Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-712/15 (R. P.)

Odluka donesena 10. 11. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Istraga
  • Apelacija preuranjena
  • Krivični postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-712/15

Apelacija

Odluka o meritumu

10. 11. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 712/15, rješavajući apelaciju Radomira Pantića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav 3 tačka l), člana 57 stav (2) tačka b), člana 58 i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 10. novembra 2016. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Radomira Pantića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja istrage u predmetu Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj T20 0 KTRZ0002961 05 (raniji br. KT-RZ-

149/07 i T20 0 KTRZ0002971 07).

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radomira Pantića podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine broj S1 1 K 017682 14 Kro od 19. januara 2015. godine zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Radomir Pantić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Milića, kojeg zastupa Radivoje Lazarević, advokat iz Zvornika, podnio je 12. februara 2015. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 1 K 017682 14 Kro od 19. januara 2015. godine, te zbog povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku u odnosu na dužinu trajanja istrage u predmetu Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) broj T20 0 KTRZ0002961 05 (raniji br. KT-RZ-149/07 i T20 0

KTRZ0002971 07).

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Tužilaštva BiH i Suda BiH zatraženo je 5. avgusta 2016. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Sud BiH je odgovor na apelaciju dostavio 12. avgusta 2016. godine, a Tužilaštvo BiH 17. avgusta 2016. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Apelanta je 27. jula 2007, 14. aprila 2008. i 11. novembra 2014. godine tužilac Tužilaštva BiH ispitao u svojstvu osumnjičenog. Apelant je osumnjičen da je počinio krivično djelo genocid iz člana 171 Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZBiH).

6. Sudija za prethodno saslušanje je 20. novembra 2014. godine zadužio optužnicu protiv apelanta, koja je vraćena na uređenje.

7. Tužilaštvo BiH je 9. decembra 2014. godine protiv apelanta i drugih lica podiglo optužnicu broj T20 0 KTRZ0002961 05 kojom je apelant optužen za krivično djelo genocid iz člana 171 tač. a) i b) KZBiH, u vezi sa članom 180 stav 1 i članom 31 istog zakona. Optužnica je potvrđena 16. decembra 2014. godine.

8. Rješenjem Suda BiH broj S1 1 K 017682 14 Kro od 19. januara 2015. godine odbijeni su prethodni prigovori branilaca apelanta i ostalih optuženih.

9. Ročište za izjašnjenje o krivici održano je 30. januara 2015. godine, nakon čega je spis proslijeđen sudećem vijeću pred kojim je u toku glavni pretres.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelant smatra da mu je odlukom o odbijanju prethodnih prigovora na optužnicu, te zbog dužine trajanja krivičnog postupka, tačnije same istrage, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Apelant ističe da se nalazi u svojstvu osumnjičenog već sedam godina, te da je svjedočio pred Sudom BiH i Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (u daljnjem tekstu: Međunarodni sud) u drugim predmetima. Osim toga, apelant se poziva i na standarde u pogledu suđenja u razumnom roku, koji su utvrđeni odlukama Evropskog suda i Ustavnog suda, te ističe da Evropska konvencija, kao i ostali međunarodni ugovori o ljudskim pravima, predviđaju samo minimalne standarde, pa državama ništa ne stoji na putu da obezbijede širu i bolju zaštitu onima koji su ugroženi i oštećeni nerazumnim odugovlačenjem u optužbama protiv njih.

b) Odgovor na apelaciju

11. Sud BiH je u odgovoru na apelaciju naveo da se neće upuštati u apelantove navode o nerazumno dugom trajanju istrage budući da istragom rukovodi tužilac, dok sudija za prethodno saslušanje nema ingerencija nad navedenom fazom krivičnog postupka. Ocjenjujući apelantove navode o dužini trajanja krivičnog postupka pred tim sudom nakon podizanja optužnice, Sud BiH je naveo da je ona potvrđena 16. decembra 2014. godine, nakon čega je u zakonom propisanom roku donesena odluka o prethodnim prigovorima branioca, kao i omogućeno da se pred sudijom za prethodno saslušanje izjasni o krivici po optužnici, nakon čega je spis proslijeđen sudećem vijeću pred kojim je u toku glavni pretres. Stoga Sud BiH smatra da u fazi prethodnog saslušanja nije došlo do povrede apelantovog prava na suđenje u razumnom roku i predložio da se apelacija u navedenom dijelu odbije.

12. Tužilaštvo BiH je u odgovoru na apelaciju navelo da je u periodu od prvog saslušanja pa do podizanja optužnice sprovelo veoma obimnu istragu, s velikim brojem provedenih istražnih radnji, čije trajanje nije uvijek predvidivo i čak ne zavisi samo od Tužilaštva BiH, već od većeg broja učesnika u postupku. Nadalje, ističu da je u predmetu saslušan veliki broj svjedoka, te je za saslušanje na glavnom pretresu predloženo 136 svjedoka, od koji su 22 zaštićeni svjedoci, tri vještaka, predloženo ulaganje preko 250 materijalnih dokaza, te transkripata svjedoka i vještaka koji su saslušavani u predmetima pred Međunarodnim sudom. Tužilaštvo BiH ističe da su predmeti u kojima se istražuje genocid u Srebrenici najsloženiji predmeti s kojima se suočava pravosuđe u Bosni i Hercegovini i da je nemoguće s takvim predmetom uporediti bilo koje druge predmete koji istražuju ratne zločine u Bosni i Hercegovini i mnogo šire.

V.Relevantni propisi

13. Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 3/03, 32/03, 36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09, 16/09, 93/09 i 72/13) u relevantnom dijelu glasi:

Član 13. st. 1. i 2.

Pravo na suđenje bez odlaganja (1) Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred Sud i da mu bude suđeno bez odlaganja.

(2) Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.

Član 16.

Princip akuzatornosti Krivični postupak se može pokrenuti i provesti samo po zahtjevu Tužioca. Član 35.

Prava i dužnosti (1) Osnovno pravo i osnovna dužnost Tužioca je otkrivanje i gonjenje počinilaca krivičnih djela koja su u nadležnosti Suda.

(2)Tužilac ima pravo i dužan je da:

a) odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je počinjeno krivično djelo preduzme potrebne mjere u cilju njegovog otkrivanja i sprovođenja istrage, pronalaženja osumnjičenog, rukovođenja i nadzora nad istragom, kao i radi upravljanja aktivnostima ovlašćenih službenih lica vezanim za pronalaženje osumnjičenog i prikupljanje izjava i dokaza, b )sprovede istragu u skladu s ovim zakonom, [...] Član 225.

Okončanje istrage (1) Tužilac okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. Okončanje istrage će se zabilježiti u spisu. (2) Prije okončanja istrage Tužilac će saslušati osumnjičenog, ukoliko ranije nije bio saslušan.

VI. Dopustivost

14. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

15. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

Dopustivost apelacije u odnosu na osporenu odluku - Rješenje Suda BiH broj S1 1 K 017682 14 Kro od 19. januara 2015. godine

16. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u ovom dijelu Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost nad pitanjima po ovom Ustavu, koja proističu iz presude svakog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18 stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

17. Prema navedenim odredbama apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

18. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na djelotvoran pravni lijek, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje iz člana 6 Evropske konvencije odnose na krivični postupak u cijelosti, te da se odgovor na pitanje da li je neka od ovih garancija prekršena ne može dati dok postupak traje jer eventualni proceduralni propusti i nedostaci koji se pojave u jednoj fazi postupka mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza istog tog postupka. Slijedom toga, nije moguće, u principu, utvrditi da li je krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, Serija A, broj 146, stav 68, Ustavni sud, Odluka broj U 63/01 od 27. juna 2003. godine, tačka 18, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 38/03).

19. U konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje da osporeno Rješenje (broj S1 1 K 017682 14 Kro od 19. januara 2015. godine) kojim su odbijeni prethodni prigovori na optužnicu ne predstavlja odluku koja je rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta u smislu utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega jer je osporenom odlukom riješeno samo jedno proceduralno pitanje, odnosno odlučeno o jednoj fazi postupka. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija u ovom dijelu u odnosu na apelantove navode o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije preuranjena.

20. U vezi s prednjim navodima, dakle pravom na pravično suđenje, treba posmatrati i navode apelacije koji se odnose na pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije. Ustavni sud primjećuje da protiv rješenja kojim se odlučuje o prethodnim prigovorima protiv optužnice nije dozvoljena posebna žalba, ali je dozvoljena i propisana, kao redovan pravni lijek, po okončanju krivičnog postupka u okviru žalbe na presudu kojom će se meritorno odlučiti o optužnici. Iz navedenog proizlazi da je apelacija i u ovom dijelu preuranjena.

21. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18 stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost apelacije u odnosu na apelantove navode o nerazumno dugom trajanju istrage

22. Apelant se obratio Ustavnom sudu, navodeći da istraga u predmetnom postupku nije okončana u „razumnom roku“ u smislu člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. U odnosu na ove apelantove navode, Ustavni sud smatra da je, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva. Naime, prema članu 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema meritorne odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da postojeća zakonska rješenja ne nude osumnjičenom mogućnost da se žali na dužinu istrage, tj. da ovo pitanje pokrene u okviru samog istražnog postupka pred redovnim sudom. Konačno, apelacija u ovome dijelu ispunjava i uslove iz člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva. VII.Meritum

23. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio navoda apelacije preuranjen, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojima apelant ističe da je, zbog nerazumno dugog trajanja istrage, došlo do kršenja njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje - razuman rok

24. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

25. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

a) Primjenjivost člana 6 stav 1 Evropske konvencije

26. Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju kod apelanta postoji „optužba“ u smislu člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da moraju biti pružene sve garancije prava na pravično suđenje, uključujući i pravo na donošenje odluke u razumnom roku u krivičnom postupku. Umjesto posebnog obrazloženja za ovaj zaključak, Ustavni sud se poziva na svoju Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 2130/09 od 28. maja 2010. godine, tačka 47 (dostupna na internet-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

b) Relevantni principi

27. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

c) Period koji se uzima u obzir

28. U skladu sa praksom Evropskog suda, početak relevantnog perioda u krivičnim stvarima pri ocjeni razumnoga roka vezuje se za trenutak u kojem je lice koje je u pitanju postalo svjesno da je osumnjičeno za krivično djelo jer od tog momenta ima interes da o postojanju ove sumnje sud donese odluku. Ovakvo određivanje relevantnog perioda očito je u slučajevima u kojim je hapšenje prethodilo formalnoj optužbi (vidi Evropski sud, Wemhoff protiv Njemačke, presuda broj 2122/64 od 27. juna 1968. godine, stav 19, Dobbertin protiv Francuske, presuda 13089/87 od 25. februara 1993. godine, st. 9 i 138). Dalje, za kraj relevantnog perioda uzima se trenutak u kojem je okončana nesigurnost u pogledu pravne pozicije lica koje je u pitanju. U tom smislu Evropski sud i u krivičnim i u građanskim stvarima primjenjuje jednake kriterijume. Pri tome, u krivičnom postupku odluka o optužnici, odnosno oslobađanje od optužbe ili odbacivanje optužbe, moraju biti konačni. Najzad, konačno odlučenje o optužbi može predstavljati i odustajanje od daljnjeg vođenja krivičnog postupka (vidi već citiranu presudu Wemhoff, stav 18).

29. Iz predočenog Ustavnom sudu proizlazi da je prva mjera koja je implicirala tvrdnju da je apelant počinio krivično djelo preduzeta 27. jula 2007. godine, kada je apelanta u svojstvu osumnjičenog ispitalo Tužilaštvo BiH. Tužilaštvo BiH je 9. decembra 2014. godine podiglo optužnicu protiv apelanta. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da relevantni period u konkretnom slučaju obuhvata period od sedam godina i četiri mjeseca.

d) Analiza dužine trajanja postupka

30. Rukovodeći se kriterijumima ustanovljenim praksom Evropskog suda u analizi razumnosti trajanja postupka, Ustavni sud će prvo ispitati složenost predmeta.

31. U konkretnom slučaju apelant je osumnjičen da je počinio krivično djelo genocid. Krivično djelo koje je u pitanju počinjeno je u periodu od 6. jula do 1. novembra 1995. godine na području Srebrenice, a istraga protiv apelanta je pokrenuta 2007. godine, tj. 12 godina nakon kritičnog događaja. S obzirom na težinu krivičnog djela i vrijeme koje je proteklo od trenutka kada je počinjeno, očigledno je da je u vezi s prikupljanjem dokaza kojima bi bile potkrijepljene osnove sumnje da je apelant počinio krivično djelo bilo poteškoća. Dalje, iz predočenog Ustavnom sudu proizlazi da je u tu svrhu prikupljen niz materijalnih dokaza i saslušan veliki broj svjedoka, te da su, prema navodima Tužilaštva BiH, predmeti koji istražuju genocid u Srebrenici najsloženiji predmeti. Najzad, iz predočenog Ustavnom sudu proizlazi da je istraga povodom tog događaja vođena ne samo protiv apelanta nego protiv više lica koja se sumnjiče da su počinila navedeno krivično djelo. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o izuzetno složenom predmetu kako u pogledu činjeničnih tako i pravnih pitanja.

32. U vezi s apelantovim ponašanjem, prema stanju spisa, Ustavni sud zapaža da apelant nije ničim doprinio da se postupak vodi više od sedam godina, niti su stranke u postupku u svojim odgovorima na apelaciju ponudile drugačije zapažanje.

33. Ustavni sud naglašava činjenicu da je krivičnopravni sistem u Bosni i Hercegovini koncipiran tako da je pokretanje, vođenje, obustavljanje, odnosno okončanje istrage u nadležnosti, u konkretnom slučaju, Tužilaštva BiH, te će u odnosu na dužinu trajanja predmetne istrage analizirati ponašanje Tužilaštva BiH. Ustavni sud prvenstveno naglašava da zakonom nije propisano koliko istraga traje, odnosno kako odredba člana 225 Zakona o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine propisuje da tužilac okončava istragu kad nađe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može podići optužnica. U konkretnom slučaju istraga je okončana podizanjem optužnice 9. decembra 2014. godine.

34. Analizirajući postupanje Tužilaštva BiH, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radilo o vrlo obimnoj istrazi, imajući u vidu prirodu predmetnog krivičnog djela, te da je rad na ovoj istrazi obuhvatao obradu velikog broja složenih činjeničnih i pravnih pitanja, velikog broja svjedoka, kao i obimnu materijalnu dokumentaciju. Kako je Ustavni sud već naveo, Tužilaštvo BiH je tri puta saslušalo apelanta u svojstvu osumnjičenog. Nesporno je da je u tom periodu Tužilaštvo BiH radilo na prikupljanju dokaza koje će koristiti u krivičnom postupku protiv apelanta i drugih optuženih, a koji su mnogobrojni i zbog svih okolnosti predmeta, Tužilaštvo BiH je zasigurno bilo suočeno s poteškoćama pri njihovom obezbjeđivanju kako zbog vremena kada je krivično djelo izvršeno tako i zbog svih drugih već spomenutih okolnosti u Bosni i Hercegovini. Naime, iz stanja spisa proizlazi da se radilo o izuzetno složenom i komplikovanom predmetu, predmetu genocida u Srebrenici, kojim je obuhvaćeno nekoliko osumnjičenih. Sve to je, očigledno, zahtijevalo duži vremenski period u kojem je trebalo sagledati predmet u cjelini kako bi se stvorili uslovi da se istraga okonča. Pri tome, Ustavni sud na osnovu stanja u spisu nije mogao zaključiti da Tužilaštvo nije u kontinuitetu preduzimalo radnje iz svoje nadležnosti, odnosno da je u tom periodu došlo do zastoja u radu Tužilaštva i nepotrebnih odlaganja u sprovođenju istrage. Iako je utvrdio da je okončanje istrage bilo od posebnog značaja za apelante, Ustavni sud smatra da, imajući prije svega u vidu da se radi o predmetu koji pokreće izuzetno složena činjenična i pravna pitanja i u kojem je Tužilaštvo kontinuirano preduzimalo poslove iz svoje nadležnosti, nije povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku.

35. Ustavni sud podsjeća i na stav Evropskog suda u presudi Stjepanović i dr. protiv Bosne i Hercegovine od 16. decembra 2014. godine, tač. 28 i 29, prema kojem je standard ekspeditivnosti u ovakvim istorijskim predmetima mnogo drugačiji od standarda koji se primjenjuje na nedavne događaje kod kojih vrijeme često ima suštinski značaj za očuvanje važnih dokaza. Takođe, Evropski sud je naglasio okolnosti koje su vladale u Bosni i Hercegovini, te veliki broj predmeta ratnih zločina pred domaćim sudovima pri procjeni poštovanja minimalnih standarda prava na pravično suđenje.

36. Stoga, pošto se u konkretnom slučaju radilo o vrlo obimnoj istrazi, Ustavni sud smatra da trajanje predmetne istrage nije dovelo do kršenja principa „razumnog roka“ iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

37. Prema tome, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do kršenja apelantovog prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Ostali navodi

38. Imajući u vidu zaključak Ustavnog suda u vezi s povredom prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te činjenicu da se apelantovi navodi o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13 Evropske konvencije zasnivaju na navodima o dužini trajanja predmetne istrage za koju je već utvrđeno da nije trajala nerazumno dugo, Ustavni sud smatra da nije došlo ni do povrede apelantovog prava iz člana 13 Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne postoji kršenje prava na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije kada se radilo o vrlo obimnoj istrazi protiv apelanta za krivično djelo genocida u kojoj su nadležni organi morali preduzeti veoma obimne aktivnosti, da se radi o predmetu koji pokreće izuzetno složena činjenična i pravna pitanja i u kojem je Tužilaštvo BiH kontinuirano preduzimalo poslove iz svoje nadležnosti.

40. Na osnovu čl. 18 stav (3) tačka l) i 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

41. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o meritumu u predmetu AP-712/15 (R. P.) | Sudska praksa | Aktio