Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3017/13 (V. L.)

Odluka donesena 10. 11. 2016.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Propisano zakonom
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3017/13

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 11. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3017/13, rješavajući apelaciju Vesne Ljubić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), čl. 59. st. (1), (2) i (3) i 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. novembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelimično se usvaja se apelacija Vesne Ljubić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnom postupku koji je vođen pred Općinskim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 I 115976 00 I, a koji je okončan Rješenjem Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 115976 12 Gž od 11. aprila 2013. godine.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Vesni Ljubić u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati ukupan iznos od 3.900,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Odbija se kao neosnovana apelacija Vesne Ljubić podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 I 115976 12 Gž od 11. aprila 2013. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 I 115976 00 I od 23. marta 2012. godine u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da, u skladu sa članom 72.

stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Vesna Ljubić (u daljnjem tekstu: apelantica) je po Hamdiji Čengiću, advokatu iz Sarajeva, podnijela 8. jula 2013. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 I 115976 12 Gž od 11. aprila 2013. godine i Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 I 115976 00 I od 23. marta 2012. godine. Apelantica je po Hamdiji Čengiću, advokatu iz Sarajeva, 17. juna 2014. godine podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio „Lake“ d.o.o. Sarajevo, ul. Džidžikovac broj 6, opterećenje, prodaju ili na drugi način raspolaganje nekretninom upisanom u zemljišnoj knjizi Zemljišnoknjižnog ureda - Općinskog suda u zemljišno-knjižnom ulošku broj 42, Katastarska općina SP - Sarajevo - Mahala CXXVII, kao k. č. broj 37, do donošenja odluke o apelaciji. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Ustavni sud je Odlukom o privremenoj mjeri broj AP 3017/13 od 17. jula 2014. godine odbio kao neosnovan apelanticin zahtjev za donošenje privremene mjere.

3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i ŠIPAD-COMERCA“ d. d. Sarajevo - izvršenika u postupku u kojem su donesene osporene odluke (u daljnjem tekstu: izvršenik) zatraženo je 13. januara 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju.

4. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 25. januara 2016. godine, Kantonalni sud 29. januara 2016. godine, dok izvršenik nije dostavio odgovor na apelaciju.

5. Budući da uz predmetnu apelaciju nije dostavljena punomoć za zastupanje, od apelanticinog zastupnika je 13. januara 2016. godine, u smislu člana 21. stav (2) Pravila Ustavnog suda, zatraženo da dostavi punomoć za zastupanje apelantice pred Ustavnim sudom u roku od osam dana od prijema dopisa. Dana 15. januara 2016. godine pošiljka je vraćena Ustavnom sudu s naznakom „odselio.“ S obzirom na navedeno, Ustavni sud je donio (grupnu) Odluku o dopustivosti broj AP 3017/14 od 3. marta 2016. godine kojom je, pored još jedne apelacije, odbacio kao nedopuštenu i predmetnu apelaciju koju je podnio advokat Hamdija Čengić u ime apelantice zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.

6. Međutim, apelantica je 21. marta 2016. godine podnijela zahtjev za preispitivanje gore navedene (grupne) Odluke Ustavnog suda u predmetu broj AP 3017/13. Uz predmetni zahtjev je priložila punomoć kojom je ovlastila advokata Hamdiju Čengića da je zastupa pred Ustavnim sudom u postupku po predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je Rješenjem broj AP 3017/13 od 28. aprila 2016. godine usvojio apelanticin zahtjev za preispitivanje odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu broj AP 3017/13, koji je razmatran u okviru grupne odluke broj AP 3017/13 od 3. marta 2016. godine.

III.Činjenično stanje

7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Tok postupka

8. Apelantica (i Z. Lj.) su 11. februara 2000. godine podnijeli prijedlog za dozvolu izvršenja pravomoćne Presude tadašnjeg Općinskog suda I u Sarajevu broj P-1102/96 od 22. februara 1999. godine kojom je naloženo izvršeniku da im isplati iznos od 25.200,00 KM sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka, i to pljenidbom sa računa izvršenika kod Zavoda za platni promet Sarajevo (u daljnjem tekstu: Zavod) i prenosom na štedni račun apelantice i Z. Lj. kod Gospodarske banke Sarajevo.

9. Tadašnji Općinski sud I u Sarajevu je donio Rješenje broj I-881/2000 od 25. februara 2000. godine kojim je dozvolio predloženo izvršenje.

10. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je izvršenik 28. marta 2000. godine podnio prigovor protiv tog rješenja, koji je odbijen Rješenjem Općinskog suda broj I-881/00 od 15. augusta 2000. godine.

11. Iz dostavljene dokumentacije dalje proizlazi da je predmetno rješenje o izvršenju, nakon što je postalo pravomoćno, proslijeđeno Zavodu na provođenje, ali da je račun izvršenika duže vrijeme bio nelikvidan i da rješenje nije provedeno, zbog čega su apelantica i Z. Lj. podneskom od 31. decembra 2003. godine predložili da Općinski sud, u smislu člana 37. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), naloži izvršeniku da dostavi podatke o svojoj imovini.

12. Postupajući povodom tog podneska, Općinski sud je Zaključkom broj I-881/00 od 27. oktobra 2004. godine naložio izvršeniku da na određenim obrascima u određenom roku dostavi potpune podatke o pokretnoj i nepokretnoj imovini koja se vodi na njegovom imenu, te i o vrsti i visini novčanih primanja i depozita, kao i mjestu gdje se nalaze.

13. Izvršenik je 29. novembra 2004. godine dostavio Općinskom sudu popunjene obrasce o svojoj imovini, koje je Općinski sud 27. decembra 2004. godine dostavio apelantici i Z. Lj. Apelantica i Z. Lj. su 10. januara 2005. godine dostavili Općinskom sudu podnesak u kojem su, između ostalog, istakli da je izvršenik dao nepotpune i netačne podatke o svojoj imovini.

14. Apelantica i Z. Lj. su 2. novembra 2005. godine podnijeli prijedlog za promjenu sredstava i predmeta izvršenja.

15. Općinski sud je Rješenjem broj I-881/00 od 14. novembra 2005. godine usvojio taj prijedlog izmijenivši rješenje o izvršenju tako što je odredio da će se izvršenje provesti na nekretnini koja u naravi predstavlja poslovnu zgradu i dvorište sagrađenu na k. č. broj 37, upisana u z. k ulošku broj CXXVII/110 k. o. Sarajevo (novi z. k. uložak broj 42; u daljnjem tekstu: predmetna nekretnina), na kojoj je uknjiženo državno vlasništvo i upisan nosilac prava raspolaganja RO „Šipad-komerc“ Sarajevo, zabilježbom u zemljišne knjige, utvrđivanjem vrijednosti i prodajom nekretnine, te namirenjem apelantice i Z. Lj. iz iznosa dobivenog prodajom. Predmetnim rješenjem je naloženo Zemljišno-knjižnom uredu tog suda da izvrši zabilježbu izvršenja određenog tim rješenjem i određeno je da u ostalom dijelu Rješenje o izvršenju tog suda broj I-881/2000 od 25. februara 2000. godine ostaje neizmijenjeno.

16. Iz dokumentacije u spisu predmeta proizlazi da je Općinski sud dostavio predmetno Rješenje o izvršenju broj I-881/00 od 14. novembra 2005. godine Zemljišnoknjižnom uredu tog suda. Međutim, Općinski sud - Zemljišnoknjižni ured je dopisom od 21. novembra 2005. godine vratio Općinskom sudu navedeno Rješenje o izvršenju broj I-881/00 od 14. novembra 2005. godine uz konstataciju da je ono neprovodivo u zemljišnoj knjizi zbog toga što nije ozvaničeno pečatom pravomoćnosti i što nedostaje osnovno rješenje koje se mijenja.

17. Izvršenik je 24. novembra 2005. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju, a apelantica i Z. Lj. su 26. decembra 2005. godine dostavili Općinskom sudu odgovor na prigovor.

18. Općinski sud je Rješenjem broj I-881/00 od 6. januara 2006. godine odbio izvršenikov prigovor i odredio da se Rješenje tog suda broj I-881/00 od 14. novembra 2005. godine u cijelosti održava na snazi.

19. Izvršenik je 20. januara 2006. godine podnio žalbu protiv rješenja Općinskog suda od 6. januara 2006. godine, a apelantica i Z. Lj. su 17. februara 2006. godine dostavili Općinskom sudu odgovor na žalbu.

20. Apelantica i Z. Lj. su podnescima od 29. juna 2006. godine i 29. juna 2007. godine urgirali postupanje u konkretnom predmetu.

21. Odlučujući o žalbi koju je izvršenik podnio protiv Rješenja Općinskog suda broj I-881/00 od 6. januara 2006. godine, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 009-0-Gž-06-000638 od 9. novembra 2007. godine kojim je odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

22. U međuvremenu, Općinski sud je donio Rješenje broj I-881/00 od 5. jula 2007. godine kojim je obustavio predmetni izvršni postupak.

23. U obrazloženju rješenja Općinski sud je istakao da je uvidom u spis i dokumentaciju u njemu utvrdio da je Rješenjem broj I-881/00 od 14. novembra 2005. godine dozvoljeno izvršenje na predmetnoj nekretnini, ali da Zemljišno-knjižni ured tog suda nije mogao izvršiti zabilježbu navedenog rješenja zbog toga što predmetna nekretnina nije u vlasništvu izvršenika već trećeg lica - Lake d.o.o. za inžinjering Sarajevo, i to na osnovu predbilježbe Dn br. 9399/05 Ugovora o zajedničkom ulaganju u izgradnji i zamjeni nekretnina od 9. septembra 2005. godine, ovjerenog kod Općinskog suda pod brojem 5414/05 od 9. septembra 2005. godine. Konstatirajući da se prema odredbi člana 70. ZIP-a izvršenje na nekretnini može provesti samo na nekretnini koja je u vlasništvu izvršenika, te zaključivši da izvršenik nije vlasnik predmetne nekretnine već treće lice, Općinski sud je ocijenio da to predstavlja razlog koji sprečava izvršenje u smislu odredbi člana 47. tačka 5. i člana 63. tačka 3. ZIP-a.

24. Apelantica i Z. Lj. su 18. jula 2007. godine podnijeli žalbu protiv Rješenja Općinskog suda broj I-881/00 od 5. jula 2007. godine, a 31. januara 2008. godine i urgenciju za postupanje u konkretnom predmetu.

25. Kantonalni sud je donio Rješenje broj 009-0-Gž-08-000023 od 24. decembra 2008. godine kojim je uvažio žalbu, ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio na ponovni postupak.

26. U obrazloženju svog rješenja, Kantonalni sud je naveo da su apelantica i Z. Lj. postupili u skladu sa odredbom člana 70. stav 1. ZIP-a jer su uz prijedlog za izvršenje na novim sredstvima izvršenja dostavili Izvod iz zemljišne knjige, zk. ul. br. CXXVII/110, u kojem je na k. č. br. 37 upisana poslovna zgrada i dvorište nosioca prava raspolaganja RO „Šipad-komerc“ Sarajevo. Dalje, naveo je da iz stanja spisa proizlazi da je Zemljišnoknjižni ured u toku izvršnog postupka upisao predbilježbu prava na nekretninama „na osnovu ugovora o zamjeni koji nije riješen“. Naveo je da predbilježba prema odredbi člana 2. stav 3. Zakona o zemljišnim knjigama predstavlja uvjetni, privremeni upis prava na nekretninama, te je zaključio da sama predbilježba nije mogla predstavljati razlog za obustavu izvršnog postupka jer time nije došlo do promjene prava vlasništva u smislu odredbe člana 70. ZIP-a. Također je naveo da je prvostepeni sud u potpunosti propustio cijeniti trenutak kada je došlo do upisa prava vlasništva na treće lice jer prema odredbi člana 5. Zakona o zemljišnim knjigama pravo vlasništva nastaje tek sa upisom u zemljišne knjige. Osim toga, konstatirao je da je Općinski sud, prije donošenja rješenja o obustavi postupka, propustio da u smislu člana 63. stav 4. ZIP-a pozove apelanticu i Z. Lj. da predlože novo sredstvo ili predmet izvršenja.

27. Apelantica i Z. Lj. su podneskom od 16. oktobra 2009. godine urgirali kod Općinskog suda postupanje u konkretnom predmetu.

28. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je Općinski sud zaključkom od 19. januara 2010. godine odredio da se u konkretnom slučaju izvrši vještačenje po vještaku F. E. radi utvrđivanja vrijednosti predmetne nekretnine, a kojem je dopisom od 2. septembra 2010. godine naloženo da preduzme spis predmeta.

29. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da navedeni vještak nije postupio po nalogu Općinskog suda, pa je taj sud Zaključkom broj 65 0 I 115976 00 I od 4. marta 2011. godine odredio vještačenje po vještaku građevinske struke N. E. radi utvrđivanja tržišne vrijednosti predmetne nekretnine.

30. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je vještak građevinske struke N. E. dostavio Općinskom sudu 20. maja 2011. godine svoj nalaz i mišljenje, a koji je Općinski sud 23. decembra 2011. godine dostavio apelantici, Z. Lj. i izvršeniku radi izjašnjenja.

31. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je Općinski sud zaključkom od 31. januara 2012. godine naložio apelantici i Z. Lj. da postupe shodno odredbi člana 8. stav 3. ZIP-a, ali da su apelantica i Z. Lj. podneskom od 22. februara 2012. godine obavijestili taj sud da nisu u mogućnosti predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja i da su predložili da Sud provede ročište za prodaju predmetne nekretnine.

Osporena rješenja

32. Općinski sud je nakon toga donio Rješenje broj 65 0 I 115976 00 I od 23. marta 2012. godine kojim je obustavio predmetni izvršni postupak, uz obrazloženje da je odlučio kao u izreci imajući u vidu odredbu člana 70. ZIP-a, te utvrdivši na osnovu nalaza i mišljenja vještaka i izvoda iz Zemljišno-knjižnog ureda od 3. marta 2012. godine da nekretnina nije u vlasništvu izvršenika, niti da je ta činjenica sporna među strankama, te konstatirajući da apelantica i Z. Lj. nisu postupili po odredbi člana 8. stav 3. ZIP-a, iako su bili pozvani da to učine.

33. Apelantica i Z. Lj. su izjavili žalbu protiv rješenja Općinskog suda Rješenje broj 65 0 I 115976 00 I od 23. marta 2012. godine, koju je Kantonalni sud odbio Rješenjem broj 65 0 I 115976 12 Gž od 11. aprila 2013. godine i potvrdio prvostepeno rješenje.

34. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja konstatirao da je, suprotno žalbenim navodima, prvostepeno rješenje u cijelosti zasnovano na relevantnim odredbama ZIP-a, na koje se taj sud pravilno pozvao. U vezi s tim naveo je da je tačno da je u trenutku podnošenja prijedloga za izvršenje na nekretninama, odnosno 2. novembra 2005. godine, izvršenik bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine koja je bila predmet izvršenja, ali da je došlo do promjene vlasništva, te je prema zemljišnim knjigama kao vlasnik te nekretnine uknjižen „Lake“ d.o.o. Sarajevo. Nadalje, konstatirao je da prema stanju spisa Zemljišno-knjižni ured nije upisao zabilježbu Rješenja Općinskog suda broj I-881/00 od 14. novembra 2005. godine, te je istakao da u slučaju da je izvršena zabilježba onda bi apelantica i Z. Lj. stekli pravo da svoje potraživanje namire momentom upisa bez obzira na promjenu vlasništva do visine vrijednosti nekretnine, sve u smislu odredaba člana 72. st. 2. i 3. ZIP-a. Međutim, kako nije došlo do upisa zabilježbe izvršenja, Kantonalni sud je zaključio da apelantica i Z. Lj. nisu stekli sudsko založno pravo na predmetnoj nekretnini, pa se postupak izvršenja nije mogao nastaviti protiv novog vlasnika, kako je to u žalbi neosnovano istaknuto. Konstatirajući da je prvostepeni sud pozvao apelanticu i Z. Lj. da postupe shodno odredbi člana 8. stav 3. ZIP-a, a da oni to nisu učinili u roku od 15 dana, Kantonalni sud je zaključio da je prvostepeni sud pravilnom primjenom odredbi člana 63. st. 3. i 4. ZIP-a donio odluku o obustavi postupka.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

35. Apelantica tvrdi da joj je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatra da je tim rješenjima pogrešno primijenjeno procesno pravo na njezinu štetu, konkretno odredba člana 72. stav

3. ZIP-a. U vezi s tim tvrdi da redovni sudovi u osporenim rješenjima uopće nisu cijenili činjenicu da je promjena vlasništva na predmetnoj nekretnini izvršena u toku izvršnog postupka, i to nakon donošenja Rješenja Općinskog suda broj I-881/00 od 14. novembra 2005. godine kojim je dozvoljeno izvršenje na predmetnoj nekretnini. Apelantica smatra da takva promjena u smislu člana 72. stav 3. ZIP-a nije bila smetnja da se izvršni postupak završi kako je to bilo određeno rješenjem od 14. novembra 2005. godine. Također, ističe da je takav pravni stav zauzeo i Kantonalni sud u Rješenju broj 009-0-Gž-08-000023 od 14. decembra 2008. godine. Pored toga, apelantica navodi da izvršni postupak „traje od 2000. godine“, i to isključivo uslijed nepostupanja redovnih sudova, iako je podnijela desetinu podnesaka i urgencija kako bi se provelo rješenje o izvršenju, čime smatra da joj je pričinjena znatna materijalna i nematerijalna šteta.

b) Odgovori na apelaciju

36. Kantonalni sud je naveo da u konkretnom slučaju nije bilo kršenja apelanticinih prava jer je osporenu odluka donio na zakonit način, dajući za nju jasno obrazloženje. Pri tome je istakao da u konkretnoj pravnoj stvari nije izvršena zabilježba izvršenja, a što je trebao izvršiti Zemljišnoknjižni ured Općinskog suda. Također, istakao je da na navedeno u predmetnom postupku nije mogao utjecati, niti odrediti nastavak izvršenja protiv novog vlasnika, a na što taj sud nije mogao utjecati.

37. Općinski sud je ukratko iznio tok predmetnog postupka. Istakao da se može zaključiti da je čitav tok tog postupka tekao shodno odredbama ZIP-a i Zakona o parničnom postupku, te da pri tome taj sud nije kršio odredbe Evropske konvencije.

V.Relevantni propisi

38. U Zakonu o izvršnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09 i 74/11) relevantne odredbe glase:

Član 5. stav 1.

(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Član 8. stav 3.

(3) Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem.

Član 63. st. 3. i 4.

(3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.

(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.

Član 64.

Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 70.

Uz prijedlog za izvršenje na nepokretnosti tražilac izvršenja dužan je podnijeti izvod iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nepokretnost upisana kao vlasništvo izvršenika. […] Član 72. st. 1, 2. i 3.

(1) Čim donese rješenje o izvršenju sud će po službenoj dužnosti odrediti da se u zemljišnoj knjizi upiše zabilježba izvršenja.

(2) Tom zabilježbom tražilac izvršenja stiče pravo da svoje potraživanje namiri iz nepokretnosti (pravo na namirenje), a lice koje nakon upisane zabilježbe izvršenja stekne određena prava nad tom nepokretnošću dužno je trpiti prvenstveno ostvarenje prava na namirenje tražioca izvršenja stečenog tom zabilježbom.

(3) Promjena vlasnika nepokretnosti tokom izvršnog postupka ne sprečava da se taj postupak nastavi protiv novog vlasnika kao izvršenika do visine vrijednosti nepokretnosti. Sve radnje preduzete prije toga ostaju na snazi i novi vlasnik ne može u postupku preduzimati one radnje koje ne bi mogao preduzeti prijašnji vlasnik da do promjene vlasništva nije došlo.

VI.Dopustivost

39. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

40. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

41. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 I 115976 12 Gž od 11. aprila 2013. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantica je primila 8. maja 2013. godine, a apelacija je podnesena 8. jula 2013. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

42. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

43. Apelantica pobija Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 I 115976 12 Gž od 11. aprila 2013. godine i Rješenje Općinskog suda broj 65 0 I 115976 00 I od 23. marta 2012. godine (o obustavi izvršnog postupka), tvrdeći da je tim rješenjima povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, iz apelacionih navoda proizlazi da apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

44. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

45. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] U odnosu na osporena rješenja

46. Apelantica smatra da su redovni sudovi pri donošenju osporenih rješenja pogrešno primijenili relevantne odredbe ZIP-a kada su u konkretnom slučaju obustavili predmetni izvršni postupak, što je za posljedicu imalo kršenje njezinog prava na pravično suđenje. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

47. U konkretnom slučaju, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u osporenom prvostepenom rješenju jasno obrazložio da je donio odluku kao u izreci (odnosno obustavio predmetni izvršni postupak) imajući u vidu odredbu člana 70. ZIP-a, s obzirom da na osnovu nalaza i mišljenja vještaka i izvoda iz Zemljišnoknjižnog ureda od 3. marta 2012. godine proizlazi da predmetna nekretnina nije u vlasništvu izvršenika, niti da je ta činjenica sporna među strankama, te da apelantica i Z. Lj. nisu postupili po odredbi člana 8. stav 3. ZIP-a (odnosno predložili drugi predmet izvršenja radi namirenja svog potraživanja), iako su bili pozvani da to učine. Dalje, Ustavni sud primjećuje da je, nasuprot apelanticinim navodima, Kantonalni sud u osporenom drugostepenom rješenju cijenio činjenicu da je promjena vlasništva na predmetnoj nekretnini izvršena u toku izvršnog postupka. Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u vezi s tim jasno obrazložio da je tačno da je u trenutku podnošenja prijedloga za izvršenje na predmetnim nekretninama, odnosno 2. novembra 2005. godine, izvršenik bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine koja je bila predmet izvršenja, ali da je došlo do promjene vlasništva, pa je prema zemljišnim knjigama kao vlasnik te nekretnine uknjižen „Lake“ d.o.o. Sarajevo. Također, Kantonalni sud je jasno obrazložio da prema stanju spisa Zemljišno-knjižni ured nije upisao zabilježbu Rješenja Općinskog suda broj I-881/00 od 14. novembra 2005. godine. Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud obrazložio da u slučaju da je izvršena zabilježba onda bi apelantica i Z. Lj. stekli pravo da svoje potraživanje namire momentom upisa bez obzira na promjenu vlasništva do visine vrijednosti nekretnine, sve u smislu odredaba člana 72. st. 2. i 3. ZIP-a, ali kako nije došlo do upisa zabilježbe izvršenja, da apelantica i Z. Lj. nisu stekli sudsko založno pravo na predmetnoj nekretnini, pa se postupak izvršenja nije mogao nastaviti protiv novog vlasnika. Konstatirajući da je prvostepeni sud pozvao apelanticu i Z. Lj. da postupe shodno odredbi člana 8. stav 3. ZIP-a, a da oni to nisu učinili u roku od 15 dana, Kantonalni sud je obrazložio da je prvostepeni sud pravilnom primjenom odredbi člana 63. st. 3. i 4. ZIP-a donio odluku o obustavi postupka. Imajući u vidu naprijed navedeno, osobito okolnost da je prema utvrđenju redovnih sudova predmetno Rješenje I-881/00 od 14. novembra 2005. godine bilo neprovodivo (budući da nije sadržavalo pečat pravomoćnosti i nije dostavljeno osnovno rješenje koje se mijenja), te dovodeći navedene zakonske odredbe u vezu s odlučenjem redovnih sudova i obrazloženjem koje su dali u vezi s tim, kao i imajući u vidu da iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da je apelantica u postupku pred redovnim sudovima, niti u apelaciji, tvrdila suprotno, odnosno da je zabilježba Rješenja Općinskog suda broj I-881/00 od 14. novembra 2005. godine upisana u zemljišne knjige, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazalo na proizvoljno postupanje redovnih sudova u tom pogledu. Shodno tome, te podržavajući vlastitu praksu u predmetima koji su sa ovog aspekta (promjene vlasnika nekretnine prije zabilježbe rješenja o izvršenju) pokretali slična pravna pitanja (mutatis mutandis odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 3201/10 od 27. februara 2014. godine, tač. 61. i 62, dostupna na www.ustavnisud.ba), Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženjima osporenih odluka dali zadovoljavajuće, jasne i potpune razloge u pogledu primjene relevantnih odredaba ZIP-a, te da su na taj način ispoštovali garancije prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelanticini navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u ovom dijelu neosnovani.

U odnosu na „suđenje u razumnom roku“

48. Apelantica, također, smatra da joj je zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka povrijeđeno pravo na „suđenje u razumnom roku“ iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

49. U vezi s tim Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

50. Ustavni sud u pogledu dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka zapaža da je taj postupak započet 11. februara 2000. godine, kada su apelantica i Z. Lj. podnijeli prijedlog za izvršenje, a da je okončan 11. aprila 2013. godine, kada je doneseno drugostepeno rješenje o obustavi tog postupka. Dakle, navedeni postupak je trajao ukupno 13 godina i dva mjeseca, i to je period koji će Ustavni sud uzeti u obzir prilikom analize razumnosti trajanja konkretnog postupka.

51. Ustavni sud zapaža da se predmetni izvršni postupak vodio radi izvršenja pljenidbom novčanih sredstava sa računa izvršenika prenosom na račun apelantice i Z. Lj. da bi, kako izvršenje na predloženom predmetu i sredstvu izvršenja nije bilo moguće, postupak bio nastavljen po prijedlogu apelantice i Z. Lj. izvršenjem na predmetnim nekretninama. Imajući u vidu činjenice predmeta, Ustavni sud smatra da se može zaključiti da se u konkretnom slučaju ne radi o jednostavnom predmetu, ali da nemogućnost izvršenja na prvobitno predloženom sredstvu i predmetu izvršenja, a i kasnijem sredstvu i predmetu izvršenja, u predmetnom slučaju ne može biti prihvaćena kao opravdanje za ukupno trajanje postupka od više od 13 godina. Dalje, Ustavni sud zapaža da se iz dostavljene dokumentacije ne može zaključiti da je apelantica doprinijela dužini trajanja postupka, niti to redovni sudovi tvrde u odgovorima na apelaciju. Naprotiv, iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je apelantica bila aktivna i da je iskazala posebnu marljivost u ostvarivanju i zaštiti svojih prava, obraćanjem sudu sa urgencijama, podnošenjem prijedloga za utvrđivanje izvršenikove imovine i prijedloga za promjenu sredstava i predmeta izvršenja (izvršenjem na predmetnoj nekretnini). Ustavni sud dalje ukazuje da se izvršni postupak prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim (član 5. stav 1. ZIP-a), što je zahtijevalo dodatnu ažurnost sudova. Međutim, Ustavni sud smatra da redovni sudovi nisu pokazali potrebnu ažurnost u vođenju predmetnog izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje iz dostavljene dokumentacije, između ostalog, proizlazi da je Općinskom sudu, nakon što je Kantonalni sud rješenjem od 24. decembra 2008. godine ukinuo prvostepeno rješenje o obustavi postupka i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak, trebalo tri godine i tri mjeseca da donese ponovnu odluku u konkretnom predmetu, odnosno rješenje o obustavi postupka od 23. marta 2012. godine, što je apsolutno nerazuman rok. Također, Ustavni sud primjećuje da je Kantonalni sud, koji je u tri navrata odlučivao u predmetnom postupku o žalbama podnesenim protiv odluka Općinskog suda, odluke donosio u intervalima od više od godine dana do skoro dvije godine, koji se također ne mogu smatrati razumnim rokovima za odlučivanje o žalbi u ovoj vrsti postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina trajanja predmetnog postupka od 13 godina i dva mjeseca u predmetu koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim na dvije sudske instance a priori van razumnog roka i da bi se mogla opravdati samo pod izuzetnim okolnostima, kakve Ustavni sud ne nalazi u konkretnom predmetu, a za što odgovornost u pretežnom dijelu snosi Općinski sud, pred kojim se postupak najduže i vodio, a u manjoj mjeri i Kantonalni sud.

52. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji kršenje apelanticinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

53. Iz apelacionih navoda proizlazi da je apelantica u apelaciji postavila zahtjev za naknadu materijalne i nematerijalne štete.

54. Ustavni sud podsjeća da je članom 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda određeno da u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu koja se prema stavu (2) istog člana određuje na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.

55. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u dosadašnjoj praksi utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.

56. S obzirom na to da je predmetni izvršni postupak trajao 13 godina i dva mjeseca, te da se radilo o postupku koji je zakonom određen kao hitan, Ustavni sud nalazi da apelantici treba na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku isplatiti ukupan iznos od 3.900,00 KM. Navedeni iznos apelantici je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

57. U vezi sa apelanticinim zahtjevom da joj Ustavni sud dosudi naknadu materijalne štete, Ustavni sud ukazuje da prema Pravilima Ustavnog suda nema nadležnost za odlučivanje o naknadi materijalne štete, zbog čega nije mogao razmatrati ovaj apelanticin zahtjev.

Pravo na imovinu

58. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na to da apelantica nije posebno obrazložila svoje navode o kršenju ovog prava, odnosno da su ti navodi, u suštini, isti kao i navodi o povredi prava na pravično suđenje, koje je Ustavni sud već razmotrio u prethodnim tačkama ove odluke, Ustavni sud smatra neosnovanim i navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

VIII.Zaključak

59. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije jer je izvršni postupak, koji je hitne prirode, pred redovnim sudovima trajao 13 godina i dva mjeseca i nije okončan u roku koji se može smatrati razumnim.

60. Međutim, Ustavni sud zaključuje da nema povrede u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer su redovni sudovi jasno i logično obrazložili osporene odluke u pogledu primjene relevantnih odredaba ZIP-a, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.

61. Također, Ustavni sud zaključuje da nema povrede prava na imovinu iz člana II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju kada apelantica kršenje tog prava vezuje za proizvoljnu primjenu materijalnog prava, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

62. Na osnovu člana 59. st. (1), (2) i (3) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

63. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-3017/13 (V. L.) | Sudska praksa | Aktio