Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4023/13 (G.Lj. i A.B.)
Odluka donesena 10. 11. 2016.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Povrat stana
- Neovlašteno lice
- Protek roka
- Pravično suđenje - razuman rok
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4023/13
Apelacija
Odluka o meritumu
10. 11. 2016.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4023/13, rješavajući apelaciju G. Lj. i A. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. 1. i 3. tač. c), d) i l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Mirsad Ćeman, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 10. novembra 2016. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija G. Lj.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se povodom izjavljene revizije protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 050481 15 Gž 3 od 23.
decembra 2015. godine trenutno nalazi na odlučivanju pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.
Nalaže se Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine da, u skladu sa članom 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, po hitnom postupku donese odluku povodom revizije izjavljene protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 050481 15 Gž 3 od 23. decembra 2015. godine u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo, u skladu sa članom 74.
Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da G. Lj. u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke isplati iznos od 1.050,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici G. Lj. zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. B. podnesena zbog dužine trajanja upravnog postupka okončanog Presudama Kantonalnog suda u Sarajevu br. 09 0 U 003259 06 U od 18. februara 2011. godine i 09 0 U 003567 07 U od 19. septembra 2011. godine i dužine trajanja parničnog postupka u predmetu broj 65 0 P 050481 13 P koji se trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine po izjavljenoj reviziji, te u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija G. Lj. podnesena zbog dužine trajanja upravnog postupka okončanog Presudama Kantonalnog suda u Sarajevu br. 09 0 U 003259 06 U od 18. februara 2011. godine i 09 0 U 003567 07 U od 19. septembra 2011. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija G. Lj. u odnosu na povredu ostalih aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u predmetu broj 65 0 P 050481 13 P zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. G. Lj. i A.B. (u daljnjem tekstu: prvoapelantica i drugoapelantica ili apelantice) iz Sarajeva, koje zastupa Senija Poropat, advokatica iz Vogošće, podnijele su 24. septembra 2013. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja upravnog postupka okončanog Presudama Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) br. 09 0 U 003259 06 U od 18. februara 2011. godine i 09 0 U 003567 07 U od 19. septembra 2011. godine i dužine trajanja parničnog postupka u predmetu broj 65 0 P 050481 13 P koji se trenutno nalazi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine po izjavljenoj reviziji, te zbog povrede u predmetnom parničnom postupku ostalih aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. stav (1) Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda, Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) i Pravobranilaštva Općine Centar zatraženo je 30. maja 2016. godine da dostave odgovore na apelaciju, a od M. G. 1. juna 2016. godine. Na osnovu člana 34. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda je 26. oktobra 2016. godine zatraženo dostavljanje dodatnih informacija u predmetu.
3. Kantonalni sud je dostavio određenu dokumentaciju 8. februara 2016. godine. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 3. juna 2016. godine, Općinski sud 7. juna 2016. godine, Kantonalni sud 16. juna 2016. godine, a Ministarstvo prostornog uređenja, građenja i zaštite okoline Kantona Sarajevo 17. juna 2016. godine. Vrhovni sud je 28. oktobra 2016. godine dostavio dodatne informacije.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelantica i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
Upravni postupak
5. Drugoapelantica je 16. augusta 1999. godine podnijela zahtjev za vraćanja u posjed stana u Ulici Zaima Šarca broj 100, Sarajevo. Rješenjem Uprave broj 23/1-372-1960/99 od 21. augusta 2006. godine potvrđeno je da je A. Š. (majka drugoapelantice) bila nosilac stanarskog prava na predmetnom stanu, te je utvrđeno da je drugoapelantica 30. aprila 1991. godine bila korisnik predmetnog stana i da joj pripada pravo na vraćanje stana u posjed, kao i prestanak privremenog korištenja stana M. G. i naloženo istom da u određenom roku napusti predmetni stan. Postupajući po žalbama, Ministarstvo je donijelo Rješenje broj 27/02-23-7348/06 od 6. novembra 2006. godine kojim je odbilo žalbe. Postupajući po tužbama podnesenim protiv drugostepenog rješenja, Kantonalni sud je Presudama br. 09 0 U 003259 06 U od 18. februara 2011. godine i 09 0 U 003567 07 U od 19. septembra 2011. godine odbio tužbe. Drugoapelantica je 23. novembra 2006. godine uvedena u posjed predmetnog stana.
Parnični postupak
6. Drugoapelantica je 13. decembra 2006. godine podnijela tužbu radi utvrđenja statusa nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu, radi utvrđenja prava na otkup stana, kao i radi poništenja rješenja o dodjeli stana na korištenje M. G., te ugovora o korištenju i ugovora o kupoprodaji predmetnog stana koji je M. G. zaključio.
7. Drugoapelantica je umrla 6. jula 2007. godine, te se punomoćnik drugoapelantice pozvao na član 311. Zakona o parničnom postupku, sve dok zakonski nasljednici ne opozovu punomoć.
8. Općinski sud je donio Rješenje broj 65 0 P 050481 06 P od 24. juna 2009. godine kojim je prekinuo pravni postupak do okončanja postupka u predmetnom upravnom sporu po zahtjevu drugoapelantice za vraćanje u posjed predmetnog stana. Punomoćnik drugoapelantice je 29. juna 2009. godine izjavio žalbu protiv navedenog rješenja, od koje je naknadno odustao, pa je Kantonalni sud rješenjem od 9. novembra 2011. godine donio rješenje kojim se prima na znanje odustanak od žalbe.
9. Punomoćnik drugoapelantice je podneskom od 11. maja 2012. godine zatražio nastavak postupka, te se pozvao na presudu Kantonalnog suda od 19. septembra 2011. godine i činjenicu da je 18. oktobra 2011. godine postalo pravomoćno rješenje Uprave od 21. augusta 2006. godine. U nastavku postupka, punomoćnik drugoapelantice je povukao tužbeni zahtjev u dijelu kojim se tražilo utvrđenje da je drugoapelantica stekla svojstvo nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu.
10. Općinski sud je donio Presudu broj 65 0 P 050481 13 P 2 od 11. februara 2013. godine kojom je odbio tužbu drugoapelantice. Postupajući po žalbi punomoćnika drugoapelantice, Kantonalni sud je donio Presudu broj 65 0 P 050481 13 Gž 2 od 10. jula 2013. godine kojom je odbio žalbu. Punomoćnik drugoapelantice je 3. septembra 2013. godine podnio prijedlog za ponavljanje postupka i reviziju protiv drugostepene presude, te je Kantonalni sud 30. juna 2014. godine odbio prijedlog za ponavljanje postupka. Predmet po reviziji je 16. oktobra 2014. godine dostavljen Vrhovnom sudu, te je Vrhovni sud donio Rješenje broj 65 0 P 050481 14 Rev od 9. juna 2015. godine kojim je usvojio reviziju, ukinuo drugostepenu odluku i predmet vratio drugostepenom sudu na ponovno suđenje.
11. Postupajući u ponovnom postupku, Kantonalni sud je donio Presudu broj 65 0 P 050481 15 Gž 3 od 23. decembra 2015. godine kojom je odbio žalbu i potvrdio presudu Općinskog suda. Punomoćnik drugoapelantice je 12. januara 2016. godine izjavio reviziju protiv prethodno navedene odluke Kantonalnog suda i predmet je 23. juna 2016. godine dostavljen Vrhovnom sudu na postupanje. Prema stanju spisa, postupak po izjavljenoj reviziji je u toku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelantice smatraju da je zbog dužine trajanja predmetnog upravnog i parničnog postupka došlo do povrede njihovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te traže naknadu parničnih troškova u iznosu od 7.650,00. U apelaciji se navodi da je drugoapelantica umrla u toku sudskog postupka, ali je ispunila uvjete za otkup stana i uvjete za predmetnu tužbu dok je bila živa, te da su se nasljednici, njezina djeca (prvoapelantica i P. B.), saglasili da i nakon smrti drugoapelantice punomoćnik nastavi postupak i da i njih zastupa. Osim navedenog, apelantice smatraju da su sudovi proizvoljno izvršili ocjenu dokaza i proizvoljno primijenili materijalno i procesno pravo.
b) Odgovor na apelaciju
13. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je naveo da nije povrijeđeno pravo drugoapelantice na suđenje u razumnom roku pred tim sudom. Nadalje, Vrhovni sud je obavijestio Ustavni sud da će odluka po izjavljenoj reviziji biti donesena do kraja 2016. godine.
14. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da nije bilo kršenja prava apelantica, te predlaže da se apelacija odbaci kao preuranjena ili odbije i utvrdi da ne postoji povreda Ustavom zagarantiranih prava i sloboda apelantica.
15. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok prvostepenog postupka kako je navedeno u činjeničnom dijelu odluke. Nadalje, istaknuo je da u toku prvostepenog postupka nisu bila povrijeđena prava drugoapelantice na imovinu jer je sud donio odluku u razumnom roku u skladu sa zakonskim propisima, kao i činjenicom da je drugoapelantica umrla nakon podnošenja tužbe, te se tužbeni zahtjev, kako je opredijeljen, nije mogao usvojiti s obzirom na brojne podneske i broj predmeta u radu, niti završiti ranije u razumnijem roku.
16. U odgovoru na apelaciju Ministarstvo prostornog uređenja, građenja i zaštite okoline Kantona Sarajevo je navelo da nisu ispunjeni uvjeti za dopustivost apelacije iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te predložilo da se apelacija odbaci kao nedopustiva.
V.Relevantni propisi
17. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 42/98, 3/99 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost apelacije u odnosu na apelantice
20. Ustavni sud zapaža da je drugoapelantica umrla 6. jula 2007. godine, te da je prvoapelantica, koja je kćerka drugoapelantice, u apelaciji navela da se saglasila s drugim nasljednikom, sinom drugoapelantice, da i nakon smrti drugoapelantice punomoćnik nastavi postupak i da i njih zastupa. Ispitujući dopustivost apelacije u tom dijelu Ustavni sud je pošao od odredbi člana 18. stav (3) tačka
d) Pravila Ustavnog suda.
Član 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
d) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;
21. Ustavni sud je utvrdio da je drugoapelantica umrla prije podnošenja apelacije, ali da se prvoapelantica kao nasljednica drugoapelantice izjasnila da želi da nastavi predmetni parnični postupak i da će ih zastupati isti punomoćnik. Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 63. stav
2. Pravila Ustavnog suda predviđeno da se u slučaju da ako apelant umre u toku postupka o apelaciji, postupak mora obustaviti ukoliko nasljednik u roku od 30 dana od dana smrti ne podnese pismeni zahtjev da preuzima nastavak postupka. Shodno tome Ustavni sud ne može smatrati dopustivom apelaciju u kojoj se kao apelant navodi lice koje je umrlo prije podnošenja apelacije, u konkretnom slučaju drugoapelantica. Međutim, s druge strane, kako je prvoapelantica zakonska nasljednica drugoapelantice i u apelaciji je izjavila da želi da nastavi predmetni parnični postupak, Ustavni sud smatra da je prvoapelantica ovlaštena za pokretanje apelacionog postupka pred Ustavnim sudom.
22. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka d) Pravila Ustavnog suda prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je u navedenom dijelu apelaciju odbacio kao nedopuštenu.
Dopustivost u odnosu na dužinu trajanja upravnog postupka
23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na navode prvoapelantice o dužini trajanja upravnog postupka u predmetu vraćanja predmetnog stana u posjed, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3). tačka c) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1). i stav (3). tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
24. U vezi s navodima prvoapelantice koji se odnose na dužinu trajanja upravnog postupka u predmetu Uprave broj 23/1-372-1960/99, koji je okončan Presudama Kantonalnog suda br. 09 0 U 003259 06 U od 18. februara 2011. godine i 09 0 U 003567 07 U od 19. septembra 2011. godine, Ustavni sud, prije svega, treba utvrditi da li predmetna apelacija u tom dijelu blagovremena, odnosno da li je podnesena u roku od 60 dana od dana prijema konačne odluke u smislu člana 18. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da je u obrazloženju presude Općinskog suda od 11. februara 2013. godine navedeno da se punomoćnik drugoapelantice u podnesku od 11. maja 2012. godine kojim je zatražio nastavak parničnog postupka pozvao na presudu Kantonalnog suda od 19. septembra 2011. godine i činjenicu da je 18. oktobra 2011. godine postalo pravomoćno rješenje Uprave od 21. augusta 2006. godine, pa se podrazumijeva da je drugoapelantica navedene presude Kantonalnog suda primila prije 11. maja 2012. godine. S obzirom da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 24. septembra 2013. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija u ovom dijelu neblagovremena, odnosno da je podnesena nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je drugoapelantica primila presude Kantonalnog suda kao konačne odluke u predmetnom upravnom postupku.
25. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3). tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje i prava na imovinu
26. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje i navode o povredi prava na imovinu, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
27. U konkretnom slučaju punomoćnik drugoapelantice je izjavio reviziju protiv Presude Kantonalnog suda broj 65 0 P 050481 15 Gž 3 od 23. decembra 2015. godine.
28. Ustavni sud zapaža da je, prema stanju spisa, u toku postupak pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da je apelacija u tom dijelu preuranjena.
Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja parničnog postupka
29. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
30. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni parnični postupak i nakon vremenskog perioda od skoro deset godine od podnošenja tužbe nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
31. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
32. Prvoapelantica smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka pred redovnim sudovima povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a) Pravo na pravično suđenje
33. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
34. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
b) Relevantna načela
35. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
36. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).
37. Konačno, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav
1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
c) Period koji se uzima u obzir
38. Ustavni sud zapaža da je drugoapelantica 13. decembra 2006. godine podnijela tužbu Općinskom sudu i pokrenula parnični postupak i da taj postupak, prema stanju spisa, još uvijek nije okončan, te da traje devet godina i jedanaest mjeseci.
d) Analiza dužine trajanja postupka
39. U konkretnom slučaju radi se o parničnom postupku radi utvrđenja da je drugoapelantica ispunila sve uvjete za otkup predmetnog stana i poništenja rješenja i ugovora koji su se odnosili na M. G., pa s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju nije radilo o složenom predmetu.
40. Ustavni sud zapaža da je postupak pred Općinskim sudom koji je trajao više od šest godina u odlučujućoj mjeri odredio ukupnu dužinu predmetnog postupka. Pri tome, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pred Općinskim sudom prekinut dvije i po godine nakon podnošenja tužbe, te je bio u prekidu tri godine do okončanja upravnog postupka po zahtjevu drugoapelantice za vraćanje u posjed predmetnog stana, što se ne može staviti na teret Općinskom sudu. Nakon podnošenja prijedloga za nastavak postupka, Općinski sud je donio prvostepenu presudu u roku kraćem od devet mjeseci. Žalbeni postupak pred Kantonalnim sudom je trajao relativno kratko (pet mjeseci od donošenja prvostepene presude), međutim, postupak po zahtjevu za ponavljanje postupka je pred Kantonalnim sudom trajao deset mjeseci. Prvi postupak po izjavljenoj reviziji pred Vrhovnim sudom je trajao osam mjeseci, te je Kantonalni sud u ponovnom postupku donio odluku u kraćem periodu (šest mjeseci). Punomoćnik drugoapelantice je ponovo izjavio reviziju protiv drugostepene odluke 12. januara 2016. godine i postupak po njoj devet mjeseci kasnije još uvijek nije okončan. Imajući u vidu navedeno, te činjenicu da je predmetni postupak na pojedinim instancama trajao relativno kratko (po žalbi i reviziji), Ustavni sud smatra da navedeno ne opravdava činjenicu da skoro deset godina od podnošenja tužbe još uvijek nije donesena konačna odluka u predmetu. Odgovornost za takvu dužinu trajanja snosi prvenstveno Općinski sud, uprkos navodima tog suda da se tužbeni zahtjev kako je bio opredijeljen nije mogao usvojiti i s obzirom na brojne podneske i broj predmeta u radu. Naime, Općinski sud je bio obvezan na odgovarajući način upravljati predmetnim postupkom, te u razumnim rokovima poduzimati procesne radnje kako bi parnične stranke blagovremeno došle do prvostepene odluke kojom bi bilo riješeno njihovo pravno pitanje. Zbog toga, Ustavni sud smatra da je prekršeno pravo prvoapelantice na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na dužinu trajanja predmetnog parničnog postupka.
41. Iako nije utvrdio odgovornost Vrhovnog suda u pogledu dužine trajanja postupka koji se trenutno vodi, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti Vrhovnom sudu da po hitnom postupku donese odluku u predmetu. Budući da je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje, kada bez daljnjeg odgađanja ne bi bila donesena konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. decembra 2009. godine, tačka 42). Pitanje naknade nematerijalne štete
42. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, dodijelit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda.
43. Nadalje, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđeno načelo određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom načelu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo isplatiti iznos od približno 150,00 KM, odnosno dvostruki iznos u predmetima koji zahtijevaju posebnu hitnost.
44. S obzirom na to da se u konkretnom slučaju radi o predmetu koji po zakonskoj odredbi nije hitan, te kako predmetni postupak traje već deset godina, izuzimajući period od tri godine kada je postupak bio prekinut, Ustavni sud smatra da prvoapelantici treba na ime nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku isplatiti iznos od 1.050,00 KM. Navedeni iznos prvoapelantici je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedište Općinskog suda, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
45. Prvoapelantica je u apelaciji zatražila i naknadu parničnih troškova. Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na naknadu parničnih troškova, na osnovu čega proizlazi da parnični troškovi padaju isključivo na teret prvoapelantice. VIII.Zaključak
46. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „donošenje odluke u razumnom roku“ kada parnični postupak na tri sudske instance traje već deset godina, pri čemu je postupak pred prvostepenim sudom koji je trajao više od šest godina u odlučujućoj mjeri odredio prekomjernu dužinu ukupnog postupka.
47. Na osnovu člana 18. stav (3) tač. c), d) i l), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 74. st. (1) i (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mirsad Ćeman