan iznos od 4.323,42 KM.

6. Općinski sud je donio Presudu broj 32 0 P 042990 10 P od 14. jula 2011. godine kojom je djelimično usvojio tužbeni zahtjev apelanata.

7. Tuženi je podnio žalbu protiv navedene Presude Općinskog suda broj 32 0 P 042990 10 P od 14. jula 2011. godine. Predmet je 27. septembra 2011. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje povodom žalbe i zaveden je pod poslovnim brojem 32 0 P 042990 11 Gž.

8. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju obavijestio Ustavni sud da je predmetni postupak okončan Presudom tog suda broj 32 0 P 042990 11 Gž od 18. maja 2015. godine.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnog postupka prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti su naveli da su 26. oktobra 2010. godine podnijeli predmetnu tužbu, te da ni nakon pet godina (u vrijeme podnošenja apelacije) po pokretanju sudskog postupka, zbog neodlučivanja Kantonalnog suda o žalbi tuženog, nisu u prilici da ostvare svoje pravo na naknadu štete jer ne raspolažu pravomoćnom sudskom odlukom. Zbog navedenog, apelanti traže da im Ustavni sud zbog nedonošenja odluke uz razumnom roku dodijeli iznos od po 750,00 KM, odnosno ukupan iznos od 2.250,00 KM.

b) Odgovor na apelaciju

10. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju od 28. maja 2015. godine naveo da mu je predmetni spis dostavljen na odlučivanje po žalbi 27. septembra 2011. godine, o kojoj je odlučeno na sjednici vijeća koja je održana 18. maja 2015. godine, a zatim je izrađena odluka i otpremljena parničnim strankama 27. maja 2015. godine. Također je navedeno da Kantonalni sud na građanskom referatu ima veliki broj neriješenih starih predmeta zbog čega je ovaj referat obuhvaćen Planom rješavanja predmeta. S tim u vezi je navedeno da je Planom rješavanja starih predmeta za 2015. godinu od 15. januara 2015. godine predmet broj 32 0 P 042990 11 Gž stavljen u Plan rješavanja starih predmeta za II kvartal 2015. godine, te je u okviru tog plana i riješen, te donesena pravomoćna presuda. Stoga je zaključeno da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje i donošenje odluke u razumnom roku, pravo na imovinu i pravo na nediskriminaciju, zbog čega je predloženo da se predmetna apelacija odbije kao neosnovana. V.Relevantni propisi

11. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217.

(3) Drugostepeni sud održat će sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(4) Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova. VI.Dopustivost

12. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

13. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

14. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

15. U konkretnom slučaju apelanti predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 32 0 P 042990 11 Gž od 18. maja 2016. godine. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

17. Apelanti ukazuju da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje - razuman rok

18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] a)Period koji se uzima u obzir

20. Ustavni sud podsjeća da u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 26. oktobra 2010. godine, kao dana podnošenja tužbe, do 18. maja 2015. godine, kada je Kantonalni sud donio presudu kojom je okončao predmetni parnični postupak. Dakle, postupak je trajao skoro četiri godine i sedam mjeseci.

b)Analiza razumnosti trajanja postupka

21. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

22. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je nakon podnošenja apelacije okončan navedenom presudom Kantonalnog suda, da predmetni postupak po zakonu jeste hitan s obzirom na činjenicu da se radi o postupku naknade štete, odnosno isplati potraživanja iz radnog odnosa. Posmatrajući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti svojim ponašanjem nisu utjecali na dužinu trajanja postupka, te s obzirom na činjenice koje je trebalo utvrditi i dokaze koje je trebalo provesti, u konkretnom slučaju se ne može govoriti o složenom predmetu.

23. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku s većom efikasnošću preduzimao procesne radnje i da je u roku manjem od devet mjeseci nakon podnošenja tužbe donio prvostepenu presudu na koju je tuženi podnio žalbu. Predmetni spis je na dalje postupanje dostavljen Kantonalnom sudu 27. septembra 2011. godine.

24. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u predmetnom postupku pokazao određenu neefikasnost, gdje je nakon skoro tri godine i osam mjeseci od prijema predmeta na dalje postupanje donio Presudu broj 32 0 P 042990 11 Gž od 18. maja 2015. godine kojom je predmetni postupak okončan, a kao opravdanje za nepostupanje u predmetu Kantonalni sud je naveo da ima veliki broj predmeta koje rješava prema starosti inicijalnog akta, a što je u skladu s Planom rješavanja starih predmeta koje je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće Bosne i Hercegovine, da je predmet apelanata prema Planu rješavanja bio u II kvartalu 2015. godine, kada je odluka u predmetnom postupku i donesena. Ovakvo opravdanje Ustavni sud ne smatra prihvatljivim. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda i vlastitu jurisprudenciju prema kojima je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima i javnim vlastima da se povinuju zahtjevima i uvjetima iz Evropske konvencije (vidi Evropski sud, Zanghi protiv Italije, presuda od 19. februara 1991. godine, Serija A, broj 194, stav 21. i Ustavni sud, Odluka broj AP 1070/05 od 9. februara 2006. godine, stav 34). Osim toga, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, hronična opterećenost sudova nije opravdanje, dok se trenutni zastoj, koji za sistem predstavlja iznenađenje, uzrokovan, naprimjer, recesijom, može opravdati efikasnim mjerama koje se preduzimaju za njegovo otklanjanje (vidi Evropski sud za ljudska prava, Buchholz protiv Njemačke, presuda od 6. maja 1981. godine). Naime, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, države ugovornice nisu odgovorne u slučaju privremenog zaostatka svojih sudova pod uvjetom da preduzmu odgovarajuće mjere da se takva vanredna situacija popravi (vidi Evropski sud za ljudska prava, Zimmermann i Steiner protiv Švajcarske, presuda od 13. jula 1983. godine, Serija A, broj 66, st. 25-32). Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, preopterećenost suda velikim brojem predmeta i nedostatak odgovarajućeg broja sudija ne može se smatrati vanrednom okolnošću, nego sistemskim problemom koji je doveo do hronične opterećenosti suda, pa i svaki novi predmet postaje stari dok dođe na red za rješavanje, što stvara pozitivnu obavezu javne vlasti da taj problem adekvatno riješi. Evidentno je da je javna vlast preduzela određene korake na organiziranju svog rada donošenjem Plana rješavanja starih predmeta. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da navedene mjere nisu bile efikasne jer nisu dovele do otklanjanja zaostataka u radu, a s obzirom na to da konkretni zastoj nije privremen, nego predstavlja hronično preopterećenje suda i da je doveo do toga da su Kantonalnom sudu bile potrebne približno tri godine da bi odlučio o žalbi tuženog u predmetnom postupku.

25. S obzirom na navedeno, a naročito na činjenicu da su Kantonalnom sudu bile potrebne skoro tri godine i osam mjeseci da bi odlučio o žalbi tuženog u predmetnom postupku, za Ustavni sud je dovoljno da zaključi da je u konkretnom slučaju došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

26. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka koji je trajao skoro četiri godine i sedam mjeseci ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji povreda prava apelanata na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Naknada nematerijalne štete

27. Apelanti su zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka tražili naknadu nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 2.250,00 KM. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ustavni sud smatra da zbog utvrđene povrede prava na donošenje odluke u razumnom roku apelantima pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju su pretrpjeli zbog dužine trajanja predmetnog postupka.

28. Prilikom odlučivanja o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

29. U konkretnom slučaju, s obzirom na to da se radi se o predmetu koji je po zakonu hitne prirode, Ustavni sud smatra da bi apelantima za svaku godinu odlaganja donošenja odluke trebalo da se isplati iznos od približno 300,00 KM. Dakle, ukupan iznos koji apelantima treba da se solidarno isplati je iznos od 1.200,00 KM, a koji je dužna da plati Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

Ostali navodi

30. S obzirom na to da se navodi o povredi prava na imovinu i prava na nediskriminaciju također odnose na dužinu trajanja postupka, o čemu je Ustavni sud odlučio razmatrajući navode apelacije o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati i navode apelacije o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava apelanata na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je predmetni parnični postupak trajao skoro četiri godine i sedam mjeseci, pri čemu su Kantonalnom sudu bile potrebne skoro tri godine i osam mjeseci da bi odlučio o žalbi u predmetnom parničnom postupku jer, i pored preduzetih mjera u organizaciji svog rada, nije postigao odgovarajuću efikasnost u radu tako da svaki novi predmet kontinuirano postaje stari i čeka da bude uvršten u Plan rješavanja takvih starih predmeta.

32. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-1580/15 (I. A. iz Sarača, E. H. iz Tuzle i A… | Sudska praksa | Aktio