Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3704/16 (F. Š. i S. P.)

Odluka donesena 10. 11. 2016.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Smetanje posjeda
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3704/16

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 11. 2016.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednici Mato Tadić i Zlatko M. Knežević, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 10. novembra 2016. godine, u predmetu broj AP-3704/16, rješavajući apelaciju Fate Škoro i Sevdine Pendić, na osnovu člana 18. stav 4. i člana 57. stav 2. tačka a. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijele Fata Škoro i Sevdina Pendić, protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 125579 15 Gž 2 od 9. juna 2016. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Fata Škoro iz Mostar i Sevdina Pendić (u daljnjem tekstu: apelantice), iz Mostara, koje zastupa Faruk Ćupina, advokat iz Mostara, podnijele su 9. septembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 125579 15 Gž 2 od 9. juna 2016. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom utvrđeno je da su apelantice zasmetale tužioce (G. Š., S. Š., M. Š., I. Š. i H. Š.) u zadnjem mirnom i faktičkom posjedu služnosti prolaza, na način bliže opisan u izreci prvostepene odluke.

2. U obrazloženju Kantonalnog suda se, pored ostalog, navodi da je neutemeljen žalbeni navod apelantica da ne postoji identičnost između radnji apelantica u pogledu učinjenog smetanja i postavljenog tužbenog zahtjeva pozivanjem na službene bilješke PS Mostar Sjever, jer je očigledno da apelantice pokušavaju pogrešnom interpretacijom sadržaja navedenih bilješki prikazati drugačije činjenično stanje. Naime, iz službene bilješke od 23. februara 2013. godine je vidljivo da je policija izlaskom na lice mjesta zatekla svjedoka S. P., sada bivšeg supruga drugoapelantice, a zeta prvoapelantice, kako postavlja daske za izlivanje betonskog zida duž međe između nekretnina stranaka i u kom momentu je tužiteljima još uvijek bilo moguće koristiti predmetni put, a isti su opravdano pouzdavajući se u intervenciju službenih organa policije, da će zabraniti daljnje radove i da će isti stvarno prestati, opravdano očekivali da će se to i desiti. Međutim, dana 25. februara 2013. godine tužitelji su od strane susjeda obaviješteni da su apelantice i pored upozorenja policije nastavili radove izlijevanjem betonskog zida, a potom postavljanjem željezne ograde na isti, pa je na ponovni zahtjev tužitelja policija izašla na lice mjesta dana 25. februara 2013. godine, kojom prilikom su na licu mjesta zatekli apelantice, koje su radile na izlivanju zida i praktično došle u fazu prerađivanje puta za prilazak kući tužitelja, te da se tada drugoapelantica izričito izjasnila djelatnicima policije da neće prestati sa radovima i nastavila sa istim, čime je čin smetanja stvarno počinjen dana 25. februara 2013. godine kako to pravilno, po ocjeni Kantonalnog suda, zaključuje prvostepeni sud. Pa Kantonalni sud konstatuje, da su neutemeljeni žalbeni prigovori da ne postoji identičnost izvedenih radnji apelantica i postavljenog tužbenog zahtjeva. Također se navodi, da je simptomatično da apelantice nisu uspjele obezbijediti nikog od bližih susjeda, rodbine, niti bilo koga iz Kutilivča ili Bijelog Polja da potvrdi njihove tvrdnje, u vezi korištenje spornog puta i zatvaranja i zaključavanja kapije. Kantonalni sud ističe, da dokazi svjedoka, koji su potvrdili navode tužitelja su potkrijepljeni, kako materijalnim dokazima, službenim zabilješkama PS Mostar Sjever, fotografijama lica mjesta, tako i neposrednim opažanjem suda uviđajem na licu mjesta, kao i skicom lica mjesta, nalazom i mišljenjem vještaka geometra i obrazloženjem njenog nalaza na ročištu, kao i dopunom nalaza. Naime, obilaskom lica mjesta prilikom uviđaja, sud je utvrdio da za prilaz kući tužitelja ni pješice niti vozilima ne postoji drugi put, a niti mogućnost za otvaranje drugog puta, te je tu činjenicu potvrđuje i geometar u svom iskazu, u kom izričito kaže: „Za prilaz kući tužitelja sem spornog puta nema drugog puta“. Kantonalni sud zaključuje, da je neutemeljen i žalbena tvrdnja apelantica da saslušani svjedoci nisu svjedočili o posljednjem mirnom posjedu, jer su isti predloženi i saslušani upravo na okolnost mirnog posjeda i učinjenog smetanja, te potvrdili mirni posjed tužitelja i učinjeno smetanje.

Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelantice se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu ovih prava apelantice posebno ne obrazlažu osim što, u suštini, smatraju da je u odluci koju su osporile pogrešno utvrđeno činjenično stanje i da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

5. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

6. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na pravično suđenje, odnosno povredi procesnih garancija u postupku koji je rezultirao osporenom odlukom u predmetnoj apelaciji odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

7. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda Ustavni sud smatra da je sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna, niti da je primjena procesnih zakona i garancija bila na štetu apelantica. Ustavni sud naročito ukazuje da apelantice nisu ponudile relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvale, osim što su nezadovoljne rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelantica u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvale, odnosno ništa što ukazuje da apelantice imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3704/16 (F. Š. i S. P.) | Sudska praksa | Aktio